'Najsočnije' hrvatske tajne objavljene na Assangeovom WikiLeaksu: Amerikanci su provjeravali potiče li Thompson svoju publiku na poticanje desnice, kako je Sanader došao, ali i sišao s vlasti, koga je od političara istraživao državni odvjetnik...

Možete li zamisliti Thompsona kako na nekom od svojih uzavrelih koncerata poziva publiku da ne diže desnicu na nacistički pozdrav? I zajedno sa policijom sprječava isticanje ustaških simbola? Ako vam se to čini kao čisti političko-estradni SF, dužni smo podsjetiti da se upravo to, u nekoj ne tako davnoj prošlosti, i znalo dogoditi. I to ne bilo gdje nego, ni više ni manje, na Perkovićevom koncertu u Splitu u ljeto 2007., održanom tek koji dan prije obljetnice „Oluje“.

Thomsponov angažman detaljno je opisao djelatnik veleposlanstva SAD-a u Zagrebu, koji je u Split otišao kako bi utvrdio postoji li u Hrvatskoj neofašizam. Tek koji dan ranije u Zagrebu se koncert pretvorio u ustaški dernek. Split je trebao potvrditi ili opovrgnuti sumnje u skretanje Hrvatske ka radikalnoj desnici. Nakon koncerta stažist kojega je na splitski zadatak poslao tadašnji veleposlanik SAD-a u Zagrebu Robert A. Bradtke bio je prilično decidiran.

A ono što je napisao doznali smo 2010. kada je "osjetljive" i klasificirane diplomatske depeše State Departmentu objavila zviždačka internet stranica WikiLeaks. Ista ona čiji osnivač Julian Assange nakon hapšenja u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu ovih dana čeka hoće li ga britanski Scotland Yard izručiti Švedskoj, koja mu na dušu stavlja silovanje, ili SAD-u, koji ga tereti za međunarodnu špijunažu.

- Policija i Perković osobno uspjeli su spriječiti pojavljivanje ustaških simbola i pozdrava koji su obilježili njegov prethodni koncert u Zagrebu. Perković je bio u svom najboljem izdanju, te je čak davao instrukcije svojim fanovima da se suzdrže od nacističkog salutiranja, ali se nije niti suzdržavao da odbaci sve kritike na svoj račun – stoji u izvješću američkog veleposlanstva svojoj centrali u Washingtonu. U tekstu se i navodi da je „detaljna policijska pretraga na ulazu na splitski stadion spriječila pojavu zabranjenih simbola te su stoga Thompsonovi fanovi imali konzervativan koncert fokusiran ma obiteljske vrijednosti i naklonosti Bogu uz izražavanje nacionalnog ponosa i pjesme koje slave pobjedu 1995. godine u Domovinskom ratu“.

Osoblje američkog veleposlanstva imalo je svoje mišljenje i o Oluji. Koncem kolovoza 1995. State Departmentu su poslali izvještaj da je akcija Hrvatske vojske bila uspješna „zato što su se Srbi povukli, a ne zbog svoga vojnog junaštva“.

U dokumentima koje je objavio WikiLeaks otkriveno je kako je tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader i prije nego je 2003. preuzeo premijersku dužnost nazvao Carlu del Ponte i obećao joj bezuvjetnu suradnju. Prije toga od voditelja ureda ICTY-a u Zagrebu Toma Osoria posredstvom Miomira Žužula dobio je jamstva da će njegov razgovor sa glavnom haaškom tužiteljicom ostati tajnom. Rezultat se zna: lociranje, uhićenje i transferiranje Ante Gotovine u Haag, gdje je hrvatski general, nakon godina provedenih u Scheveningenu, na koncu tijesnom većinom u sudskom vijeću uspio izboriti oslobađajuću presudu.

Od WikiLeaksa smo doznali i kako je Carla del Ponte bila uvjerena da se Gotovina Zagrebom kretao 2002. godine, nepunih godinu dana nakon što je, pod pritiskom haaške optužnice, netragom nestao. Diplomatima u Zagrebu tvrdila je tada da joj je to rekao hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Mesić je to demantirao. Doznali smo i da je američko veleposlanstvo pozitivno ocijenilo Ivu Josipovića, ali i Jadranku Kosor. Četiri mjeseca nakon ostavke Ive Sanadera u depeši otpravljenoj prema Washingtonu stajalo je da tadašnja HDZ-ova premijerka „sasvim sigurno kalkulira, ali da je iskrena u borbi protiv korupcije“.

Zanimljivi su i izvještaji koji su nastali na temelju razgovora koje je u zgradi američkog veleposlanstva u Hrvatskoj vodio tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. On je Amerikance, tako bar sugeriraju WikiLeaksovi dokumenti, prilično intenzivno obavještavao o istragama koje vodi i protiv Sanadera, i protiv nekih njegovih ministara. U američkim dokumentima stoji i da im je Bajić pokazao dva dokumenta iz istrage koja terete bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca u aferi „Spice“.

Ne, naravno, dok je Sanader bio na vlasti. Nego nakon što se nekada svemoćni premijer 2009. sam povukao, a onda se u siječnju 2010. nespretno i nesretno ponovno pokušao vratiti.