StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetzvijezda rodnog gnijezda

Materine ljute muke: sin na spizi, ne pravi unuke; Samo Crnogorci duže od Hrvata ostaju s roditeljima. Pogodite zašto

Piše Anita Belak-Krile
2. lipnja 2019. - 14:18

Dok mladi Šveđani roditeljski dom napuštaju odmah nakon 18. godine, Hrvati materinu kuhinju zamjenjuju vlastitom tek nakon 31. godine života.

Prema zadnjem istraživanju Eurostata, Hrvatska je od svih zemalja Europske unije na prvom mjestu po duljini života mladih s roditeljima. Ni u jednoj zemlji Europske unije ne postoji toliki udio mladih iznad 26 godina koji i dalje žive s roditeljima kao što je to slučaj u Hrvatskoj.

Prosječna dob u kojoj mladi odlaze od kuće u zemljama Europske unije kreće se oko 26 godina, a izvan EU-a od nas su gori samo Crnogorci. Oni u prosjeku do 33. godine ostaju kod roditelja.

Nakon Šveđana, najkraće s roditeljima žive Luksemburžani - do 20. godine, Danci do 21. i Finci do 22. godine. Prije 25. godine odlaze od kuće mladi u Estoniji (22), Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj (23) te Velikoj Britaniji (24).

Nakon nas najteže se odvajaju od roditelja u Europskoj uniji Slovaci, odlaze tek s 30,9 godine, slijedi Malta (30,7 godina), Italija (30,1 godina), Bugarska (29,6 godina), Španjolska (29,5 godina), Grčka (29,3 godine) i Portugal (28,9 godina).

Kao glavni razlog dugom ostanku s roditeljima mladi najčešće navode financijske probleme, ali ne treba zanemariti ni tradiciju i komod karakterističan za jug. Što se više krećemo prema sjeveru Europe, manji je postotak mladih koji žive s roditeljima. Ako izuzmemo Bugarsku, vidi se da su uglavnom mediteranski narodi skloniji duljem ostanku u roditeljskom domu, kao i da su na jugu češći primjeri kućanstava u kojima zajedno žive ne samo dvije, već i tri generacije iste obitelji.

Psihologinja prof. dr. Mirjana Krizmanić kaže da je teško precizno odrediti u kojoj je mjeri kasni odlazak iz roditeljskog gnijezda rezultat izbora mladih osoba uvjetovan tradicijom, kulturom i željom za što lagodnijim životom, a u kojoj mjeri nasušna potreba i jedina ekonomska mogućnost.

- Mi se u Hrvatskoj čvrsto držimo tradicije i desetljećima jako malo toga mijenjamo u našem načinu životu. S jedne strane, kasni odlazak iz kuće jest u znatnoj mjeri i stvar odgoja, ali, s druge strane, i posljedica niza teških društvenih i povijesnih okolnosti koje su nas, za razliku od, primjerice, Šveđana, svako malo drmale. Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Domovinski rat, dakle, puno ratnih intervala, pa onda godine siromaštva i obnove, pljačke i bogaćenja samo nekih obitelji… Taman kad se jedna generacija digne na noge, dođe neka nevolja i sve se opet vraća unazad - nabraja profesorica Krizmanić.

Ipak, iako je mnogo mladih sirotinja vezala uz materine i ćaćine skute, činjenica je, napominje prof. Krizmanić, da se kod nas djeca drukčije odgajaju nego na sjeveru Europe.

- Previše je tu zaštitničke uloge roditelja, a posebno je vidljivo da se kod nas ne odgajaju jednako za samostalni život kćeri i sinovi. Kćeri se pripremaju da se što prije udaju, moraju naučiti kuhati, prati, a muškarci su komotniji, ne gnjavi ih se puno da nauče pospremati i samostalno živjeti, oni se u miru školuju, čekaju dok se zaposle i onda, po uzoru na očeve, očekuju gotovo jelo na stolu – tumači prof. Krizmanić.

I europska statistika pokazuje da muškarci kasnije odlaze od roditelja nego žene.

U omjeru spolova skoro u svim državama članicama Europske unije žene napuštaju dom prije muškaraca. Iznimka je Švedska, a razlika je minimalna, samo mjesec dana: u prosjeku, žene odlaze s 18,5 godina, a muškarci s 18,4 godine.

Najveće razlike u odlasku među spolovima zabilježene su u Rumunjskoj (25,6 godina za žene, u usporedbi s 30,5 za muškarce), Bugarskoj (27,5 prema 31,7), Hrvatskoj (30,0 prema 33,6), Grčkoj (28 prema 30,6), Mađarskoj (25,8 prema 28,3), Poljskoj (26,3 prema 28,8), Slovačkoj (29,7 prema 32,1) i Litvi (24,5 nasuprot 26,9).

Zanimljiv je i podatak da zemlje s najvišim postotkom mladih koji žive s roditeljima (kao što su Hrvatska, Slovačka i Grčka) imaju u prosjeku statistički značajno niže stope fertiliteta, odnosno broja rođene djece od zemalja s nižim postotkom kohabitacije roditelja i odrasle djece, kao što su Danska, Švedska i Norveška.


- Previše je zaštitničke uloge roditelja, a posebno je vidljivo kako se kod nas ne odgajaju jednako za samostalni život kćeri i sinovi. Kćeri se pripremaju da se što prije udaju, moraju naučiti kuhati, prati, a muškarci su komotniji, kaže prof. Krizmanić

15. studeni 2024 07:37