Poznati znanstvenik Igor Rudan u najnovijem postu Karantena Wuhan (14 dio) nazvanom „Kontrast je majka jasnoće“ pokušao je dati odgovore vlastima koje idućih 48 sati moraju donijeti političke odluke bez presedana u novijoj povijesti svijeta.
„Mnogi se čude kako mogu biti toliko ležeran kada pišem i pričam o ovoj pandemiji. Ali to je kao da se nekome, tko profesionalno razminirava minska polja, čudite kako se ležerno šeće kroz njih. On ponešto zna o razminiranju, dok ćete vi, šećući se sami kroz minsko polje, misliti da vam je svaka sekunda zadnja. Slično se zbiva i ovdje sada.
Epidemiolog se ne boji epidemije, jer zna da svaku epidemiju može vrlo efikasno suzbiti, pitanje je samo drastičnosti mjera. To sam i rekao u svojim prvim izjavama za medije - ako se situacija pogorša, imamo barem još nekoliko zaštitnih mreža koje možemo aktivirati. Danas ću objasniti što sam mislio pod time, jer došao je prigodan trenutak i za to – napisao je Rudan te potom zaključio da bi Hrvatska mogla postati "svjetski prvak" u borbi s COVID-19, kad bi htjela.
- Za manje od dva mjeseca mi bismo mogli proglasiti Hrvatsku coronavirus-free zonom. Ukupan broj slučajeva vjerojatno ne bi prešao 1,000, a broj umrlih možda bi se još uvijek mogao zadržati čak i na jednoznamenkastom broju. I zato su sve rasprave oko težine simptoma COVID-19 i gripe deplasirane, jer to nije ono što epidemiologa primarno brine. Epidemiologu je važno suzbiti epidemiju. Svaka epidemija bit će na sigurnom putu iščezavanja kada svaka zaražena osoba zarazi PROSJEČNO MANJE od JEDNE zdrave osobe. Također, bit će na sigurnom putu eksponencijalnog širenja kada svaka zaražena osoba zarazi PROSJEČNO VIŠE od JEDNE zdrave osobe – naveo je u svom postu na Facebooku.
Bez protuepidemijskih mjera, ovaj se novi koronavirus širi sa svake zaražene na barem 2.2 nove zdrave osobe, pretežno u fazi inkubacije, dok zaražena osoba još ne pokazuje simptome. Sve što treba učiniti jest smanjiti nekako taj broj na ispod 1.0 i epidemija će se polako ugasiti, a to se može postići strogom karantenom.
- Pročitajte to još jednom, jer to je ključ svega za epidemiologa. Inače bi se moglo reći da je bjesnoća "puno opasnija od gripe", jer kod nje čak 100 posto zaraženih umire, i to na puno gori način. Ali, za epidemiologa, to nije važno, jer zadnji autohtoni slučaj bjesnoće u Hrvatskoj zabilježen je, vjerojatno, još tamo 1964. A za sve lovce koje ugrize bijesni vepar, lisica ili pas, može se lako provesti imunoprofilaksa, dakle epidemiolog zna što učiniti. Tako je sada već polako i s koronavirusom. Sada već znamo da ga možemo suzbiti strogom karantenom – objašnjava Rudan.
Za epidemiologa, je kaže, opasnija ona bolest od koje će ove godine umrijeti više ljudi, bez obzira kakve simptome imali pred smrt, to ga ne zanima toliko.
