Opasni kriminalci u zatvoru se snimaju mobitelima, istražili smo kako ih uspijevaju prošvercati unatoč strogim mjerama osiguranja: najpopularniji su mini 'rekto' modeli, izoliraju se nepropusnim materijalima, a vade noću...

Dok se šeta zatvorskim krugom s još dvojicom muškaraca, netko s kata Zatvora u Zagrebu snima mobitelom 49-godišnjeg Ivana Bašića Inju, uhićenog omiljenog prodavača automobila hrvatske elite.

Razdragani snimatelj mu viče: "Inja, Inja, daj mahni!", a nakon što začuđeni Inja konačno mahne ne skidajući kapu od jakne sa svoje glave, snimka prestaje. Taj je uradak napravio možda neko od pritvorenika ili zatvorenika koji možda poznaje od prije Inju ili ga možda i ne poznaje, ali je oduševljen njegovim likom i djelom. Postoji mogućnost da je to napravilo i osoblje zatvora, ali je opcija manje vjerojatna jer bi snimatelj riskirao da bude disciplinski i novčano sankcioniran, pa čak i da ostane bez posla.

– Po načinu hoda prije će biti da se Inja Bašić šeta zatvorskim krugom nakon što je već smješten u zatvor, nego da tek dolazi u zagrebački Remetinec nakon uhićenja, jer tada bi pored njega bile uniformirane osobe i ne bi bilo drugih šetača – govori nam pravosudni policajac koji je u mirovini, a radio je u splitskom zatvoru i zna prepoznati o čemu se ovdje radi.

Utjecaj na svjedoke

Nebitno je zapravo u kojoj fazi uhićeničkog života se snimilo Inju, ali je jako bitno da je snimka nastala u Remetincu, koji je uglavnom istražni zatvor, gdje završavaju oni kojima se tek treba dokazati krivnja za kaznena djela.

Treba se dakle zakonito otvoriti i završiti istraga, na temelju činjenica podići optužnica ili čak i ne, a cijeli taj proces može biti kontaminiran kada se mogu raditi ovakve snimke i koristiti mobiteli. Jer mnogo uhićenih završava u istražnom zatvoru (pa možda i autor ove snimke), baš zbog mogućeg utjecaja na svjedoke, a ako im je dostupan mobitel u istražnom zatvoru, onda to uhićenje nema smisla jer uvijek mogu sugerirati svjedocima što da kažu, prijetiti im, nuditi mito ili tko zna što.

Ivana Bašića Inju i još devet osoba sumnjiči se da su se udružili u zločinačku skupinu i trgovinom luksuznih automobila bez plaćanja poreza državu oštetili za tri milijuna kuna.

I prije nego se digla "frka" oko ove snimke, u Remetincu su u nedjelju pronađena dva mobitela "normalne" veličine i jedan mikro mobitel. Na snimkama zaplijenjenih mobitela se vidi kako pritvorenici šetaju zatvorskim dvorištem, kako izgledaju hodnici i sobe u zatvoru te što imaju za ručak. Nakon što pregledaju mobitele, vidjet će se jesu li, možda, korišteni i za neke razgovore i s kim, ali to nam službeno iz Uprave za zatvorski sustav još nitko nije potvrdio.

Upravi za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa uputili smo upit vezano za objavu snimke iz zatvora u Remetincu, a detaljan odgovor tek očekujemo. Rečeno nam je tek da je proveden nadzor.

Prošli mjesec je također bilo veselo u Remetincu kada su kod dilera Tomislava Sablje pronađena dva mobitela. Tijekom pretrage njegove sobe čuvarima je čudno izgledala kutija keksa. Iako je bila originalno zapakirana, detaljnije su je provjerili i u njoj otkrili mobitele. Sabljo je uhićen u srpnju u velikoj policijskoj akciji "Tebra" i od tada je u istražnom zatvoru. Između ostalog, osumnjičen je da je s Tomislavom Sučićem ustrojio zločinačko udruženje, koje je u manje od tri godine na krijumčarenju droge zaradilo 84 milijuna kuna.

Incident s mobitelom u Remetincu se dogodio i u studenome prošle godine kada je Ivo Komšić pokušao sinu Davidu (u međuvremenu pravomoćno osuđen na 25 godina zatvora za ubojstvo svoje 19-godišnje djevojke Kristine Krupljan, zadavši joj ukupno 88 uboda nožem u njezinu vozilu Opel Astra) u zatvoru dostaviti mini mobitel.

