Nisam razmišljala ni sekunde. Čim sam dobila poziv, dojurila sam pred školu bosih nogu, bez čarapa, samo sam cipele nataknula na noge. Predosjećala sam, posumnjala, da to nije bezazlena situacija. Na pameti mi je samo bila zaštita učenika i djelatnika.
Tek poslije, kad se sve malo smirilo, pomislila sam: "Pa, ja sam nosila glavu u torbi" – u četvrtak ujutro, još pod dojmom dramatičnih događaja od utorka koji su kulminirali predvečer ispred njezine škole – oko 19.10, kad je završavala druga smjena – smirenim tonom prepričava nam Tajana Babić, ravnateljica zagrebačke Osnovne škole "Sveta Klara".
Bio je to vrhunac nemilih događaja koji su se u školi i ispred nje odvijali gotovo cijeli dan, a dodatno zakomplicirali pred kraj nastavnog dana, kada su glavni sudionici ove nesvakidašnje situacije – otac i problematični sin, učenik te škole, zbog kojega se i "zakuhala" cijela priča – iz nepoznatih razloga ponovno stigli ispred školskih vrata. Pridružio im se i stariji sin.
Spremačica koja ih je vidjela kako ondje stoje odmah je alarmirala razrednicu, a ona ravnateljicu, koja se u to doba, nakon završetka radnog dana, nalazila kod kuće.
– Srećom, živim u neposrednoj blizini škole. S prozora je mogu vidjeti. S obzirom na ranije događaje toga dana, prijetnje učenika upućene meni, znala sam da moram biti tamo. Odmah sam zatražila da se škola zaključa zbog sigurnosti dvjestotinjak učenika koji su u tom trenutku bili u školi i svih djelatnika. Tada nisam mogla znati kakve su namjere tog oca, jesu li što donijeli sa sobom – govori hrabra ravnateljica Babić, koja je, barem koliko možemo pratiti tijek događaja, cijelo vrijeme situaciju držala pod kontrolom i okončala je bez nepotrebne panike i histerije i, što je najvažnije, bez još goreg scenarija.
I da, poštovala je protokol u takvim situacijama, a o svemu su informirane nadležne službe, uključujući Ministarstvo znanosti i obrazovanja te socijalnu službu, a u jednom trenutku školu je posjetila i policija.
To je epilog događaja u utorak, a prethodio mu je nimalo običan školski dan u OŠ "Sveta Klara". Sve je počelo ranije tog dana, kada je taj učenik viših razreda, kojemu je zbog neprimjerenog ponašanja već prije bila izrečena mjera strogog ukora, počeo s ispadima, a u jednom trenutku izravno je zaprijetio i ravnateljici.
– Ne mogu iznositi sadržaj tih prijetnji, ali u svakom slučaju to ne može netko osmisliti u šali. Nakon toga odmah smo pozvali roditelje i obavijestili da dijete mora biti udaljeno iz škole – navodi ravnateljica Babić.
U školu je stigao otac i odveo sina, ali, navodno, nakon što su izlazili iz škole, a trajao je odmor, netko od drugih učenika doviknuo je nekoliko uvreda u njihovu pravcu. Otac je na to navodno također počeo vrijeđati drugu djecu, "pale" su i neke prijetnje, a ravnateljicu je i razrednica problematičnog učenika obavijestila o neugodnom razgovoru s ocem.
– Opet, ne mogu o detaljima. Ali, kad netko kaže neku rečenicu, između redaka, pomislite kako bi iz te najave moglo svašta proizići. U svakom slučaju, pozvali smo policiju i oni su došli u školi. Kako se nije radilo o eksplicitnim prijetnjama, zaključili su da nema elemenata kaznenog djela. Činilo se da je to kraj nemilih događaja – kaže ravnateljica Babić.
Ali nije bio. Otac i dvojica sinova iz nepoznatih su se razloga opet pojavili pred vratima škole oko 19.10. Nakon što je ravnateljica stigla "brzinom munje" i naredila da se škola iz sigurnosnih razloga zaključa, pred muški trojac izišle su tri hrabre žene – ravnateljica, razrednica i profesorica tjelesnog odgoja.
– Nisam u tom trenutku razmišljala o posljedicama. Unatoč neugodnim tonovima i negodovanju oca, to nije bilo nešto zbog čega bih ponovno okrenula broj policije. Gledala sam da situaciju smirim i dok se to nije dogodilo, nisam puštala djecu van. Bilo je i nešto roditelja ispred škole. Razgovor s ocem trajao je pet, deset minuta i tek kad se situacija smirila, učenici su mogli izići iz škole – kazuje ravnateljica Babić.
Nakon toga, kada su prostorije škole bile potpuno prazne, ravnateljica je uvela oca i sinove u školu kako bi u miru nastavili razgovor.
– I taj je razgovor prošao mirno. Otac se na kraju ispričao, rekao je kako su zapravo došli pred školu kako bi sačekali drugog učenika koji s njegovim sinom ide na trening – otkriva prisebna ravnateljica.
Na pitanje koliko je u tim trenucima bilo potrebno hrabrosti, jer scene koje je prepričala zvuče prilično neugodno, ali i neizvjesno.
– Hrabrosti vam treba svaki dan kad dolazite u školu. Ali u ovakvim trenucima razmišljate srcem, a ne mozgom – pomalo kroz smijeh govori Tajana Babić.
– Naravno, treba ostati uvijek pribran, pa i onda kada nosite glavu u torbi. Reagirati odmah, imati na umu protokol za ovakve situacije, preuzeti odgovornost u interesu djece i djelatnika s kojima radite. Naravno da mi nije bilo ugodno, ali, vjerujte, u svakom sam trenutku bila spremna ponovno pozvati policiju da sam smatrala potrebnim. Svaka čast i mojim učiteljicama koje su odmah reagirale. I inače imamo divan kolektiv! – pohvalila se ravnateljica Babić.
Pomalo je iznenađena silnim interesom i čestitkama koje dobiva od srijede navečer od kolega i roditelja, iako, kaže, ima i onih koji smatraju kako je trebala drukčije postupiti "premda oni očigledno ne poznaju dobro protokol".
Na koncu, dodaje, nijednoj školi nije nimalo lako kada nekome svom učeniku moraju izreći onu najgoru pedagošku mjeru – izbacivanje, odnosno u slučaju osnovnih škola premještaj u drugu školu. A to čeka problematičnog učenika nakon novog izgreda koji je "zakuhao" u srijedu.
– Nadam se da smo sada ovu nemilu situaciju ostavili iza sebe. Naravno, nikad čovjek ne može znati. Najteže je kada naš učenik odlazi na taj način iz škole, ali neke su stvari doista prelile čašu. Kao škola dali smo sve od sebe, doslovno iscrpili sve vrste podrške prema njemu, a onda dobili takav "šamar". Moramo misliti i na ostalu djecu. Škola je i odgojna ustanova, važno je u životu naučiti kako za neke postupke čovjek treba snositi sankcije – životna je lekcija na koju na kraju podsjeća ravnateljica Babić.