- A ako doista želimo, koronavirus možemo suzbiti i kontrolirati strogim karantenama, kao što su učinili Kinezi za šestinu populacije svijeta, uz manje od 3,200 umrlih trenutno na milijardu i četiristo milijuna ljudi. Znači, kada bi Hrvatska danas donijela odluku da želi biti "svjetski prvak" u borbi protiv koronavirusa, trebala bi primijeniti sljedeće mjere sprječavanja širenja virusa - nazvat ćemo to "ekstremno lijeve i planske" mjere. Trebala bi:
- potpuno zatvoriti i nadzirati sve svoje granice, sprječavajući bilo kome ulaz i izlaz;
- sve hrvatske državljane koji se žele vratiti u Hrvatsku primiti, ali ih držati u karanteni barem 30 dana prije no što ih se pusti kućama (tolika je otprilike najdulja zabilježena inkubacija);
- svima narediti boravak u kućama i stanovima iduća dva mjeseca (za to vrijeme bi svi zaraženi oboljeli, pa zarazili druge ukućane, dok virus ne bi više imao na koga skočiti, pa bi nestao);
- radila bi samo samoposluživanja i apsolutni minimum javnih službi (toplane, elektrane, telekomunikacije, TV i radio);
- dopuštati samo najmlađem članu kućanstva da ode do samoposluživanja jednom u svaka tri dana (najmlađem, jer djeca imaju najmanji rizik od umiranja), noseći masku i rukavice, i samo ako nema nikakve simptome;
- svim starijim ljudima organizirati susjeda koji će za njih ići u nabavu, a namirnice im zatim dostavljati noseći masku i rukavice;
- gotovo sve oboljele liječili bi mobilni liječnički timovi koji bi dolazili u kućanstva, s prijenosnim respiratorima; nastojalo bi se po svaku cijenu izbjeći dovođenje zaraženih u bolnice, kako ne bi izazvali bolničke epidemije, koje bi imale puno veću stopu umiranja od epidemija u zajednici;
- bankama, mobilnim operaterima, te ostalima trebalo bi naložiti da NE naplaćuju rate kredita tijekom ta dva mjeseca, već da sve to naplate kao dodatak na redovne rate tijekom idućih 12 mjeseci;
Eto, uz ovakve radikalne mjere i potpuno nepropusne granice, Hrvatska bi se riješila koronavirusa vjerojatno unutar dva mjeseca, s obzirom na trenutno stanje, uz minimalan broj umrlih – rezonira znanstvenik.
Upozorava kako je apsolutno ključno, pritom, spriječiti unos koronavirusa na bolničke odjele koji nisu specijalizirani za zaraze. To je bio glavni uzrok užasnih brojki s početaka epidemija u Wuhanu i Lombardiji.
- Međutim, kao i svaka zanimljiva priča, i ova ima svoj neočekivani obrat. Posljedice ovako drastičnih mjera za nacionalnu ekonomiju bile bi katastrofalne. Dva izgubljena mjeseca rada, da bismo prije svih drugih postali slobodni od virusa, negdje sredinom svibnja. Taman za turističku sezonu. Ali problem je, što drugi to ne bi uspjeli do tada. Zato i dalje ne bismo smjeli u Hrvatsku nikoga primati. I tako, agonija za ekonomiju nastavila bi se i cijelo ljeto.
A zbog katastrofe za ekonomiju narast će broj nezaposlenih i nelikvidnih, ljudi se odavati alkoholizmu, biti depresivni, patiti od nesanice, raspadat će se brakovi, rast će stope smrtnosti od raka i kardiovaskularnih bolesti. I na kraju, oni koji su spašeni od koronavirusa nastradat će od bolesti koje će biti posljedica novog vala siromaštva i recesije. Samo, te bolesti i smrti neće se događati pred kamerama i za njih nitko neće kriviti vlastodršce. A za doslovno svaku smrt od koronavirusa hoće – ističe Rudan.
Ako ste sve ovo ispratili do sada, razumjet ćete da su ovom scenariju oba ishoda, zapravo, loša.
