Bogatoga gosta ne može posluživati siromašan radnik

- Besplatno sam tamo počela raditi u svibnju. Dogovoreno je da stvarno počinjem s radom 1. lipnja. Prijavljena sam i napravila sam sanitarnu iskaznicu početkom srpnja. Ugovor koji sam potpisala nisam dobila. Opet naivnost, ali tamo sam vidjela da je moj radni tjedan 40 sati, no toga se nitko nije pridržavao.

Za lipanj sam trebala dobiti 3500 kuna, a za srpanj i kolovoz 4000 kuna. Isplaćeno mi je oko 2500. Ostatak nikad nisam vidjela. Dogovarali smo se nekoliko puta da će mi isplatiti plaću i vratiti papire, i svaki put mi je oko toga radio probleme pokušavajući me prestrašiti da se vratim na posao. Njegovo obrazloženje bilo je da će tim novcem pokriti troškove suđenja kada me bude tužio...

Ovo traumatično iskustvo jedne radnice pučka je pravobraniteljica Lora Vidović navela u svojem godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj u 2017. godini. Jednako kao i slučaj "sezonaca" na Jadranu koji su u pojedinim situacijama primorani spavati u sobi s dvadeset ljudi u smještaju koji im je "osigurao" poslodavac. Da se požale na uvjete, uslijedio bi otkaz.

– Imamo mi i slučajeva kad su radnici koji dođu raditi u sezoni smješteni u neadekvatnom objektu, u sobama punima vlage, sa samo jednim tušem i sanitarnim čvorom koji se nalaze na katu – kaže nam predsjednik Sindikata turizma i usluga Eduard Andrić, koji ističe da je neadekvatan smještaj "sezonaca" stara boljka našeg turizma, ali da se i tu situacija počinje mijenjati, posebno u većim hotelima.

– Osjeti se da je proradilo tržište rada, jer do sada smo samo imali tržište kapitala. Naši kuhari i konobari odlaze u Austriju i Njemačku, ugostiteljske su škole prazne jer nitko ne želi raditi četiri, pet mjeseci godišnje i biti građanin drugog reda bez stalnog posla, mogućnosti da dignu kredit, riješe stambeno pitanje. Ljudi žele sigurnost stalnog posla, a to u turizmu rijetko dobivaju. Ni radnici iz BiH više ne dolaze raditi, jer kad već odlaze od doma, idu u zapadne zemlje, gdje će zarađivati puno više nego u Hrvatskoj. Priče o Ukrajincima i Filipincima su promašene, a na tržištu ponestaje radnika. To su shvatili poslodavci, pa se u hotelima sve češće grade objekti za radnike s primjerenim komforom – ističe Andrić.

Problem je, međutim, ostao u ugostiteljskim objektima, restoranima i kafićima, gdje još nema adekvatne kontrole. U velikim sustavima radnici se požale sindikatu, sindikat obavi svoje i uvjeti se poboljšaju. U restoranima i kafićima na sam spomen učlanjenja u sindikat gazda najčešće prijeti otkazom, pa ljudi odustanu, a inspektora koji bi kaznili poslodavca za nepravilnosti je premalo. Ipak, i tu bi se situacija mogla promijeniti. Sindikat turizma i usluga je, nakon četiri kruga pregovora, uspio dogovoriti Nacionalni kolektivni ugovor za ugostiteljstvo do kraja 2019. godine, koji je ministru rada poslan na – "proširenje". U praksi to znači da bi se on, ako ministar Marko Pavić da zeleno svjetlo, mogao odnositi i na sve pravne subjekte u ugostiteljstvu i turizmu. Bez obzira na to jesu li članovi sindikata ili ne.

– Takvi potezi mogu zaustaviti egzodus ljudi iz hrvatskog turizma. Poznati konzultant Miroslav Dragičević tvrdi da Hrvatskoj treba kvalitetan turizam jer on donosi bogatog gosta. No, bogatog gosta ne može posluživati siromašan radnik – zaključuje Andrić.