Vidimo krakove plinske hobotnice, no gdje joj je glava? Nitko bez jako moćnih sponzora ne uplaćuje pola milijarde na račun ćaći maslinaru

Pohlepa je dobra (Greed is good) znala je često reći nekadašnja britanska premijerka Margaret Thatcher. S njom se glavni akteri afere ‘Hrvatska plinska mafija‘ danas, iza turobnih rešetaka, jamačno ne bi složili, makar im je donedavno geslo vjerojatno bilo svetije od očenaša. Pohlepa je postala glavni karcinom hrvatskoga društva, ali i grobna lopata brojnih pojedinaca, obitelji, čitavih mladih generacija koje bezglavo bježe iz najljepše zemlje u uređeniji i pravedniji svijet. Hrvatskoj državi je, kao što znamo, pohlepa političkih odabranika ugrađena u same njezine temelje, umjesto nasušne moralne i pravosudne armature.

Cinizam najvećih hrvatskih predatora i njihovih moćnih zaštitnika eksplodirao je do razmjera koje danas ne bi lako podnijela ni snaga najjačih europskih ekonomija. Naravno da takva, opljačkana, koruptivnim interesima premrežena i osiromašena država u srazovima s novostasalim bogataškim krezovima ima sve manje šanse. Nikoga razumnoga ne bi trebalo začuditi ako se cijela ova afera s više od milijardu kuna novca za koji je zakinuta državna naftna kompanija naposlijetku naprosto raspline kao obični medijski mjehur. Cijela stvar oko INA-e je, uostalom, sistematski vođena od prvog dana da se dugoprstićima olakša pristup ćupu s naftno-plinskim zlatom. Baš su se domoljubi i suverenisti davno domislili genijalnoj ideji da kontrola nad nacionalnom energetskom tvrtkom bude mađarska, a većinsko vlasništvo hrvatsko.

Baš kao što je i nedavna afera Agrokor poslužila samo da se neposlušnome tajkunu oduzme vlasništvo nad vrijednom kompanijom, te da u interegnumu između njega i novih ruskih vlasnika odabranici u ime države podignu za tvrtku milijunske sanacijske kredite i obližu provizijske prste, nije za odbaciti uskoro sličan recept ni nad INA-om. Restrukturiranje kao kamuflažnu operaciju. Kaos je kontrolorima igre dobar, zato ga tako često i produciraju. U režiranome kaosu je lako javno proglasiti slom ortačkog kapitalizma čak i na samome njegovom vrhuncu.

Ležernost koju su akteri afere ‘Hrvatska plinska mafija‘ demonstrirali u iskazivanju zarada i rutinskom isplaćivanju novca na tekuće račune očeva umirovljenika u Šibeniku istodobno opominje i plijeni. Nitko ne uplaćuje maslinaru na tekući račun stotine milijuna kuna u jednoj jedinoj transakciji bez dubokog uvjerenja u vlastitu nedodirljivost i zaštitu najmoćnijih vrhovnih sponzora. Svrha uplate - gnojidba. Nitko, a kamoli odvjetnik i šef strukovne komore, ne osniva slučajno s partnerom novu tvrtku, dobiva od Here brzopoteznu dopusnicu za plinski biznis, pa na računu tek stasale firme godinu dana drži preko 200 nezakonito pribavljenih milijuna.I mirno spava.

Riječju, krakove goleme plinske hobotnice dobro vidimo, no gdje joj je glava? Iz iskustva znamo da su spektakularna uhićenja u Hrvata uglavnom ludom radovanje. Ne razotkrije li se u ovoj priči uskoro i ‘visoki pokrovitelj‘, nuditelj nasušnih usluga političke zaštite i generalni sponzor operacije u sjeni, možemo se kladiti da će trenutno društvo iz Remetinca, usprkos milijardama nezakonitog plinskog prometa, jako brzo na slobodu. I da ih se više neće često spominjati, baš kao što se brzo zaboravilo i, primjerice, Ivicu Todorića.