Izostavljena najranjivija skupina: Vlada u proračunu ‘zaboravila‘ djecu s teškoćama

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Bacaju nas iz “dvorišta” ministra “socijale” Marina Piletića do Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željke Josić, stvarajući od nas socijalne slučajeve umjesto da nas usmjere prema tržištu rada.

Živimo od naknade do naknade, a jedan zakon pišu i po 15 godina. Cijele obitelji u kojima žive djeca s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom već su odavno na egzistencijalnom rubu i gurnute u ekstremno siromaštvo odlukama vladajućih političara i njihovim politikama.

Želimo konačno biti stavka u proračunu, s trajno riješenim zakonskim okvirom, a ne kratkotrajni, privremeni “projekti”. Zakoni se moraju donositi na dobrobit krajnjih korisnika – djece s teškoćama i njihovih obitelji te osoba s invaliditetom. Sve ostalo je diskriminacija i “muljanje”.

Oštre kritike

Tako, bez uvijanja, govori Suzana Rešetar, predsjednica Udruge obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom “Sjena”, iz koje su ovih dana u otvorenom pismu najavili prosvjede pred svim institucijama u čijoj je nadležnosti i obvezi rješavanje njihovih problema.

”Prekipjelo” im je slušati i čekati ostvarenje zajamčenih, ali nerealiziranih prava. A njih je, reći će Suzana Rešetar, toliko da se i roditelji i korisnici u svim tim najavama, zakonskim “fatamorganama”, obećanjima – jedva snalaze.

– Uputili smo oštre kritike na Vladin Nacrt prijedloga državnog proračuna za 2023. godinu jer Vlada RH u tom dokumentu nije predvidjela novac za ostvarenje ključnih obećanja danih najranjivijim skupinama društva – djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima te osobama s invaliditetom.

Najavljeno povećanje naknade roditeljima na njezi djeteta s težim smetnjama u razvoju s 2328 na 4000 kuna obećao je i sam premijer Andrej Plenković, ali i tu je došlo do propusta. Veliki dio roditelja djece s teškoćama izostavljen je i diskriminiran – navodi neke od problema Suzana Rešetar.

Stvar je u tome, objašnjava, što pravo na taj iznos naknade, koja se isplaćuje do osme godine djetetova života, imaju samo obitelji djece s teškoćama u kojima su oba roditelja zaposlena na puno radno vrijeme.

– Što je s nezaposlenim roditeljima? Tjeraju ih da budu socijalni slučajevi. Ako vam je dijete dovoljno bolesno, onda možete prijeći u “dvorište” ministra Marina Piletića na drugu socijalnu naknadu – ogorčena je Suzana Rešetar na to dugogodišnje neriješeno pitanje.

Na razini minimalca

Nadalje, nabraja, što nakon osme godine djetetova života? Postojeće zakonsko rješenje kaže kako roditelj koji se vraća na posao (u skraćenom radnom vremenu) u tom slučaju dobiva 2328 kuna od države – i taj se iznos ni sada neće mijenjati, osim za one koji koriste skraćeno radno vrijeme za plaćenu brigu do treće godine – plus pola plaće kod poslodavca, koja je za ove roditelje najčešće u razini minimalca.

– Reći ću vam kako je to u mojem slučaju. Kad sam se vratila na posao kao majka djeteta s teškoćama, imala sam pravo na plaću u iznosu od 2328 kuna od države te polovicu plaće poslodavca. S obzirom na to da je minimalna plaća na koju sam prijavljena sada 3750 kuna, ako uzmete polovicu te plaće i naknadu od države, dobijete nešto iznad 4000 kuna. Recite vi meni tko od toga može živjeti? – pita Suzana Rešetar.

Apsurdno je također i postojeće rješenje prema kojemu dopust za njegu djeteta do osme godine djetetova života roditelji mogu ostvarivati samo za jedno dijete s teškoćama.

– Što kada imate dvoje ili čak i više djece s teškoćama, a takvih u udruzi imamo dosta? Zakon ne prepoznaje drugo dijete. Dobivate samo jednu naknadu od 4000 tisuće kuna – ističe dalje Rešetar.

– Tražili smo da zakon bude otvoren, motivirajući za roditelje da mogu izaći na tržište rada, a oni od nas prave socijalne slučajeve – dodaje ova majka. Nizu nelogičnosti dodajmo i to kako velik broj djece s teškoćama i njihovih roditelja ne može ostvariti pravo na osobnu invalidninu u slučaju kada imaju – “samo” jednu teškoću.

Zakon se piše 15 godina

Što tek reći za Zakon o osobnim asistentima i Zakon o inkluzivnom dodatku, koji bi trebali vrijediti za sve osobe s invaliditetom i obitelji djece s teškoćama u razvoju, a čije se konačno predstavljanje najavljivalo za ovu godinu? Čak su iznesene i procjene kako će prava iz tih zakona koštati više od dvije milijarde kuna. Međutim, ništa od toga nije vidljivo u proračunu za 2023. godinu.

U rubriku “vjerovali ili ne” ide i podatak kako se samo Prijedlog zakona o inkluzivnom dodatku piše gotovo 15 godina.

– Ako se ne varam, taj se zakon donosi od 2008. godine, a mi još uvijek pričamo o tome. Što je to? Iskreno, ne znam. Gotovo 15 godina piše se ta “fatamorgana” o kojoj možda nešto više zna jedino Zvjezdana Bogdanović iz Ministarstva “socijale”, koja na njemu radi.

Prvi prosvjed zbog toga imali smo još 2012. godine. Sada opet moramo na cestu. Dosta nam je omalovažavanja i diskriminacije – zaključuje Suzana Rešetar, iz čije udruge planiraju prosvjede za polovinu prosinca.