Zbog zanemarivanja devetero djece, odnosno povrede djetetovih prava, na jednom Općinskom sudu u središnjoj Hrvatskoj bračni par (podaci poznati redakciji) osuđen je na zatvorske kazne, piše Jutarnji list.
Tri i pol godine zatvora izrečene su 41-godišnjem muškarcu, a njegovoj tri godine mlađoj partnerici dvije i pol jer su kao roditelji grubo zanemarivali svoje dužnosti oko podizanja, odgoja i obrazovanja djece, a otac je djecu i zlostavljao. Neadekvatan život bez osnovnih higijenskih uvjeta, doslovno u štali, trajao je pune četiri godine, sve dok se u slučaj nije umiješao Centar za socijalnu skrb.
Djelatnike Centra su, naime, prvi put 2008. zasule prijave škole i liječnika, i to sve redom zbog loše roditeljske skrbi, pa su se intenzivirali terenski obilasci. Tako da je prvi put bračnom paru, s tada petero djece, određen nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi.
Vole svoju djecu
Program je obuhvaćao praćenje kvalitete svakodnevnog zbrinjavanja djece i kvalitete stanovanja, do zasnivanja radnog odnosa radi poboljšanja materijalnih prilika. No, situacija je s vremenom bivala sve gora unatoč roditeljskim obećanjima da rade na boljitku za svoju djecu, pa su prije šest godina svu djecu privremeno smjestili u Caritas Zagrebačke nadbiskupije te u nekoliko udomiteljskih obitelji.
Socijalna radnica je utvrdila da su djeca bila odgojno, obrazovno i zdravstveno zapuštena, bez higijenskih i socijalnih navika i vještina. Jedno od djece, koja su bila vrlo mršava, bilo je i pothranjeno. Bojali su se mraka, bili su međusobno agresivni i s vrlo suženim vokabularom.
Najmlađe dijete danas ima sedam godina, najstarije 19, a pravomoćnom odlukom suda 2017. supružnici su lišeni roditeljske skrbi. Bračni par se ne smatra krivim, a uzrok problema vide u osuđenikovim roditeljima koji su ih s djecom izbacili iz kuće.
- Nakon što je moj otac pijan u kući pištoljem vikao da će sve pobiti pa je ispalio dva hica, od kojih je jedan ukućanin i ranjen, odvela ga je policija. Kad se vratio doma, mene, ženu i devetero djece izbacio je van, pa smo se uselili u štalu u dvorištu, koju sam donekle doveo u red i obnovio - ispričao je na sudu početke užasa optuženi 41-godišnjak ne bi li umanjio svoju (ne)odgovornost.
Djeca su zbog svega bila pod stresom i strahovala, a on je, navodno, cijelo vrijeme tražio novi dom za obitelj. Naglasio je pritom kako nitko nije htio primiti pod krov 11-eročlanu obitelj. Odbacuje optužbe da je djecu zanemarivao i tvrdi: “Volim ih najviše na svijetu”.
- Nisam kriv što nisam bogat. Osjećam da mi se zbog toga zapravo sudi. Ne postoji veća kazna od oduzimanja djece. Živjeli smo u dvije sobe. Bilo je tu namještaja, dva kreveta na kat, dvosjed, kuhinja, ladičar, frižider, štednjak, stol. Ne znam kako socijalne radnice nisu vidjele to - branio se dalje otac, tvrdeći da su djeca jela i pisala zadaće za stolom, spavala u krevetima, redovito jela i išla liječniku te da je na prozorima bila stolarija, prenosi Jutarnji list.
Na upit je li dvoje djece možda ponavljalo razred, nije se mogao sjetiti, ali je naglasio da su imali udžbenike i da su bili obučeni kao manekeni.
- Ne znam zašto su mi djeca oduzeta. Mi ih nismo kažnjavali - zaključio je otac.
Rane od udarca
Istu priču na sudu je ispričala i majka, koja je u jednom trenutku zavapila: “Želim natrag svojih devet anđela”.
- Djecu sam vodila liječniku i na sistematske preglede. Nisu bili higijenski zapušteni i uvijek su bili u čistoj odjeći. Bili su uhranjeni i nije bio devastiran prostor u kojem smo živjeli. Stvarno mi nije jasno zašto su nam djeca oduzeta - čudila se optužena.
Prilikom izvidnice djelatnika CSS-a u jednom trenutku su u toj obitelji bili uočeni i pomaci. Dvije prostorije u štali pregradili su tkaninom i u njima su bili jedan bračni krevet, krevet na kat, kuhinja, stol, stolice, hladnjak i štednjak. Ormare za odjeću nisu imali, već su ju držali bačenu na hrpu na podu. U kuhinji su imali slavinu, ali kupaonice nije bilo. Ta donekle pozitivnija slika nije dugo potrajala.
U novoj izvidnici, nakon još jedne u nizu prijava škole, djelatnici CSS-a uočili su crne zidove gole od vlage, oštećen strop s kojeg se ljuštio gornji sloj, prozori su bili bez okvira, a na podu beton, vlaga i miris mokraće. Nije bilo namještaja, već samo štednjak i jedan krevet bez peći za grijanje. Ispred ulaza u kuću hrpa fekalija.
Krevet je bio običnih dimenzija, a najmlađe dijete je spavalo u dječjim kolicima. Ponovna izvidnica bila je dodatni šok. Hrpa smeća se samo povećala, a djeca su bila još neurednija te su zadaće pisala na podu, gdje su i spavala. Jedan mališan je na glavi imao puno ranica od udaraca i tu mu je prestala rasti kosa. Kad je došao dan da im se oduzmu djeca, pobjegli su s djecom i skrivali se tjedan dana.