StoryEditorOCM

Američka vojska sudjelovat će u istrazi o padu helikoptera: Provjerit će se jesu li piloti koristili mobitele tijekom leta te je li to utjecalo na njih

Piše Krešimir Žabec
29. siječnja 2020. - 12:17

Tijekom jutarnjih sati jučerašnjeg dana ronioci su izvukli na površinu tijelo vojnog pilota natporučnika Tomislava Baturine, koji je smrtno stradao u padu helikoptera Kiowa OH 58D u Zlarinskom kanalu. Uz Baturinu, u padu helikoptera smrtno je stradao i vojni pilot bojnik Marin Klarin.

U kasnim popodnevnim satima izvučen je i trup helikoptera zajedno s flight recorderom, tzv. crnom kutijom koja će istražiteljima dati informacije o tijeku leta. Prema riječima zapovjednika HRZ-a generala Michaela Križanca, u istragu se uključujuje i američka vojska čiji će stručnjaci pokušati spasiti zapise s digitalnih uređaja pronađenih u moru. Moguće da je riječ o podacima s mobitela poginulih pilota ako su ih uspjeli izvući iz mora. Amerikanci će pokušati utvrditi li ih piloti koristili tijekom leta te je li to utjecalo na njihovu sposobnost upravljanja helikopterom.

Brišući let

Tijekom dana kružile su mnogobrojne neslužbene priče o uzroku pada vojnog helikoptera. Zasad je poznato da posada helikoptera putem radioveze nije prijavljivala nikakve probleme za vrijeme leta. Piloti drugog helikoptera, koji su letjeli 200 metara iznad helikoptera koji se srušio, istražiteljima su, navodno, rekli da nisu primijetili nikakve nepravilnosti u njihovu letu te da se helikopter samo srušio u more.

Piloti su obavljali zahtjevnu zadaću brišućeg leta iznad morske površine. Koliko god u HRZ-u tvrdili da se radi o rutinskom letu, to baš nije tako. Prema Pravilniku o letenju vojnih zrakoplova, helikopteri u brišućem letu lete od 30 do 100 metara iznad tla. Brzina leta je između 100 i 175 kilometara na sat.

U Priručniku američke vojske za obuku pilota na OH-58D navodi se da taj let karakterizira nedostatak vizualnih signala, što može izazvati prostornu dezorijentaciju. U slučaju letenja iznad mora, piloti se upozoravaju da moraju biti usredotočeni na moguće prepreke ispred sebe, poput plutača i lučkih objekata.

Danijel Vuković, inženjer zrakoplovstva i instruktor helikopterskih posada, ukazuje na još jedan važan detalj u obavljanju brišućeg leta iznad mora.

Efekt tla

- U letu na malim visinama na helikopter djeluje i tzv. efekt tla, koji se manifestira kroz aerodinamičku interakciju helikopterskog rotora i tla, prilikom čega dolazi do drukčije slike strujanja zraka u odnosu na let na većim visinama. Blizina tla pri kojem se ovaj učinak manifestira definira se kao vertikalna udaljenost helikoptera od tla u području do otprilike polovice promjera rotora.

U letu na takvim visinama kao posljedica se javlja smanjenje vertikalne brzine zračne struje, tzv. downwash, s glavnog rotora, što se izravno manifestira na smanjenje induciranog otpora te povećanje uzgona. Jednostavnije rečeno, pilot u letu helikopterom na maloj visini osjeća kao da mu se helikopter nalazi tj. lebdi na zračnom jastuku - pojašnjava Vuković. Prema njegovim riječima, efekt tla se javlja u letu iznad ravnih i tvrdih površina, a isti je učinak značajno narušen u letu iznad vodenih površina, pa i šuma te planina.

Analiza rizika

Dakle, let Kiowe do 5,5 metara visine iznad mora (što je otprilike polovica promjera glavnog rotora) nije nikako isto što i let na istom području visina iznad tvrdog tla.

