Prema našem zakonu, djeca i maloljetnici su navodno zaštićena kategorija za koju se ima poseban senzibilitet. Navodno, pišemo, jer priča koja slijedi pokazuje upravo suprotnu sliku sustava koji kao na streljani zakonskim člancima, stavcima i paragrafima gađa ranjivu srednjoškolku i njezinu majku tjerajući ih na uzmak od istine.
– Od početka slučaja, koji traje godinu dana, niz stvari me razočaralo i stvorilo u meni osjećaj da ja kao roditelj ne mogu zaštititi svoju kćer. Vrhunac svega je mogućnost da se u školu, unatoč podignutoj optužnici za kazneno djelo bludnih radnji, vrati profesor kojeg je prijavila za neprimjereno ponašanje te da će se ona morati svaki dan ponovno suočavati s tom traumom gledajući ga na nastavi – u nevjerici nam se obratila majka srednjoškolke koju je, nakon doživljenog seksualnog zlostavljanja, naš pravosudni sustav nastavio sustavno viktimizirati.
Finale bešćutnosti aparata koji se bavi brojevima spisa, a ne ljudima, dogodio se deset mjeseci nakon što je srednjoškolka prijavila neprilično ponašanje, kada je donesena odluka kojom je profesoru dopušten povratak na posao, među maloljetne učenike. Škola se, inače, nalazi na području Splitsko-dalmatinske županije.
Osim te neposredne posljedice odluke, druga, koja nije navedena u pisanim rješenjima i obrazloženjima, puno je teža za žrtvu i njezinu okolinu. Ta hladna birokratska odluka suda ostavlja dojam da učenica koja je prijavila profesora nije ugrožena, što bi značilo da je osoba kojoj se ne može vjerovati.
Zahvaljujući toj odluci početkom veljače, godinu dana od prijavljivanja, profesor će doći na nastavu čim mu istekne godišnji odmor. Školska uprava mu to ne može zabraniti jer posjeduje potvrdu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak nakon što je optužnica, tri mjeseca nakon podizanja, još uvijek nepravomoćna.
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SLOBODNE DALMACIJE OD ČETVRTKA