Analiziramo rad novog glavnog državnog odvjetnika: ovo su ključni slučajevi u njegovoj prvoj godini mandata, a tek ga čeka mega - proces za kojeg su sve fimi medije i farbanja tunela tek dječja igra

Naglasak će biti na korupciji, organiziranom kriminalu i ratnim zločinima. Tako je prije točno godinu dana, netom nakon što je izabran za novog glavnog državnog odvjetnika, Dražen Jelenić opisao svoj akcijski plan. Na čelo DORH-a došao je sa pozicije zamjenika Dinka Cvitana, svojega dotadašnjeg šefa kojemu je mandat istekao, a vladajući mu ga HDZ nije želio produžiti.

Dvanaest mjeseci nakon imenovanja ovaj Jelenić se nema sa puno čime pohvaliti. Niti kada je riječ o korupciji. Niti o organiziranom kriminalu. Niti o ratnim zločinima. Upravo suprotno, pretjerani oprez kojim se hvata u koštac sa krupnim ribama sugerira da, bar za sada, nije spreman puno riskirati.

Jelenić, koji je slavu stekao zastupajući optužbu protiv Hrvoja Petrača zbog otmice sina Vladimira Zagorca – iz koje je kasnije nastao proces zbog Zagorčeve krađe dragulja iz MORH-a - ne želi se zateći na tankom ledu sve dok nema čvrst slučaj. U prvoj godini mandata vješto je izbjegao da politika utječe na izbor kandidata u državno odvjetništvo. Uspio se izboriti da se u DORH-u povećaju plaće, u radu je zadržao određen standard profesionalnosti. Ipak, čak i ljudi koji su mu skloni, prigovaraju mu (ne)snalaženje u velikim predmetima.

Dok si rekao keks, USKOK je odbacio grupu Borg kao potencijalno zanimljiv pravosudni slučaj. Što je dalo municiju da ga oporbeni SDP, u jednoj od svojih duhovitijih doskočica, otvoreno zapita je li glavni državni odvjetnik Hrvatske ili HDZ-a. Puno dulje su istražitelji obigravali oko Milijana Brkića, zamjenika predsjednika HDZ-a, i njegove uloge u aferi SMS. Da bi ga na kraju teretili za banalni krimen špijuniranja elektronske pošte vlastite žene. Jedno su vrijeme u odvjetništvu žmirili i na prometnu nesreću koju je izazvala ministrica Gabrijela Galić, a potpuno slijepima se čine za političku korupciju bez koje nikada toliko veliki broj zastupnika u Saboru ne bi promijenio svoj dres…

S druge pak strane, Jelenić se nepopustljivim čini kada je riječ o nezakonitostima Ivice Todorića i njegovih menadžera u Agrokoru. Početkom godine otvorio je novu, treću istragu protiv bivšeg vlasnika Agrokora. Očito uvjeren da je ono što je za Mladena Bajića bio „slučaj Sanader“, za njega biti „slučaj Todorić“. Uz to, u jeku krize sa Uljanikom i „3.majem“ pohapšeni su i direktori tih brodogradilišta pod sumnjom u nezakonitosti teške 1,2 milijarde kuna.

Vjerojatno je riječ o potpunoj koincidenciji, ali teško je ne zamijetiti da Jelenićev pristup u većini ovih slučajeva poprilično korespondira politici koju provodi Andrej Plenković. Premijer za sada nema razloga imati bilo kakve primjedbe na Jelenićev rad.

Tek u trenutku kada se njih dvojica nađu u koliziji, moći će se vidjeti stvarna snaga i realni dosezi glavnog državnog odvjetnika. Do tada, ostaje nam rezimirati ključne slučajeve iz prve godine njegovog mandata.

AGROKOR – sve Sanaderove Fimi medije, sva Kalmetina prefarbavanja tunela, svi Vidoševićevi Remorkeri i Bandićevi marifetluci su dječja igra prema mega-procesu koji DORH čeka protiv bivšeg Agrokorovog gazde Ivice Todorića i njegovih menadžera. Taj je slučaj Jelenića zatekao kada je dolazio na čelnu poziciju ove institucije, i taj će slučaj trasirati njegov rad kada mu mandat bude istjecao. Za glavnog državnog odvjetnika Todorić je „kapitalac“ o čijem će slučaju ovisiti njegov uspjeh ili neuspjeh na toj poziciji;

GRUPA BORG – olako, brzopotezno, pomalo i ziheraški, Dražen Jelenić je odbacio sumnju u kazneno djelo u aferi Hotmail. Unatoč tome što je skupina Borg pod dirigentskom palicom bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić prvo pisala Lex Agrokor, a onda na temelju njega iz posrnulog Todorićevog koncerna zgrnula milijune na ime savjetničkih honorara. Čitav je slučaj stoga završio na političkoj, ne i na pravosudnoj odgovornosti;

