Iz dana u dan broj ljudi priključenih na respiratore prilično galopira. Prije petnaestak dana na respiratorima je bilo manje od 80 pacijenata oboljelih od COVID-a u Hrvatskoj, a danas ih je dvostruko više, čak 160. Takvu situaciju smo zadnji put imali u siječnju.
Ono što posebno zabrinjava liječnike je starosna dob onih s težom kliničkom slikom koja je sve niža kao i slučajevi mlađih osoba koje su bez drugih komorbiditeta završili na respiratoru, poput 23-godišnjeg mladića u KB Dubravi koji je prije korone bio praktički zdrav k'o dren.
Prof. dr. Ivo Ivić, predstojnik Klinike za infektologiju KBC-a Split kaže nam kako su i u splitskoj bolnici hospitalizirani puno mlađi pacijenti nego u drugom valu pandemije, međutim, zasad nisu imali slučajeve kao ovaj iz KB Dubrava da je tako mladi čovjek imao teške kliničke simptome, a da nije imao drugih pridruženih bolesti.
- Doista se rijetko događa da umiru mladi ljudi bez komorbiditeta, mi u Splitu nismo imali takav slučaj, no činjenica je da britanski soj nevjerojatno brzo razara pluća. Neusporedivo brže nego onaj wuhanski. U nekoliko dana, nekada i sati dolazi do teške upale pluća – kaže nam dr. Ivić.
Ponavlja kako su mladi ljudi koji su se liječili u Splitu, a koji su imali težu kliničku sliku, u pravilu imali još neki zdravstveni problem ili pak prekomjernu težinu. „Ovo je bolest u kojoj je pretilost vrlo, vrlo opasna. Prekomjerna težina na pluća djeluje kao oklop i ta pluća ne mogu raditi normalno, njihov metabolizam nije dobar – kaže nam dr. Ivić.
Dr. Bruno Baršić, voditelj Kriznog stožera KB Dubrava potvrdio je da se prosjek starosti oboljelih u ovom valu smanjio za pet godina.
- I to su rezultati otprije deset dana, sad će to biti i mlađi. Sada dominiraju pedeseta i šezdeseta godišta, ali sve više ima i ljudi sedamdesetih i osamdesetih godišta. Znači to su ljudi od 40 godina. A što da vam kažem? Imamo na respiratoru dečka od 23 godine, mladu ženu od 34 godine, kazao je dr. Barišić za Hrvatski radio.
I mlada Puljanka bila je na respiratoru
Mlada pulska umjetnica i fotografkinja 32- godišnja Ana Bolobicchio na društvenim je mrežama opisala svoju tešku borbu s koronavirusom zbog kojeg je u jednom trenutku završila i na respiratoru, a onda se, kako je rekla, "vratila u život".
Budući joj se stanje teško pogoršalo, usred noći liječnici su došli po nju i rekli joj da mora skinuti sve sa sebe te da je vode u respiracijski centar. Mobitel je morala ostaviti, tek nakratko mogla je samo jednom nazvati.
U međuvremnu je skinuta s respiratora, no još uvijek je na kisiku i liječi se u pulskoj bolnici.
- Danas sam s prozora svoje bolničke sobe gledala oblake, pa kišu, pa snijeg, pa olujni vjetar i na kraju - ovo. Najljepši zalazak koji sam vidjela nakon dugo vremena. Dvadesetitreći mi je danas dan ove odvratne bolesti. Toliko dana nisam ustala iz kreveta, prošetala na suncu (ili snijegu), pa opet se čudim sama sebi kako se to tako brzo i lako umaram. Kao da ni sama nisam svjesna što sam sve prošla – napisala je jučer Ana, sretna što je postupno skidaju s kisika, i što pomalo može hodati sama.
"Ovi ljudi ovdje koji izgledaju kao vanzemaljci, obučeni svi u bijele skafandere, s bezbroj rukavica na sebi, maskama i vizirima, isprva svi izgledaju isto. Ne raspoznaješ doktore, medicinske sestre, spremačice, fizikalne terapeute...Svi su isti.
Međutim, sada, nakon toliko dana ovdje, ja ih već prepoznam po hodu, po očima, po govoru, po tome kako im se obrve skupe kad se nasmiju... Pa hodam hodnicima i pozdravljam ih kao da se znamo oduvijek i zahvalna sam im do neba jer su me doslovno vratili u život - zahvalna je Ana Bolobicchio.