Nije nam poznat najvažniji podatak o koroni - koji soj virusa trenutačno kruži Hrvatskom. Zašto? Jer je državi teško dati mizernih 40 tisuća kuna!

U Hrvatskoj su trenutačno 2566 aktivna slučaja zaraze virusom SARS-CoV-2 koji uzrokuje bolest COVID-19. To je broj potvrđeno zaraženih, dok je broj stvarno inficiranih veći. Koliko veći?

O tome nema konsenzusa. Spominju se različite brojke, od toga da bi broj zaraženih trebalo množiti s 10, 20, pa čak i 80 puta. No, u izjavi za "Slobodnu" ministar Vili Beroš, akademik Ivan Đikić, dr. sc. Ozren Polašek, epidemiolog i mikrobiolog dr. sc. Mario Parčina kažu da nema točne procjene i da se tako (trenutačno) ne može pouzdano procjenjivati stvaran broj bolesnih.

No, navode da je broj zaraženih svakako veći od potvrđenog broja slučaja jer dio zaraženih nema simptoma ili imaju blage manifestacije bolesti pa se i nisu javili liječniku. Stoga smo komentar zatražili od dr. sc. Olivera Vugreka, voditelja Laboratorija za naprednu genomiku pri Institutu "Ruđer Bošković".

Vugrek je, podsjetimo, sa suradnicima proveo detaljnu analizu genoma virusa SARS-CoV-2. No, u tom istraživanju ga je zaustavio manjak fiinancijskih sredstava.

Postoje li neke konkretnije procjene o tome koliko u Europi (pa i u Hrvatskoj) ima stvarno zaraženih, te s koliko bi trebalo množiti broj aktivnih slučajeva?

– Postoji studija iz Španjolske objavljena u srpnju. Nalazi toga nacionalnog ispitivanja seroprevalencije za SARS-CoV-2 pokazuju da je prevalencija IgG antitijela protiv koronavirusa u Španjolskoj oko pet posto. Dakle, pet posto zaraženih. Trenutačno je stanje oko 460 tisuća detektiranih na populaciju od oko 46 miljuna. To znači da je pet posto oko 2,3 miljuna, što je oko pet puta više nego detektiranih slučajeva. Ispitivanje se temelji na oko 61.000 ispitanika. Prema mojim saznanjima, ovo je najveća populacijska studija seroprevalencije SARS-CoV-2 u Europi.

Vrijedi li to za Hrvatsku? Kod nas je trenutačno aktivno oko 2500 slučajeva, a broj zaraženih je oko 10.500.

– Prema studiji u Španjolskoj, broj slučajeva množite s pet puta. To bi moglo biti točno stanje, iako ne znam kako je turizam djelovao na širenje zaraze kod nas.

Koliko je izgledno da u Hrvatskoj imamo onaj najcrnji scenarij, dakle i do 80 puta više zaraženih?

– Studiju iz Kalifornije koja je ukazivala na do 85 puta više zaraženih kritizirao je veliki broj stručnjaka, tako da te brojke nisu pouzdane. Postoji studija iz Seattlea koja pokazuje manje brojeve, sličnije ovima u Španjolskoj.

Je li detaljna analiza genoma virusa SARS-CoV-2, koju ste proveli zajedno s kolegama, ako gledamo na vremenski odmak od travnja, pokazala još neke posebitosti?

– Ne znamo kakvo je aktualno stanje u Hrvatskoj, ni koji je SARS-Cov-2 soj trenutačno dominantan. Nismo imali sredstava za daljnja istraživanja. Soj koji je bio dominantan u Europi u ožujku i travnju je isti soj koji je bio i kod nas dominantan u to vrijeme.

Ali taj proljetni soj nije više dominantan u Europi?

– Ne. Naime, novi soj koji se brže širi je tako postao dominantan među okvirno 37.000 analiziranih genoma virusa (znanstveni rad o tome je objavljen u vrlo kvalitetnom časopisu Eurosurveillance). Ne znamo je li taj novi soj prisutan i u RH i je li postao prevladavajući i kod nas.

Navedeno je i da će povezivanje genetike virusa s epidemiološkim podacima omogućiti jasno određivanje izvora zaraze te praćenje širenja zaraze diljem Hrvatske. Znaju li se ljetni putevi ulaska virusa u Hrvatsku?

– Nemam podatke za to, za to treba virus i dalje sekvencionirati, za što nemamo sredstva.

Koliko bi novca trebalo?

– Oko 40 tisuća kuna za 50 uzoraka. Uzeli bismo uzorke virusa, recimo, iz Splita, Zagreba, Osijeka, Dubrovnika, Rijeke i znali bismo trenutačno stanje, tj. koji je dominantan soj na području Hrvatske. Ako želimo još bolje statističke podatke, mogli bismo sekvencionirati 100-200 uzoraka itd.

Za tako važnu stvar nemamo 40 tisuća kuna...

– Očito ne.

Zbog čega nam je taj podatak nužan?

