Može li poskupljenje jaja spasiti domaće farme koka nesilica? Teško. Enormno visoki troškovi hrane za koke, bez obzira koliko u konačnici koštalo jedno jaje, učinili su proizvodnju neisplativom.
Da bi jedna farma koka mogla opstati u uvjetima poremećaja na tržištu zbog rata u Ukrajini, cijena jednog jaja bi trebala biti veća od pet kuna. A tko će kupovati jaja po toj cijeni? Umirovljenici koji jedva krpaju kraj sa krajem ili radnici na minimalcu? Jaja su poput mlijeka socijalna kategorija živežnih namirnica i trebali bi biti dostupni svima.
Ali ako cijene nastave divljati ovakvim tempom i jaja bi, poput jogurta i mlijeka, mogla postati luksuz za mnoge hrvatske građane.
Rat u Ukrajini je utjecao na poremećaje tržišta poljoprivrednih proizvoda i abnormalan rast cijena žitarica, koje su osnova za proizvodnju stočne hrane, pa su stočari i peradari koji imaju životinje dovedeni na rub opstanka.
U velikim su problemima svi oni koji nemaju vlastitu proizvodnju žitarica i ovisni su o uvoznoj stočnoj hrani, a takvih je zaista veliki broj.
Jedna koka godišnje pojede 7,5 kilograma hrane, čija cijena se utrostručila. Poskupili su kukuruz, pšenica, raž, zob, ječam, ali i suncokretova i sojina sačma, te ulje koji je sastavni dio u proizvodnji stočne hrane.
Osim toga, povećani su troškovi ambalaže, koji ovise o načinu i vrsti pakiranja, a proizvođači svake godine moraju obnavljati matična jata, gdje jedna pilenka vrijedi 52 jaja.
Stoga neki farmeri već najavljuju rasprodaju koka nesilica i zatvaranje farmi, jer su im troškovi proizvodnje postali previsoki i ne mogu se nikako "pokriti", dok sa druge strane cijena jaja nikada u trgovinama nije bila veća.
Ne tražimo nemoguće!
Tako su u istom problemu i proizvođači i krajnji potrošači, koji već sada plaćaju preskupa jaja, a tendencija je porasta cijena. Ako se sve to nastavi, kajganu ćemo praviti od uvoznih jaja iz Poljske, Ukrajine, Njemačke, Slovenije, pa čak i sa Dalekog istoka.
Farme se već zatvaraju, u što smo se i sami uvjerili na terenu. Svi peradari sa kojima smo razgovarali ne znaju do kada će poslovati. Većina smanjuje kapacitete nadajući se da će doći neko poboljšanje.
- Ako bi država intervenirala i sufinancirala nam razliku u cijeni hrane za koke, mogli bismo opstati. Ne tražimo ništa nemoguće. Za to treba samo malo dobre volje - ističe Ante Milardović direktor peradarske farme Mostine iz Glavica kod Sinja, koji posebno upozorava na uvoz jaja.
- Kad propadnu manji proizvođači jaja, na tržištu će ostati nekolicina većih proizvođača koji mogu diktirati cijene kako god hoće-upozorava Milardović.
Svi proizvođači jaja se slažu da je na tržištu nelojalna konkurencija uvoznih jaja, u što se domaći proizvođači nikako ne mogu uklopiti pa su prisiljeni na smanjivanje ili gašenje proizvodnje.
- Nemam ništa protiv uvoza, ali neka se prvo napravi kajgana od domaćih jaja, pa onda neka se ide u uvoz - rezolutan je Milardović.
Statistički gledano, intenzivan uvoz jaja u Hrvatsku krenuo je još 2014 godine i to uglavnom iz Poljske gdje su jeftinije žitarice, pa je cijena takvih uvoznih jaja sa prijevozom i plaćenim davanjima bila oko 90 lipa.
Međutim, s ovako visokim cijenama, proizvođači u Hrvatskoj ne mogu poslovati niti na pozitivnoj nuli, jer se za kukuruz i stočnu hranu moraju zadužiti.
'Slobodni uzgoj' je najugroženiji
Ugroženiji su oni koji su držali koke u slobodnom uzgoju, koji je najbliži ekološkoj proizvodnji, jer su imali i najveće troškove. Jedan naš sugovornik do unatrag mjesec dana imao je 400 koka u slobodnom uzgoju, koje je držao na preko dvije tisuće kvadrata prostora.
Zbog poskupljenja žitarica i hrane jato je sveo na svega tridesetak komada.
Eto samo da ne ugasi potpuno proizvodnju. Kaže da bi, s obzirom na cijenu žitarica, mogao opstati kad bi jaja prodavao po cijeni od pet do sedam kuna, što je nemoguće.
- Ljudi kupuju bilo što. Daj šta daš, samo da prežive! - kazuje nam.
Za njega kao proizvođača jaja kriza je počela sa koronom u kojoj je drastično opala kupovna moć, a nastavila se ratom u Ukrajini i poskupljenjem energenata i žitarica. On svoje kokice nije hranio "galofakom" nego prirodnom hranom koja je sada preskupa, pa nije imao drugog izlaza nego smanjiti broj kokošiju.
Ipak, uz povećanje cijena stočne hrane, za ovakvo loše stanje proizvođači okrivljuju i velike trgovačke lance koji, "nabijajući" marže od čak 80 posto, podižu cijene jaja za krajnjeg potrošača, dok njima proizvođačima otkupljuju jaja po minimalnim cijenama.
A mogli bi sasvim ostvariti pristojnu zaradu i sa upola manjom maržom, ali to je neka druga priča. Na kraju ispada da je jeftinije uvesti jaja iz Kine, negoli ih proizvoditi na hrvatskim farmama.
U 2020. skoro samodostatni
Hrvatska je 2020. godine bila skoro samodostatna u vlastitoj proizvodnji jaja. Falilo je domaćih jaja uglavnom u turističkoj sezoni, kada je bila povećana potražnja.
Međutim, to se sada promijenilo, jer domaće farme ili se gase ili pak smanjuju proizvodnju pod pritiskom povećanja troškova proizvodnje.
U sretnijim godinama prije ove ukrajinske krize, Hrvatska je imala gotovo tri milijun koka nesilica, koje su godišnje nosile oko 668 milijuna jaja. Sada su te brojke znatno manje.
Proizvođači jaja se nadaju da će im država pomoći u sufinanciranju nabavke stočne hrane, ali i u pojačanoj kontroli uvoza jaja kako bi se suzbila nelojalna konkurencija, koja je uništava domaću proizvodnju.