Nakon godina gostovanja po crnim kronikama supružnici Pevec, Višnja i Zdravko, opet su na stranicama biznisa.
Krenuli su iz početka i u Vrbovcu sve dovršili za skoro otvorenje svog prvog dućana, za koji se nadaju da će samo biti prva karika u budućem lancu.
Trgovinu identičnog asortimana su nazvali, a kako će drugo nego, Pevec, pa još sve opiturali zelenom bojom i ukrasili logom pijetla. Baš kao što su prije dva desetljeća uzlijetali u neslućene visine s kojih će, iz ovih ili onih razloga, neslavno prizemljiti.
Već u startu zbog novog/starog brendiranja mogli bi imati problema sa svojom nekadašnjom tvrtkom, danas imena Pevex. Nakon bankrota preuzeli su ga vjerovnici, a onda oni stali istiskivati jedan drugoga. U toj igri najuspješnijim se pokazao Pavao Vujnovac, moćni plinaš. Oni koji ga poznaju, kao i krug ljudi koji je oko njega, kažu da neće olako preći preko ove finte Višnje i Zdravka.
Oni su, pak, Pevec opremu d.o.o., kako se tvrtka formalno zove samo u papirima, prepustili Višnjinim sinovima Davorinu i Danijelu, dok će bračni par djelovati više pozadinski.
Nakon svega postavlja se pitanje kako su Peveci uopće dospjeli u ovu situaciju? Krenuli su 1990., kao i mnogi drugi, s malom obiteljskom tvrtkom i svega dvoje zaposlenih. Ono što im se mora priznati jest da nisu iskoristili sveopći mutež u privatizaciji. Ipak, kada je krenulo, sve je išlo prebrzo. Vrhunac je bio negdje 2007.-2008. godine, kada je poslovno carstvo došlo do tri tisuće zaposlenih i prihoda većih od tri milijarde kuna. Imali su centre u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Makedoniji, njih 18, te sveukupno 11 tvrtki, od čega šest u Hrvatskoj i pet u inozemstvu. Dostignutoj moći trebao je svjedočiti vozni park s preko 500 transportnih vozila.
Malo prije toga ovaj autor imao je priliku upoznati Pevecove. Primili su me u svom centru u zagrebačkom Jankomiru. Očekivao sam ljude koji će uglas pričati o svojim uspjesima i vizijama, ali me dočekalo prilično nepovjerenje, koje je kulminiralo kada sam ih upitao zašto su protiv radničkog organiziranja u sindikate unutar svojih firmi.
Kao da je jučer bilo, sjećam se da su se prvo međusobno pogledali, a onda bez riječi odlučili privoditi razgovor kraju, iako je ostalo još podosta neodgovorenih pitanja. Za kraj su, što će mi se urezati u memoriju više od svega, tražili da gospođa Višnja autorizira prvenstveno svoje, a onda i Zdravkove fotografije kada se za par dana nađu u prijelomu stranice?!
Što bi narod rekao, moglo im se, kao što se nisu obazirali ni na teške uvjete koje su imali njihovi radnioci u centrima i potčinjeni na pozamašnjim rančevima. Kada su već pali, isplivale su fotografije s jedne od razuzdanih zabava, gdje su radnici bili doslovno sluge, pa čak i tjerani da staju u špalir i razdragano mašu visokim gostima. Nisu marili radi li se o skladištaru ili kakvom direktoru, je li nedjelja ili kakav svetarc. Oni su tu bili da - slušaju!
- Slijeće Todorić u helikopteru. Dočekajmo ga – prenijeli su Jutarnjem listu dio atmosfere oni koji su nazočili fešti u povodu 7. godišnjice Pevec transporta, 18 godina djelovanja tvrtke i prvog rođendan friško osnovanog Pevec radija.
Svi su očekivali moćnog Ivicu, a onda se s neba ukazao junior Ante. Svejedno, Zdravko i Višnja radosno su ga dočekali, izgrlili, izljubili. Fešta je mogla početi, a kako je bilo, posvjedočile su fotografije s motivima popriličnog pijanstva i još većeg kiča. Ni ptičjeg mlijeka nije falilo! Naravno, zvijezda je bila Višnja u ulozi pjevačice. Cijeli obred s poniznim radnicima u liniji ponovljen je i kada su Todorići krenuli doma.
Pevec će samo godinu i pol poslije završiti u stečaju, a dvojac u pritvoru i tamo ostati šest mjeseci. Brojna suđenja, što nije nikakva novost u ovoj zemlji, potrajat će jedno dobro desetljeće da bi konačno u proljeće 2019. Vrhovni sud potvrdio raniju odluku Županijskog suda, kojom su. Višnju i Zdravka Pevec okrivio za zloupotrebu povjerenja u gospodarskom poslovanju osuđeni na zatvorske kazne. Zdravku je dobio dvije godine i deset mjeseci. Polovica te kazne mu je prepolovljena na uvjetnu, u obzir je uzeta i činjenica da je šest mjeseci proveo u zatvoru, pa mu je ostalo da odsluži još 11 mjeseci, što će odraditi godinu poslije. Višnja je pak osuđena na godinu dana zatvora, ali će tu kaznu odraditi radovima za opće dobro.
Zdravkov zatvor im je teško pa, pa su pisalili i žalili se na sve strane. Od Zorana Milanovića, kada je postao predsjednik, tražili su da urgira, uz napomenu da su mu dali svoj glas na izborima. Nastojali su se u svakoj prilici predstaviti za žrtve: jednom su im urotu skrojili konkurenti iz branše, drugi put politika, treći pravosuđe ...
Usporedno sa sudskom bitkom pokušavali su u više navrata pokrenuti i razne biznise. Čak su bili došli na ideju da im svaki Hrvat da po jednu kunu, a oni bi znali to oploditi. Na koncu su se predomislili i odustali.
Ako ništa drugo, sada kada su opet u biznisu, za nadati se da su naučili lekciju iz megalomanije i pristojnog odnosa prema svojim radnicima.