Korona i dalje jaše: umrle 303 osobe više od prosjeka za rujan

U Hrvatskoj je u rujnu umrlo 4226 osoba, a iako je to manji broj u odnosu na kolovoz kao i na lanjski rujan, negativan trend kada su u pitanju demografski pokazatelji ne posustaje.

U najnovijim, privremenim, podacima za deveti mjesec ove godine, a u sklopu izvješća o Učincima pandemije bolesti COVID-19 na društveno-ekonomske pokazatelje, Državni zavod za statistiku (DZS) navodi kako je ukupan broj umrlih u rujnu (4226) za 7,7 posto veći, odnosno imali smo 303 umrlih više u odnosu na petogodišnji prosjek (2015. – 2019.) za isti mjesec.

Koliko je pandemija koronavirusa imala razorne učinke na našu ionako crnu demografsku sliku, svjedoči podatak prema kojemu je, u razdoblju otkad je službeno proglašena epidemija bolesti COVID-19 u Hrvatskoj, broj umrlih od ožujka 2020. do rujna 2022. porastao za 14,4 posto u odnosu na petogodišnji prosjek za isto razdoblje – točnije, umrlih je bilo gotovo 20 tisuća više (19.457)!

Podsjetimo, u 2021. godini Hrvatska je zabilježila najveći broj umrlih osoba još od kraja Drugoga svjetskog rata, njih ukupno 62.712, što je dovelo i do jednoga od najnegativnijih prirodnih prirasta ikad (minus 26.202), odnosno imali smo više od 26 tisuća umrlih u odnosu na broj živorođenih. Iako je u prvih devet mjeseci ove godine ukupan broj umrlih nešto niži nego u istom lanjskom razdoblju (ove godine 43.892, a lani 45.138), minusi kojima je pridonijela i visoka smrtnost od zaraze koronavirusom, očigledno, imaju priličan utjecaj na statistiku.

Dodajmo kako i dalje stoji podatak prema kojemu je rekord u broju umrlih u Hrvatskoj postavljen u jeku korone u prosincu 2020. godine, kada je broj preminulih osoba dosegnuo brojku od 7608. U odnosu na petogodišnji prosjek za isti mjesec, to je bilo povećanje od gotovo 64 posto ili oko tri tisuće umrlih više.

Iz DZS-a redovito napominju kako privremeni podaci (o umrlima kao i oni o broju živorođene djece te broju sklopljenih brakova) nisu potpuno usporedivi s konačnim podacima, jer se privremeni podaci odnose na mjesec upisa u državne matice, a ne na mjesec događaja. Dodali bismo, oni ipak umnogome pokazuju trendove koji na koncu puno ne odstupaju od konačnih brojki.

Iako u izvješću o učincima pandemije DZS ne navodi podatke vezane za broj rođene djece u ovoj godini, te se brojke daju iščitati iz statistike Prirodno kretanje stanovništva – privremeni podaci. Prema tim preliminarnim podacima, u prvih devet mjeseci ove godine živorođeno je 25.729 djece, što je 1270 živorođenih manje u odnosu na privremenu statistiku za isto razdoblje lani. Nije teško zaključiti kako će i ova godina završiti s izrazito negativnim prirodnim prirastom.

Jedino što, izgleda, pokazuje nekakav optimizam jesu brojke vezane za svadbena zvona. Iako je korona-pandemija devastirala te svečane trenutke, pa je, primjerice, u 2020. godini sklopljeno najmanje brakova u cijelom proteklom desetljeću (2020. njih 15.196, a godinu ranije 2019., primjerice, 19.761), već prvim većim popuštanjem protuepidemijskih mjera stvari su se počele vraćati na staro.

Tako je u 2021. godini broj sklopljenih brakova skočio na 18.203, a u pozitivi je i ovogodišnji rujan. Prema privremenim podacima, statistika vezana za broj sklopljenih brakova u devetom mjesecu ove godine i dalje je “iznad vode”: u rujnu je sklopljeno 2846 brakova, što je 4,2 posto više, odnosno sklopljeno je 114 brakova više u odnosu na petogodišnji prosjek (2015. – 2019.) za isti mjesec.

Doduše, i ovdje se posljedice korone na statistiku poprilično osjećaju. DZS tako navodi podatak prema kojemu je u razdoblju otkad je službeno proglašena pandemija u Hrvatskoj, broj sklopljenih brakova od ožujka 2020. do rujna 2022. manji za 11,6 posto u odnosu na petogodišnji prosjek za isto razdoblje, odnosno sklopljeno je čak 6257 brakova manje u odnosu na petogodišnji prosjek.

Također, prema prvim podacima o Prirodnom kretanju stanovništva, od siječnja do rujna ove godine razvrgnuta je 3271 bračna zajednica pa je broj razvoda manji za 120 u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Ipak, u demografski opustošenoj Hrvatskoj, dodatno opterećenoj iseljavanjima, pitanje je koliko ikakvi svijetli primjeri mogu popraviti lošu opću populacijsku sliku.