- Stoga treba utvrditi na kojoj je visini Kiowa letjela, tko je odobrio takvu taktiku upotrebe, je li provedena analiza svih rizika i, što je najvažnije, što kaže proizvođač o operativnim ograničenjima kada se leti helikopterom tog tipa iznad vodenih, odnosno morskih površina - napominje Vuković.

Predmet zanimanja istražitelja bit će, naravno, i tehnička ispravnost helikoptera i tek nakon detaljnog pregleda ostatka helikoptera znat će se je li bilo kvara. Taj podatak zanima i proizvođača helikoptera, američku kompaniju Bell Textron. Prema neslužbenim informacijama, i njezini će se predstavnici uključiti u istragu. Naime, osim Hrvatske i SAD-a, u ovom je trenutku oko 100 tih helikoptera u vojskama Grčke i Tunisa i ako postoji sistemska greška na letjelici ili se pojavio neki drugi kvar, proizvođač to mora znati i o tome informirati druge korisnike.

Sigurnosne mjere

U nedostatku informacija o istrazi logično je postaviti pitanje jesu li poduzete apsolutno sve sigurnosne mjere za obavljanje ovog obučnog leta. Zapovjednik HRZ-a tvrdi da jesu. - Imali su svu propisanu opremu, pojas za spašavanje i pojas za plutanje - tvrdi. Zasad je, međutim, nepoznato nekoliko važnih tehničkih informacija o letu helikoptera i poduzetim sigurnosnim mjerama.

U MORH-u nam nisu odgovorili na pitanja kojom je brzinom i na kojoj je visini letio helikopter koji je pao. Također nismo dobili odgovor na pitanje - jesu li posade Kiowe prošle obuku za spašavanja iz helikoptera pri padu u more. Njezina je svrha obučiti posade kako izaći iz helikoptera u slučaju pada u more. Prema više neslužbenih izvora, piloti Kiowa tu obuku nisu prošli.

General Križanec također navodi da su poduzete sve sigurnosne mjere za let iznad vode. Letjelo se u paru, uz obalu, tijekom dana. Uz to, u pripravnosti je bila služba za potragu i spašavanje u Splitu te se surađivalo s MRCC centrom u Rijeci te s kapetanijom i pomorskom policijom.

Remus otkrio olupinu Kiowe

U potrazi za olupinom palog helikoptera i tijelom jednog pilota Ratna mornarica koristila je i autonomno podvodno vozilo Remus 100. Dva takva autonomna vozila, koje neki kolokvijalno i netočno nazivaju mini podmornicom, Ratna mornarica dobila je 2016. godine u sklopu donacije Sjedinjenih Američkih Država.

Remus 100 koristi se za pretraživanje morskog dna i optimiziran je za pregled velikih područja plitkog mora, koja zahtijevaju iznimno malu infrastrukturu za potporu i rad.

Vozila su opremljena sofisticiranim senzorima i navigacijom, koji im omogućuju obavljanje detaljnih pretraživanja, lagana su za uporabu, a s visokom točnošću podataka. Vozila su u sastavu Protuminskog divizijuna Flotile HRM-a.  (K. Ž.)

Remus otkrio olupinu Kiowe

U potrazi za olupinom palog helikoptera i tijelom jednog pilota Ratna mornarica koristila je i autonomno podvodno vozilo Remus 100. Dva takva autonomna vozila, koje neki kolokvijalno i netočno nazivaju mini podmornicom, Ratna mornarica dobila je 2016. godine u sklopu donacije Sjedinjenih Američkih Država.

Remus 100 koristi se za pretraživanje morskog dna i optimiziran je za pregled velikih područja plitkog mora, koja zahtijevaju iznimno malu infrastrukturu za potporu i rad.

Vozila su opremljena sofisticiranim senzorima i navigacijom, koji im omogućuju obavljanje detaljnih pretraživanja, lagana su za uporabu, a s visokom točnošću podataka. Vozila su u sastavu Protuminskog divizijuna Flotile HRM-a.  (K. Ž.)

26. prosinac 2024 14:09