Ima ih malo više nego Hrvata i nemaju velike prirodne resurse, a ipak su najsretniji narod na svijetu: način života u Finskoj nama je gotovo nezamisliv, a najčudnije o svega je način na koji su se obogatili

Imaju prosječnu plaću od tri i pol tisuće eura. Tinejdžeri su im u svjetskom vrhu u čitanju i matematici. Penzionere tretiraju kao VIP osobe. Umjesto po kafićima građani slobodno vrijeme provode u muzejima.

Hvale se da su potpuno iskorjenili korupciju. Imaju najneovisnije pravosuđe na svijetu. Najprogresivnije društvo. Najpravedniji odnos poslodavaca prema radnicima. Najmanje razlike u plaćama.

Građani uživaju u najvišim razinama osobnih sloboda. Država im je ocijenjena kao najstabilnija, najsigurnija i najbolje vođena. U svjetskim razmjerima. A ovih su dana dobili i najmlađu premijerku, 34-godišnju Sannu Marin.

Neke stvari su samo u Finskoj moguće. Među njima i ona da, od pet stranaka vladajuće koalicije, na čelu njih četiri budu žene. Da premijerka dolazi iz obitelji u kojoj su je odgojile dvije mame lezbijke. Da je cijeli život življela u unajmljenom stanu. Da se javno zalaže da se radni tjedan skrati na četiri dana, a radni dan na šest sati. I da untoč tome – ili upravo zbog svega toga – postane najpopularniji izbor za finsku premijerku.

Tko je Sanna Marin, najmlađa politička liderica na svijetu? Odrasla je s dvije mame, prva u svojoj obitelji stekla je fakultetsku diplomu

Finska je treća najbogatija zemlja na svijetu, no većina građana u svojem vlasništvu nema nijednu nekretninu. Nego svoj stan unajmljije.

Oni koji se, pak, odluče kupiti stambene kvadrate, za kredit u banci jamac im je - država. Uvjet je da u “kešu” imaju 10 posto vrijednosti nekretnine.

Finska ekonomija po glavi je stanovnika četiri puta moćnija od svjetskog prosjeka. No, to ih ne smeta da imaju snažne sindikate, da se debatira o skraćenju radnoga tjedna, niti da dio tamošnjih kompanija svojim zaposlenicima dozvoljavaju da ne dolaze na posao, nego rade od kuće.

Iako imaju prvaka u Formuli 1 Kimi Räikkönena, svi vozači pedantno poštuju znakove za ograničenju brzine. Kada se potpuno pustom lokalnom cestom voze ne brže od 60 km/h, to definitivno izgleda čudno. No time Finci jednim udarcem ubijaju dvije muhe: izbjegavaju visoke kazne za prometne prekršaje, ali i izravne sudare sa krdima sobova, koji često znaju zalutati na prometnice.

Iako spadaju u najbogatije narode na svijetu, biraju prosječne automobile. Nabrijane terence po finskim cestama voze uglavnom Rusi.

Po danu, kafići im zjape prazni. Finci radije odu u prirodu, muzej, zabavni park za djecu. Sve to nadoknade vikendom navečer. Sa strašću za alkoholom kakva se doista rijetko viđa.

Slove kao najsretniji narod na svijetu. S druge strane, muku muče sa depresijom i alkoholizmom.

Opsjednuti su čistoćom. Čak im i unutrašnjost tvornica izgleda kao da se u njima “s poda može jesti”.

Brendiraju se kao domovina Djeda Mraza i uživaju u doista niskoj stopi korupcije. A onda ih s vremena na vrijeme pogodi kakav zvučniji skandal, poput onoga vezanog uz mito kojega je navodno njihova kompanija Patria – specijalizirana za proizvodnju vojne opreme i naoružanja - nudila pojedincima u vlasti u Sloveniji.

Susjede Šveđane gledaju sa velikom rezervom. Ta živjeli su pod švedskom vlašću pet stoljeća, i nisu sa njom baš uvijek bili impresionirani. Pa im sportski porazi od Šveđana – posebno oni u hokeju – posebno teško padaju.

Panično se boje Risije, s kojom dijele dugačku kopnenu granicu. I danas je u nacionalnom narativu prisutno sjećanje kako ih je Hitler 1941. spasio od Staljina, koji im je dotad opasno kucao na vrata. Finsko ratno zrakoplovstvo i danas ima kukasti križ na svojoj zastavi. Što, naravno, sa Hitlerom nema nikakve veze jer je taj simbol u Finskoj uveden još od 1918. godine.

A zanimljivo da je upravo Rusija, odnosno SSSR, kumovao finskom rapidnom gospodarskom rastu nakon Drugog svjetskog rata. Onim što u školskim udžbenicima nazivaju finskim čudom.

Nakon Drugog svjetskog rata Finci su Moskvi, zbog njihovog savezništva sa Trećim Reichom – i posrednog sudjelovanja u opsadi Lenjingrada Peterburga – bili dužni plaćati reparacije. Ne u novcu, nego i tehnici.

Strojevima, vlakovima, mašinama.

A da to naprave, gotovo potpuno agrarnu zemlju trebali su rapidno industrijalizirati.

Ratne su reparacije vraćene, dug isplaćen, a Finci su danas tu gdje jesu.

Bez bogatih nalazišta nafte. Bez neke dobre materijane “dote”. Sa klimom koja je vjerojatno jedna od najoštrijih u Europi. Sa polarnim noćima koje danje svjetlo propuštaju tek nekoliko sati dnevno. I sa stanovništvom od samo pet milijuna. Tek, dakle, nešto više nego ima Hrvatska.

Samo sa vlastitom pameću, svojim trudom i pametnom politikom su uspjeli od Finske stvoriti najsretniju zemlju na svijetu.