Ključnu ulogu u pronalasku mobitela odigrale su nadzorne kamere u sobi za posjete. Iako pritvorenike i posjetitelje dijeli staklo, tako da se ne mogu dodirivati ni razmjenjivati predmete, otac i sin Komšić primijetili su da se to staklo može malo podignuti pa mu je otac ispod gurnuo minijaturni mobitel. Zatvorski službenici su na snimci sve to vidjeli i mini mobitel pronašli u Davidovoj ćeliji.

Prema hrvatskom zakonu, njegov otac Ivo Komšić, kao i svi koji pokušaju dostaviti mobitel prilikom posjeta, ne može biti sankcioniran jer unošenje mobitela nije kazneno djelo, ali upravitelj zatvora i sud zaključuju da primajući mobitel pritvorenik ili zatvorenik čini stegovni prijestup te se on najčešće kažnjava zabranom dopisivanja i primanja posjeta u trajanju do jednog mjeseca.

Ozbiljne prijetnje

Jedan bjelovarski pravosudni policajac primao je ozbiljne prijetnje kada je kod jednog zatvorenika pronašao mobitel, koji je ovaj unio u tjelesnoj šupljini, zbog čega je pritvorenik dobio šest mjeseci veću kaznu.

Jedna tužna djevojka čiji je dečko završio u ćeliji radila je u firmi koja je dostavljala hranu za zatvorsku kantinu. Dosjetljivo je sakrila mobilne telefone u vreću sjemenki od bundeva i pokušala ih prošvercati u zatvor. Osim toga, mobitele se nalazilo i u kutijama od jaffa keksa i slično.

– Bilo je slučaja da pritvorenika vodimo na sudsku raspravu. Tijekom rasprave zatražio bi da ode na toalet, gdje je netko od njegovih prijatelja u vodokotliću ostavio mobitel. Postoje i susretljivi postolari koji naprave "skladište" u cipeli, te kada cipele dođu u njima pronađemo mobitele – govorio je Tomislav Cvitanušić, bivši upravitelj osječkog zatvora.

Prošle godine u šibenskom zatvoru je s obližnje zgrade na zatvorsku šetnicu ubačen najlonski smotuljak, koji je Igor Dokić krenuo uzeti unatoč naredbi pravosudnog policajca da ga ne uzima. Kada su mu policajci prišli, pokušao je smotuljak baciti izvan prostora šetnice, ali nije uspio te je u njemu nađen mobitel.

Dok su u vanjskom svijetu na cijeni sve veći gadgeti, iza zidova kaznionica i zatvora vrijednost elektroničkih aparata obrnuto je proporcionalna njihovoj veličini. Najpopularniji modeli su "retro", zapravo "rekto", kaže u šali jedan od zatvorskih policajaca.

Mobiteli se skrivaju u komadu ili rastavljeni na dijelove, ovisi koliko je netko ispraksiran za "umetanje". Radi očuvanja funkcija izoliraju se nepropusnim materijalom, a vade se noću, kada je vrijeme počinka i nema toliko čuvara kao kod dnevnog ritma. U prvim satima iza ponoći sastavljaju se, stavljaju se SIM kartice i kreće komunikacija.

Urbana legenda kaže kako jedan od zatvorenika nije uspio isključiti mobitel prije negoli ga je ponovno skrio, a vršio se pretres ćelije. Nije ga odalo pojačano znojenje zbog nervoze, niti zvonjava ili zvuk dolazeće poruke jer je mobitel bio utišan, već zujanje od vibracije koju nije isključio na aparatu. Zvuk je bio prigušen zbog dubine skrovišta, ali dovoljno čujan za čuvare u ćeliji kojima je olakšao posao.

Svaki paket u kojem je obuća ide na pregled na rendgen kako se ne bi dogodilo da u đonovima bude neki predmet. Ultrapopularne su tenisice debelih đonova. Mobiteli su se u njima skrivali tako što se vadio uložak od tenisica, s unutrašnje strane se razreže rupa na đonu, stavi mobitel i vrati se uložak.

U ćelijama se nedopušteni predmeti kriju u zidovima, u madracu, u sredstvima za osobnu higijenu, u šavovima odjeće, ispod pločica u sanitarnom čvoru.