- Ali obuzdavanjem epidemije vlastodršci će izgledati kompetentnije, a nitko ih kasnije neće kriviti za možda i više smrti i problema koje će kasnije nastati kao posljedica recesije. Drugi ekstremni pristup mogli bismo nazvati "ekstremno neoliberalnim". O njemu trenutno intenzivno razmišlja Donald Trump, ali važu ga vjerojatno i barem još neke zemlje, a zagovara ga i naš najmekši neoliberal Oleg Maštruko. Naime, može se pustiti da se virus slobodno proširi. Pritom bi se na virus testiralo što manje ljudi, a pristalo možda i na jedan posto umrlih među svim zaraženima, ali spasilo bi se ekonomiju i izbjeglo taj "naknadni val" umrlih. Jer, u ovom ekstremnom scenariju umirali bi pretežno stariji. To bi, s nekog radikalno neoliberalnog gledišta, čak i "rasteretilo" mirovinske fondove i zdravstveni sustav. Spašeni bi, pak, bili mnogi ljudi u najproduktivnijoj dobi za društvo, koji bi inače bili većinske žrtve recesije – konstatira Rudan te potom objašnjava kako je problem u tom pristupu što bi se trebalo vrlo točno moći procijeniti koliko će ljudi umrijeti, tj. kockati se sa sigurnošću koju znanstvenici imaju u stopu umiranja od virusa u zajednici.
- Ja sam procijenio da je ona 0.5 do 1 posto, a to je stavlja taman na rubnu granicu oko koje se može razmišljati o takvom pristupu, a da broj umrlih od epidemije približno odgovara predviđenom broju naknadno umrlih zbog recesije. Vjerujem da Trump trenutno čeka izvještaje s američkog tla o tim stopama i želi imati što veću sigurnost u njih. Dakle, stvari su ipak ponešto kompliciranije no što većina HR-eksperata na fejsu misli – nastavlja analizirati Rudan te tumači kako su Trumpov najveći problem mediji i reakcija javnosti.
- A najgori mogući izbor je oklijevanje između ove dvije krajnosti, pa zatim odlučivanje za "nečinjenje", pa puštanje da se virus jako proširi, ali kada ljudi počnu umirati, pod pritiskom javnosti i medija prekasno uvođenje karantena. Jer, to bi onda bila katastrofa i za ekonomiju, i za javno zdravstvo. Umrlo bi jako puno ljudi, a karantene nakon takve odluke potrajale bi znatno dulje, dok virus ne bi nestao.
Procijenio sam već za Hrvatsku da bi "ekstreman lijevi i planski" pristup odmah i sada mogao zauzdati epidemiju u nas možda i na samo oko tisuću slučajeva i desetak umrlih, kad bi baš sve išlo savršeno po planu - to je "best case scenario" za Hrvatsku. No, vremenom bi kasnije posredno umrlo nekoliko tisuća ljudi zbog posljedica ekonomske recesije. Vjerojatno bi bili srednje i starije dobi, a spasilo bi se od koronavirusa možda podjednak broj prosječno starijih ljudi. Ekonomija bi se unazadila, ali mediji bi povoljno ocijenili poteze vlastodržaca – ističe.
S druge strane, napominje, kako bi "ekstreman neoliberalni" pristup slobodnog puštanja virusa da se proširi naišao na silnu osudu medija i javnosti u Hrvatskoj, umrle bi možda i tisuće ljudi od epidemije, ali život bi se nastavio. Umjesto oko 60,000 umrlih u 2020., Hrvatska bi imala oko 70,000 umrlih. Ali, samo uz uvjet da smo točno procijenili stopu umiranja od virusa i da ništa ne krene nepredviđeno.
Zaključno poručuje kako će odluka naših vlastodržaca, ali i onih u drugim državama, biti negdje između ova dva ekstremna pristupa - rigorozne karantene i potpunog nečinjenja.
- Mislim da ovaj drugi ekstrem postaje sve manje vjerojatan izbor baš zbog ovako intenzivnog fokusa medija na pandemiju. Zato se sada mnoge zemlje Europe međusobno pogledavaju i čekaju koja će i kada što učiniti, jer ne radi se o nimalo jednostavnoj odluci. Nadam se da vam je sada jasnije što su, trenutno, pitanja koja su bitna ljudima koji moraju donijeti odluke tijekom iduća dva ili tri dana, a koje će odrediti živote sviju nas tijekom idućih mjeseci – zaključio je Igor Rudan.