Hrvatska pošta morat će, ako presuda splitskog Općinskog suda postane pravomoćna, svojoj djelatnici J.M. iz Splita isplatiti više od 127 tisuća kuna plus kamate od 2012. godine te 40 tisuća kuna sudskih troškova.
Sud je tako presudio jer je, kao žrtvu čak četiri pljačke kojima je bila izložena kao djelatnica, nisu adekvatno zaštitili.
Žena koja je punih 18 godina radila u pošti i to uglavnom kao šalterski službenik, navela je na sudu da je bila žrtva više oružanih pljački i to 1. veljače 2002. godine, 11. ožujka 2002. godine i 8. kolovoza 2008. godine, a zadnja oružana pljačka da je bila 26. travnja 2011. godine u poslovnici u Šimićevoj ulici. Rekla je da je nakon prve tri pljačke tražila da je premjeste na neko drugo radno mjesto izvan šaltera odnosno da je razgovarala s voditeljem, međutim da nije uputila nikakav pisani zahtjev.
Teške traume
- Unatoč teškim traumama kolegica i ja bile smo 40 dana na bolovanju, a onda nam je HZZO ukinuo bolovanje, smatrajući da je to dovoljno. Nakon toga, ponovno sam stavljena na rad u Šimićevoj i toga kobnog dana kolegica i ja smo imale upaljen radio i čule smo da je opljačkana Imex banka i da je propucan zaštitar. Nedugo nakon toga u naš poštanski ured upao je maskirani razbojnik s pištoljem. U tom trenutku je u pošti bilo nekoliko ljudi koje je on prisilio da uđu u kabinu. Preskočio je pult iza mene te je otišao do moje kolegice koju je natjerao da otvori trezor držeći pištolj. Ona to nije bila u stanju već je čučnula i pomokrila se, a on je došao do mene i vukao me do trezora te mi je prislonio pištolj na sljepoočnicu govoreći da će me ubiti ako ne otvorim. To sam i napravila, a on je uzeo novce. Nakon toga događaja bila sam na bolovanju šest, sedam mjeseci, izgubila sam 15 kilograma, imala sam nesanice i nisam se osjećala sigurnom, uvijek me je netko morao pratiti - kazala je žrtva na suđenju.
Kad se vratila na posao nakon posljednje pljačke kojoj je bila izložena, obratila se centrali u Zagrebu da je premjeste na drugo radno mjesto i to joj je i dopušteno. Devet je mjeseci bila na tom mjestu, a onda su je 26. travnja 2013. godine ponovno premjestili na šalter isporuka na Kopilici.
- Tu nisam radila s novcem, ali se radilo sa strankama. Jednom prilikom došlo je do ekscesa kada jedna stranka nije imala osobnu iskaznicu i nisam mu mogla uručiti paket, a on je udario šakom o staklo. Nakon toga više nisam bila sposobna za taj posao i dala sam otkaz - navela je bivša djelatnica pošte kojoj je tvrtka za sve ove preživljene i proživljene pljačke isplatila tek 15 tisuća kuna koliko iznosi minimalna naknada predviđena Kolektivnim ugovorom za radnike HP- Hrvatske pošte d.d. za slučaj pretrpljenog straha, boli i umanjenja životnih aktivnosti zbog neposredne izloženosti razbojništvu na radnom mjestu.
Razumne mjere
Iz HP-a su, pak, tvrdili da su poduzeli razumne mjere kako bi potencijalne napadače odvratili od razbojništva i drugih protupravnih djela te da je šteta od ozljede koju je žrtva pretrpjela posljedica više sile budući "da je riječ o događaju koji se ni uz maksimalnu pozornost tuženika i sve mjere koje je poduzeo nije mogao ni predvidjeti ni spriječiti".
- Tuženik tužiteljicu nakon što je ista bila žrtva u tri navrata oružanih pljački u poštanskim uredima na radnom mjestu, po četvrti put raspoređuje na rad na šalter u poštanskom uredu, iako je znao da je tužiteljica već pretrpjela upravo na tom na radnom mjestu teške oružane pljačke koje su već utjecale na njezino zdravstveno stanje, ali se uspjela izliječiti i vratiti na rad. Stoga se nikako ne bi moglo govoriti o pogoršanju stanja tužiteljice, već naprotiv o posljedicama koje su nastupile i kulminirale nakon četvrte oružane pljačke od 26. travnja 2011., isključivo zbog propusta i nemara tuženika.
Tuženik u ovom postupku nije dokazao ne samo da nije poduzeo sve potrebne zaštitne mjere koje su trebale spriječiti oružanu pljačku, već je njegov najveći propust što je znajući da je tužiteljica u tri navrata pretrpjela traume u vezi s oružanim napadom na poštanski ured, ponovno raspoređuje na isto radno mjesto za rad na šalteru s novcem te je time ponovno i namjerno izlaže mogućnosti doživljavanja nove traume i ne samo daljnjim psihosomatskim oboljenjima već i smrtnoj opasnosti. Upravo je nakon posljednje oružane pljačke 2011. godine kod djelatnice došlo do razvoja teškog anksiozno depresivnog stanja te razvoja poremećaja PTSP-a - navela je u svojoj presudi, kao obrazloženje, sutkinja Jelena Kvarantan Karuza.
Izuzetno veliki stres
Vještaci psihijatri dr. Jasminka Šarić i dr. Mijo Milas te kardiolog dr. Dinko Mirić naveli su u vještvu da je kod djelatnice, "kako su se redali štetni događaji, od stresne situacije i anksiozno depresivnog stanja došlo do PTSP-a s gotovo potpunom životnom nefunkcionalnošću. Unatoč terapiji, ista je nepovjerljiva, sumnjičava, depresivna, afektivno udaljena, zabrinuta, u stalnom iščekivanju neke opasnosti."
- Kvalitetnijom zaštitom kao i njenim prebacivanjem na drugo radno mjesto već nakon prvog incidenta mogla su se, od strane poslodavca, prevenirati sva kasnija događanja. Proživjeti i preživjeti četiri oružane pljačke uz jedno ranjavanje na istom radnom mjestu devet godina predstavlja izuzetno veliki ponavljajući stres na organizam koji neminovno dovodi do značajnih psihičkih i tjelesnih poremećaja - naveo je, među ostalim, vještak Mirić.