MILIJAN BRKIĆ – od početka se naslućivalo da bi afera SMS i probijanje tajne policijske istrage moglo karijere koštati zamjenika predsjednika HDZ-a. Brkićev kum i suborac, inače vozač u Tolušićevom ministarstvu Blaž Curić uhvaćen je kako dojavljuje bivšem policijskom informatičaru Franji Vargi da ga prisluškuju i da treba uništiti sve dokaze. Varga je, naime, fabricirao SMS-ove za potrebe Zdravka Mamića, njegovim uslugama se navodno koristio i Ivica Todorić, spominjalo se i ime Tomislava Karamarka, pa i samoga Brkića. Tko je Curiću dojavio za tajnu istragu, može se samo nagađati. Ako ništa drugo, državno odvjetništvo Brkića je povezalo sa Vargom putem provale u elektronsku poštu Brkićeve supruge i ljubavnice. Pa ga sad namjerava goniti po toj osnovi;

GABRIJELA ŽALAC – vagali su prvo u policiji, a potom i u državnom odvjetništvu. Vagali su i vagali i na kraju ipak odlučili pokrenuti postupak protiv ministrice Gabrijele Žalac koja je u Vinkovcima u prometnoj nesreći teško ozlijedila jednu djevojčicu. Slučaj Mercedesa koji je mjesecima bio parkiran u dvorištu obitelji Žalac, a koji je potom usmenom predajom prelazio u vlasništvo čak oca čas majke Plenkovićeve ministrice, slučaj njezine kume koja je pod utjecajem alkohola prvo skrivila, a potom pobjegla sa mjesta nesreće, slučaj HBOR-ovog kredita dalmatinskom poduzetniku Josipu Stojanoviću Jollyju koji je Mercedes ministričinoj obitelji prodao…Svi su, bar za sada, stavljeni ad acta;

ULJANIK – spektakularno hapšenje 12 menadžera Uljanika i „3.maja“ provela je policija, a zaključit će USKOK i DORH. Iako je bilo prigovora da je akcija „naručena“ iz Banskih dvora kako bi se zasjenila priča o stečaju Uljanika – a i IDS-ovcima uoči europskih izbora očitala lekcija – očito je da su se nezakonitosti u poslovanju brodogradilišta dogodile. I da će ih Jelenićevi ljudi na sudu trebati dokazati;

IVO SANADER – iako je proces protiv bivšega premijera formalno u nadležnosti USKOK-a, pravomoćna presuda za Planinsku velika je pobjeda cijelog državnog odvjetništva. Koja se, vrijedi i to pribilježiti, dogodila u Jelenićevom mandatu;

MILAN BANDIĆ – Sanader je bivši, ali Bandić je još uvijek aktualni, pa su i njegova suđenja pod posebnom lupom javnosti. Pogotovo obzirom na činjenicu da je zagrebački gradonačelnik, svim optužnicama protiv njega usprkos, poprilično važan faktor u tijesnoj parlamentarnoj većini na kojoj počiva Plenkovićeva Vlada. Bandić je nepravomoćno oslobođen u aferi štandovi, USKOK se na presudu žalio, a u tijeku je i proces u ageri Agram;

BRANIMIR GLAVAŠ – gospodar života i smrti u ratnom Osijeku čovjek je o kojem također ovisi HDZ-ova parlamentarna većina. Već presuđen za ratni zločin u slučajevima Garaža i Selotejp, pa onda odlukom Ustavnog suda zbog banalnosti vraćen na ponovno suđenje, Glavaš će biti novi test za Jelenića. U procesu kojega u DORH-u nipošto ne bi smjeli olako shvatiti;

TOMISLAV SAUCHA – bivši šef kabineta SDP-ovog premijera Zorana Milanovića optužen je da je pola milijuna kuna na ime dnevnica nezakonito strpao u svoj džep. Kako i o njemu ovisi saborska većina, prati se svaki DORH-ov korak. Jer, bilo kakav popust za bivšeg SDP-ovog zastupnika, a sada podupiratelja Vlade Andreja Plenkovića od strane DORH-a, biti će bjelodani dokaz da je Saucha sa HDZ-om imao dogovor. I da je Jelenić u tom dogovoru dobio svoju ulogu. A to je nešto što glavnom državnom odvjetniku najmanje treba;

OVČARA – posljednje, ali ne najmanje važno. Hrvatsko pravosuđe nosi težak teret neprocesuiranja ubojica sa Ovčare punih 28 godina. Neki od zločinaca mirno su živjeli i prirodnom smrću umrli na svojim imanjima u okolici Vukovara, bez da im je itko od hrvatskih istražitelja ikada pokucao na vrata. Državno odvjetništvo u Jelenićevom dosadašnjem mandatu pokušalo je stvari pomaknuti sa mrtve točke, pokrenulo je neke istrage, i tako bar formalno pokušalo ispraviti grijeh propusta iz prošlosti. Debelo prekasno i sa potpuno mizernim efektom. Jer, monstrumi sa Ovčare i Veleprometa imali su dovoljno vremena pobjeći na sigurno. Na ruglo i sramotu svih koji su to vrijeme mogli spriječiti.