– Ako ćemo uvoziti cjepivo, onda se mora znati koji je soj prevladavajući na našem području, te kontinuirano obavljati takva istraživanja, jer virus mutira i moramo ga znanstveno pratiti. Možda je u Hrvatskoj i neki endemski soj, tko zna... To nije nikakav veliki novac, možda radi netko na tome u RH, uglavnom, po mojim saznanjima, nema aktualnih podataka.

Kako ste proveli prvo proljetno sekvencioniranje?

– Vlastitim sredstvima, ali, kako sam već rekao, prema nalazima iz drugih zemalja, tada prevladavajući soj je tijekom ljetnih mjeseci zamijenio jedan drugi. Vjerojatno je to slučaj i s Hrvatskom, ali to sa sigurnošću ne znamo. Imali smo veliku fluktuaciju stanovništva, turista. Tim prije bi bilo dobro što prije utvrditi koji soj kruži. Ta istraživanja, koja nisu skupa, treba obavljati stalno i "updejtati" podatke o virusu kako bismo znali u svakom trenutku koji je soj aktualan. Tako možemo oblikovati i buduće zdravstvene politike; analiza genoma virusa je vrlo važna za razumijevanje puteva unosa i ponašanja virusa.

Moram se vratiti na spomenutih 40 tisuća kuna. Jeste li možda pokušali tražiti novac od države?

– Javljali smo se i na natječaje Hrvatske naklade za znanost, ali nismo prošli. To je dovoljan znak koliko se cijeni to što radimo, iako je u svijetu analiziranje i sekvencioniranje virusa – prioritet. Primjerice, više sekvenci virusa od nas ima Bosna i Hercegovina.

Mutira li virus odmah pri prelasku s jednog na drugog čovjeka, čak i kad je izvor zaraze isti?

– Ne mutira tako brzo; naši podaci iz ožujka i travnja su vrlo ograničeni. Imali smo 21 uzorak, od toga jedna obitelj, a unutar te obitelji nije bilo promjene virusa. No, uzorci su uzeti gotovo pa isti dan, tako da je to premalo vremena da se virus promijeni. Ako bi osoba zarazila druge, vjerojatno bi došlo do neke mutacije, možda jedna-dvije mutacije na 30.000 "slova" virusa, što je malo. Unutar obitelji nije bilo promjene što se tiče naših podataka (jedna obitelj).

A usporedba između wuhanskog i hrvatskog virusa?

– Virus je promijenjen samo kada ga usporedite s originalnim virusom iz Wuhana, dakle, dok je došao u Europu, prošao je kroz veliki broj ljudi i postupno mutirao, i tako mutiran došao u RH.

Je li moguće da, primjerice, cjepivo koje se razvija u SAD-u neće odgovarati tipu koronavirusa koji imamo u Hrvatskoj, BiH, Srbiji...?

– To ovisi o soju koji je dominantan kod nas, i o tipu cjepiva, odnosno na koji soj virusa je razvijen. Moguće je da cjepivo ne bude efikasno ako imamo neki drugi soj u RH.

Bili smo jedna od rijetkih država koja je dopustila ulazak američkim turistima. Je li moguće da nam oni donesu i neku novu mutaciju virusa?

– Nije vjerojatno, kao što rekoh prije, da sada novi soj preuzima dominantnu ulogu u EU-u, i pojedini turist, iako ima neki novi mutirani virus, neće utjecati na globalnu sliku. Jedino ako je taj mutirani virus još zarazniji, onda bi možda mogao postati prevladavajući ako se zaraza širi nekontrolirano.

Kakva će po vašim procjenama biti jesen i zima, tj. kakva će biti klinička slika oboljelih – blaža, ista ili gora nego za vrijeme prvog vala?

– Teško je procijeniti, moguće da bude slično kao na proljeće, no kako nismo još imali priliku virus pratiti tijekom cijele kalendarske godine, treba pričekati podatke za 12 mjeseci.

Što mislite o ruskom cjepivu?

– Ja ga ne bih koristio.

Jesu li točni pojedini navodi o tome kako imunitet osoba koje su preboljele virus neće biti dugog vijeka?

– Premalo je podataka, nekoliko slučajeva ponovne zaraze treba detaljno proučiti. Očito je ponovna zaraza moguća, kao što je slučaj i kod gripe. Potrebne su studije na više ispitanika.

Bi li u državi trebalo proglasiti neke strože mjere jer su se ljudi, očito je, previše opustili?

– Jedan njemački znanstvenik tvrdi da bi virus nestao kad bi se cijeli svijet držao mjere nošenja maski mjesec dana.
Nošenje maski je osnova, ako bi se svi držali toga, zaraze bi sigurno bilo manje. Strože mjere, to je stvar Nacionalnog stožera. Treba više testirati, a ne zatvarati teretane. Nije teretana mjesto zaraze, niti su svadbe, nego ljudi koji dolaze nedetektirano na takva mjesta. Ako možete identificirati zaražene efikasno, neće biti potrebne posebne mjere ili zatvaranje nekih objekata.