Otkrivamo detalje ubojstva koje je potreslo Šibenik prije više od 100 godina: sjekirom i nožem masakrirao dvije usnule djevojčice

Odjeci četverostrukog ubojstva (i samoubojstva počinitelja Branka Kolopera) nisu se stišali u cijeloj Hrvatskoj, a kamoli u Šibeniku, koji je minuli utorak proglasio Danom žalosti.

- Sve me je neumitno podsjetilo na 2017. godinu, kad smo imali trostruko ("slučaj Luketa") i dvostruko ubojstvo ("slučaj Šunjerga"). Potom smo bili mirni dvije godine do lani, kad je ubijen ostarjeli samac u Gaćelezima. Sve smo spomenute slučajeve riješili vrlo brzo, baš kao i ovaj zadnji, ali minuli je vikend, i ne samo vikend, za nas bilo silno težak, stresan – otvorio nam se Ivica Kostanić, načelnik Šibenske policijske uprave.

Profesorica Anka

Na novouređenoj Poljani, koja je postala opet dnevno šetalište Šibenčana, misli šibenskih umirovljenika išle su dalje u prošlost. Sjetili su se davnih ubojstava ("slučaj Vasić" i "slučaj Aras"), a pukim stjecajem okolnosti doznali smo i za više od 100 godina staro, okrutno ubojstvo dviju šibenskih djevojčica. Zločina što je zabilježen 16. rujna 1917. godine, a u kojemu su ubijene 15-godišnjakinje, sestrične Zorka i Marica Bujas.

Za otkrivanje te priče najzaslužniji je Šibenski list, koji četvrtkom izlazi kao dodatak Slobodne Dalmacije. Izjava umirovljene zadarske profesorice Anke Padelin u stilu "Protiv Šibenika govore samo Šibenčani" zaintrigirala je 75-godišnjeg inženjera Tomislava (Tomu) Miletu, oca šibenskog dogradonačelnika Danijela, pa je telefonom potražio gospođu Anku. Uz dva iznenađujuća otkrića. Tome i Anka su za tren konstatirali da su oni bliski rod, jer se Tomina majka Ljubinka djevojački prezivala Bujas-Trava, baš kao što se u mladosti prezivala zadarska profesorica. Spomenute su ubijene djevojčice dio njihova najbližeg roda! Ubijena je Zorka, Tomina teta, baš kao što je Marica Ankina teta!

O nečuvenom zločinu napisana je i šibenska pjesmarica, koju u svom stanu u Beogradu čuva Ankina nećakinja Dubravka Trava. Nekad crnokosa mlada ljepotica, za kojom su se ljeti okretali šibenski mladići, a danas zrela dama, koja sebe, zbog silne privrženosti šibenskim korijenima, rado naziva Duba-Trava. No, tužnu priču iz davnine za "Slobodnu" prepustila je rođaku Tomi, kojemu je u međuvremenu i poslala kopiju pjesmarice.

Ubojica se žalovao!?

- Bilo je vrijeme jematve ili, kako mi Šibenčani kažemo, trganja. Moj djed Tome Bujas-Trava poveo je te subote gajetom u vinograd kod Rasline cijelu obitelj, osim nesretne Zorke. A da 15-godišnja djevojčica ne spava sama, ona je pozvala kod sebe prvu rodicu Maricu. Dida je bio za ono doba imućan težak, što su najbolje znali njegovi susjedi. Zato se te noći okrutni ubojica odlučio na krađu našeg novca, te zlata i srebra. Htio je na taj način nadoknaditi novac što ga je dan ranije posudio pa izgubio na kartanju. On je vjerovao da je cijeli moj rod otišao u vinograd, ali se iznenadio kad je zatekao rođakinje na spavanju. A kako je htio izbjeći svjedoke za svoju krađu, sjekirom i nožem dokrajčio je nesretne djevojke. Marica je imala 12, a Zorka čak 34 rane na glavi i tijelu. Jednoj i drugoj unakazio je glavu, odsjekao obje ruke – kazivao nam je Tome Mileta, kojega smo i snimili ispred stare kuće obitelji Bujas-Trava.

Nažalost, nitko od susjeda u kobnoj ljetnoj noći nije čuo bolne krikove i uzaludna zapomaganja nesretnih djevojaka. Zločin je otkriven tek u nedjelju, kad je Maričina majka pokucala na kućna vrata s namjerom da ih probudi i odvede na nedjeljnu misu. Uzalud je kucala i dozivala. Da bude stvar još žalosnija, masakrirane djevojke prva je ugledala desetogodišnja sestra Jela.

- Šibenikom se, a posebice Docem, jednim od najstarijih gradskih predjela za tren proširila priča o tragičnoj sudbini nesretnih djevojaka. Iako za to nisu imali čvrstih dokaza, moji su preci odmah posumnjali na svog susjeda. Neovisno o tome što se on na strašno licemjeran način došao žalovati njihovim obiteljima. Svoju sumnju su prijavili policiji, pa je susjed završio u istražnom zatvoru – nastavio je Tomislav Mileta.

Aktualni hrvatski organi mogli bi gotovo pozavidjeti mudrosti ondašnjih austro-ugarskih policajaca. Posegnuli su za vrlo posebnom metodom - u ćeliju su kod osumnjičenog smjestili jednog posve nevinog, ali lukavog šibenskog mladića. Dali su mu pristojan honorar da bi od svog cimera u zatvoru izvukao barem dio istine o počinjenom zločinu.

Skriveno u špakeru

- Mladić je s osumnjičenikom proveo gotovo tri tjedna u šibenskom zatvoru, ali nije uspio puno toga otkriti o zločinu. Ubojica je nijekao bilo kakvu vezu sa strašnim događajem. Otkrio se, međutim, na posve banalan način. Kad je mladić napuštao zatvor, zapitao je svog cimera iz zatvorske ćelije "treba li poručiti nešto njegovoj supruzi". Ovaj je, pak, odgovorio "Recite joj da nikako ne pali špaker". Bio je to najbolji okidač za nastavak policijske istrage. Policajci (žandarmi) upali su u kuću osumnjičenog te demontirali štednjak, u kojemu su našli ukradenih 20 tisuća austrijskih kruna, te zlato i srebro koje je ukrao obitelji Bujas – dodao je Mileta.

Ubojica je osuđen na 30 godina zatvora, a odslužio je trećinu odmjerene kazne. Na kraju davne i tužne priče vjerojatno se pitate zašto ni na jednom mjestu ne spominjemo ime krvnika dviju nedužnih mladih djevojaka.

- Osobno sam upoznat s njegovim imenom i prezimenom, ali nemojte tražiti od mene da ga objavim u novinama. Od tada je prošlo gotovo 104 godine, pa ne bih htio da naknadni krimen nose njegovi potomci, koji još uvijek žive u Šibeniku. U tom se slažemo svi. I gospođa Anka, i Dubravka, a i ja osobno - završio je Mileta.