Nisu baš svi u SDP-u na daljinski s Pantovčaka: Šibenčanin se ovaj tjedan opako zamjerio i Vučiću i Milanoviću

U sramotnom cirkusu koji je uslijedio nakon najave da će u prvoj rundi dvojica, a ukupno petorica časnika HV-a sudjelovati u misiji NATO-a za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU), ipak ima i jedna dobra, čak ohrabrujuća stvar.

Naime, obrana Ukrajine, na svu sreću, ipak presudno ne ovisi o pomoći i stavu Hrvatske! Da ovisi, pogotovo o volji predsjednika Zorana Milanovića, ne bi se Ukrajinci dobro proveli. To jest, dok bi ta operacija krenula i eventualno dogurala do faze uspješnosti, pacijent bi... znate već što.

I dok Milanović uporno tvrdi da bi nas sudjelovanje u NSATU aktivnostima uvelo ravno u ratni sukob, jer će i naši vojnici navodno 100 posto završiti u Ukrajini, vladajući se pozivaju na službene istupe NATO-a, po kojima to nije opcija.

U otužnom prepucavanju koje je uslijedilo na relaciji oporba-HDZ i obrnuto, Ukrajina je (p)ostala tek light-motiv za uobičajenu razmjenu uvreda i diskvalifikacija, neovisno o povodu. Kao da nije riječ o ulozi Hrvatske u funkcioniranju NATO-a (valjda nam protuusluga nikad neće zatrebati!), ali još više i o obrani nevinih ljudskih života, baš kao i principa nepovredivosti teritorijanog suvereniteta. Očito je za mnoge patetično ustvrditi da se demokratska Europa i njezine pozitivne tekovine danas brane upravo na granicama dijelom okupirane Ukrajine. Kako je onda moguće da silni ovdašnji “antifašisti” u Putinovim teritorijalnim ambicijama ne vide opasnost i razlog da se pomogne Kijevu? Ili se možda u dubini duše slažu s Putinovim bulažnjenjima o potrebi za “denacifikacijom” Ukrajine?

Vježba NATO-a u Poljskoj. Kako ih, logikom predsjednika Milanovića, nije strah da neće naljutiti osvajača Putina?

Omar Marques/Anadolu Via Afp

Uz bok Orbanovoj politici

Naposljetku, zar smo već i tako lako zaboravili da su i Hrvatsku, nema tako dugo, prisvajali i komadali agresori iz neposrednog susjedstva, baš kao što je sad slučaj u Ukrajini? Tko se pravi toliko lud da zaboravlja da ni oslobodilačke Oluje ne bi bilo bez pomoći Zapada, konkretno SAD-a? Kako god, saborsko glasovanje o sudjelovanju u NSATU je odgođeno, a po svemu sudeći prethodit će mu i još jedna sjednica Odbora za obranu na koju će biti pozvan v.d. zamjenika glavnog tajnika NATO-a. Ako već voljom predsjednika pred članove Odbora nije mogao prvi čovjek Glavnog stožera OSRH Tihomir Kundid... 

Mnogi u oporbi su valjda tek sad otkrili da naši vojni profesionalci već godinama odlaze u brojne misije po svijetu. Tko zna koliko bi histerizirali pred kamerama kad bi, 15 godina od ulaska RH u NATO, shvatili da nije bezopasno ni sudjelovanje u aktivnostima KFOR-a na Kosovu, gdje se nalazi 141 pripadnik plus helikopter HV-a. U Poljskoj su dosad bila 853, a u Litvi 562 pripadnika Oružanih snaga. A Rusija otamo baš i nije daleko... Ili Milanoviću i nekima iz oporbe posebno smeta jedino sudjelovanje u misiji NSATU, iako ni ostale nisu Putinu po volji? Opet, tko će znati, možda samo kontriraju “svojim prirodnim neprijateljima” iz HDZ-a po svaku cijenu? I to im je važnije od solidarnosti s napadnutom Ukrajinom...

Što god bilo posrijedi, otužno je da smo, uz Orbanovu Mađarsku, jedina zemlja koja trenutno udara kontru u posljednje vrijeme sve jedinstvenijem NATO-u. Ukrajino, oprosti! Valjda će tvoja široka slavenska duša moći oprostiti na ovoj hrvatskoj uskogrudnosti...

Poljski vojnici s Abramsom - NATO je podigao razinu svojih aktivnosti u toj zemlji nakon napada Rusije na Ukrajinu, a u svemu sudjeluju i hrvatski vojnici. Znaju li to svi koji se tako žučno protive sudjelovanju petorice časnika HV-a u misiji NSATU?

Dominika Zarzycka/Nurphoto Via Afp

‘Podrška napadnutoj zemlji‘

Ipak, ne funkcioniraju svi u oporbi na čelu sa SDP-om na daljinski s Pantovčaka. SDP-ovac Tonino Picula, koji je ovoga tjedna imenovan i izvjestiteljem Europarlamenta za Srbiju (zbog čega se posebno namrgodio Aleksandar Vučić) jasno i glasno je kazao: “Ja sam za to da se Ukrajini pomogne na svaki mogući način, pa i sudjelovanjem u ovoj misiji. To je oblik podrške napadnutoj zemlji”.

Picula je istaknuo i da se ne slaže s Milanovićevim bojaznima zbog odlaska u NSATU. Ali, jedan Picula ne čini proljeće. I teško može povesti oporbu da se uzdigne iznad strančarenja. Čak i kad nas podsjeća kako je “sve dogovoreno na samitu NATO-a”.

A na tom skupu, početkom srpnja, da i mi malo podsjetimo, sudjelovao je i - Milanović. Tada nije iskoristio prigodu da se pred svima pobuni i objasni im zašto NSATU ne valja. Nego je u film “nesvrstanosti” upao tri mjeseca kasnije.

Rekao bi Parni valjak, “Prije ili kasnije, bit će svima jasnije...”.