Dva nova jeziva svjedočanstva o radu hitne pomoći u Metkoviću: 'Malaksalu kćerkicu držala sam na rukama, a doktorica nas nije ni pogledala. I moje dijete je kasnije preminulo'; 'Vrištala sam da mi malena umire, a liječnica se smijuljila"<

Nakon tragične smrti devetogodišnjeg Gabrijela Bebića iz Metkovića, u čijem slučaju je i ministar zdravstva Milan Kujundžić izrazio sumnju u liječničke pogreške, javljaju se građani koji prstom upiru u metkovsku Hitnu pomoć, koje će istraživati inspekcija Ministarstva zdravstva.

Metkovka Karla Medar također je imala neugodna iskustva sa Hitnom pomoći. Sve se odigralo prije tri godine ali, na svu sreću, slučaj njezine tada petnaestogodišnje kćerke je dobro završio. Život joj je u zadnji čast spašen u splitskoj bolnici, kamo je transportirana iz Metkovića.

- Kćerku sam dovela na Hitnu jer je imala jake bolove u trbuhu. Tražila sam pomoć, a doktorica se samo smijuljila, ljuljajući se na stolici. Za to vrijeme je dijete vrištalo od bolova i padalo u alergo šok. Na takvo stanje doktorica mi je rekla da ja umišljam - prepričava nam Karla Medar svoje iskustvo.

Počela sam vikati: „Dijete mi umire, dajte joj nešto za bolove“ a doktoričine riječi su bile: „Neću“- prisjeća se Karla.
Ali ona na svu sreću tu nije stala. Bolesno je dijete odvela u Split, gdje su utvrdili da joj je pukla arterija u bubregu i voda je izlazila u trbušnu šupljinu.

- Ja sam bolesno dijete vlastitim autom morala voziti u Split, svjesna da se borim za njezin život i moleći Boga da mi preživi. Bio je to spas u zadnji čas. A po mišljenju liječnice sa hitne pomoći ona nije bila hitan slučaj, a imala je vodu u trbuhu i tlak 200/160 - ogorčena je Karla Medar (na fotografiji dolje).

- Dijete je urlalo od bolova, povraćala je zeleni sadržaj, ali to ništa nije zabrinjavalo doktoricu na Hitnoj u Metkoviću, koja nam se doslovno smijala u lice, izrugivala se s nama - prisjeća se Karla.

Na zdravstveni sustav, poglavito onaj u Metkoviću ogorčena je i Martina Markota, majka male Eme koja je nažalost izgubila životnu bitku prije dvije godine.

- Da je sustav drukčije reagirao možda bi moja djevojčica danas bila živa - rekla nam je majka čija je kćerkica spletom nesretnih okolnosti preminula zadnjeg dana listopada 2016. godine u KBC-u Split.

Potresena smrću devetogodišnjeg Gabrijela Bebića, Martina je odlučila javno progovoriti o svom teškom životnom iskustvu u kojoj Hitna medicinska pomoć u Metkoviću nije imala svijetlu ulogu. I nju su vratili s ulaznih vrata riječima „vodite dijete pedijatru“. Nije bio vikend i sve su službe toga jutra radile.

- Ne želim nikoga optuživati niti prozivati. To mi nije namjera jer moje djevojčice nema, ali želim ukazati na problem da se takvo nešto više nikome ne dogodi - započela nam je Martina svoju tešku priču, vrativši se na taj 31. listopad 2016. godine, koji joj je bio najteži dan u životu.

Ema je dobila nekakvu virozu i imala je temperaturu oko 37 stupnjeva. Ništa nije ukazivalo na to da se događa nešto dramatično s djetetom. Najnormalnije je otišla na spavanje. Noć je prošla relativno mirno da bi Martina ujutro primijetila da su joj usnice poplavile.

Zašto ste došli?

- Vidjela sam da se nešto događa s djetetom i krenula sam u Dom zdravlja Metković. Međutim, naš pedijatar je taj dan radio u drugoj smjeni i ja sam došla na Hitnu pomoć, koja se nalazi u istoj zgradi Doma zdravlja - započinje Martina svoju tešku životnu priču koju je odlučila podijeliti s javnosti.

- Malaksalo dijete sam držala u naručju, na vratima. Doktorica nas nije ni pogledala već je samo rekla „zašto ste nama došli, idite pedijatru“ i ja sam tada otišla kod pedijatrice dr. Kaleb, koja je prepoznala u kakvom stanju je bilo dijete - ogorčena je na zdravstveni sustav Martina.

Pedijatrica Kaleb je vrlo brzo utvrdila da je riječ o smrtonosno opasnoj bolesti i helikopterom smo upućeni za bolnicu u Splitu, gdje smo dobro primljeni i Ema je brzo zbrinuta. Nažalost, nije joj se moglo pomoći unatoč borbi splitskih liječnika kojima sam do zahvalna. Utvrđeno je da je citomegalo virus (CV) zahvatio srce i poremetio njegov rad, što je za malenu Emu bilo smrtonosno.

- Opet kažem, nije mi namjera nikoga prozivati i nikoga ne osuđujem. Moje djevojčice nema i ništa mi je ne može vratiti, ali odnos osoblja Hitne pomoći u Metkoviću prema pacijentima je kritičan. Bolesnike vraćaju s vrata, jednako i starije i djecu - govori Martina.

- Pa nitko nije došao na Hitnu pomoć iz hira već iz velike potrebe, a po njima ispada da ljudi bez veze dolaze tražiti liječničku pomoć - ogorčena je Martina, koju je jako pogodio slučaj devetogodišnjeg Gabrijela Bebića.