Na zadarskom groblju Belafuža danas će se održati posljednji ispraćaj Ljube Bolanče (92), ugostitelja i vlasnika nekadašnje gostionice "Primošten" koja je još davno udarila temelje gradske gastronomske scene.
Primoštenac Bolanča je čuvenu gostionicu "Primošten" u Kampu Kaštelu na Poluotoku vodio od 1968. pa do 1991. godine. Bila je to ruševna kuća u Ulici Špire Brusine, dvadesetak metara iznad lokacije na kojoj je radio prve tri godine.
Zgrada je bila teško oštećena u bombardiranjima tijekom Drugog svjetskog rata i bila je "ničije vlasništvo", jer je prije rata u njoj stanovala sirotinja koja kasnije nije mogla preurediti objekt pa su ih preselili u socijalne stanove. Kuća je ustvari bila određena za rušenje, ali je Bolanča uz odobrenje tadašnjega zadarskoga gradonačelnika Šime Patrka adaptirao prostor i otvorio gostionicu.
Gostionica "Primošten" bila je u riblji restoran u koji su tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća zalazili imućni i poznati gosti. Aristotel Onasis sa suprugom Jackie, udovicom ubijenog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja, u Zadar je stigao jahtom i svake večeri odlazio na prstace, škampe i jastoge, Aloisa Mocka, austrijskoga diplomata i kasnijeg šefa diplomacije često je dovodio Budimir Lončar iz Preka, kasniji jugoslavenski ministar vanjskih poslova, a u "Primoštenu" je jeo i njemački premijer Genscher.
Sva estrada tadašnje države bili su Bolančini gosti, a on se prisjećao dolazaka Ljubiše Samardžića, Branka Bulatovića, Usnije Redžepove…
Najdraži su mu, kazao nam je svojevremeno, kao gosti bili vodeći ljudi tadašnjeg "Jugotankera" - Ivan Paša, Stanko Banić i drugi koji su na ručak često dovodili svoje poslovne partnere iz čitavoga svijeta. Njegov je restoran prije današnjih pomodnih internetskih "vodiča" i (ne)istinitih posjetiteljskih recenzija koje mnogima kroje kapu, bio uvršten u turističke vodiče, novinske članke i televizijske reportaže u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, te jednom čak spomenut i u - "The New York Timesu".
Budući da nije bio vlasnik prostora, Bolanča se obratio tadašnjem Stambenom poduzeću Zadar. Uz njihovo odobrenje dobivena je dozvola za radove vrijedne stotinjak tisuća njemačkih maraka, a osim prizemnog prostora gostionice, naložena mu je i obnova gornja dva kata, te sanacija krova, sve o ugostiteljevu trošku.
"Primošten" je bio otvoren na ime Anke Bolanče, suprugu Ljubina brata, jer je Ljubo tada još kratko bio u radnom odnosu u tvornici "Boris Kidrič". Kada je želio prebaciti gostionicu na svoje ime, rekli su mu "ma nema veze, ti radi, svejedno je na koga je".
Tako je bilo sve dok nije došao rat 1991. godine, kada je otkazao obrt i otišao u redove Zbora narodne garde. Prostor je u međuvremenu ponovno oštećen i cjelokupan inventar je propao.
Opet je 1997. godine otvorio gostionicu uz drugu po redu adaptaciju prostora koju je opet sam platio. Nakon samo dva mjeseca inspekcija rada utvrdila je da nema ugovor o korištenju prostora i zatvorila ga, a novi vlasnik postao je Grad Zadar.
Žalio se tada kako mu nisu priznali ulaganja u zgradu koja na početku nije bila nikakav poslovni prostor nego ruševina, već su htjeli samo naplatiti najamninu za nepostojeći rad. Bolanča je tražio da mu se prostor iznajmi kako bih opet mogao otvoriti gostionicu, te da s Gradom izmiri račune oko ulaganja i dugovanja za zakupninu, ali u tome nije uspio već je deložiran iz prostora.
Gostionicu "Primošten" više nikada nije otvorio, ali je ostala upamćena po vrsnom ugostiteljstvu koje je pomicalo standarde branše.
Posljednji ispraćaj Ljube Bolanče je danas s početkom u 13 sati.
