Obitelj i prijatelji nestalog kapetana žive u nadi, vjeruju da se Dino dokopao splavi: On je komad čovika, uvijek je bio najjači, najizdržljiviji. Ako itko može ovo preživjeti, onda on može. Optimisti smo, sve ukazuje da je brod napušten organizirano

– Nemamo novih vijesti o našem Dinu, ni o ostalim nestalim pomorcima, ali nadamo se najboljem, falu Bogu da se nadamo...
Evo, sad sam vidio na televiziji da su pronašli još jednog člana posade, izvukli ga iz mora mrtvog, ne znam ni tko je, ni ništa drugog. Daj Bože da su Dino i drugi članovi posade u splavi za spašavanje. Jer, ako su u splavi ima nade, ako nisu... strah me je i pomisliti. Tko zna di bi ih taj fortunal, ta ciklona mogla odbaciti – kazao nam nam je Mario Miškić, otac kapetana Dina Miškića koji je zajedno s deset članova posade nestao u uraganu Lorenzo, na pola puta između Las Palmasa na Kanarima i Gvajane u Južnoj Americi, koja je bila odredište tegljača "Bourbon Rhode".

Obitelj pomorca čije je tijelo pronađeno, o kojem govori Miškić, odmah je obaviještena, ali oni su tražili da se ne otkrije identitet nastradalog, no očito nije riječ o nestalom pomorcu sa Žirja.

Stradali pomorac koji je pronađen u Atlantiku nije Šibenčanin Dino Miškić, njegovi roditelji ne gube nadu: 'Srce materino kaže da je živ!'

Mario Miškić i sam je bio pomorac, kao i sin mu, odnosno posinak Dino, "batio" je more 41 godinu, obišao je cijeli svijet, bio je mornar, kuhar, timunjer, noštromo... Nema gdje nije plovio, pa i na ovom području na kojem danas traže Dina i posadu njegova remorkera, zna kako je to kad se nađeš u ciklonu, s valovima visokim 15 i 20, pa čak i 25 metara.

– Jedne smo godine upali u srce ciklona kada smo plovili iz Finske prema Washingtonu, na pola puta prema obali Kanade. Poklopio nas je val od 25 metara. Ne preostaje ti tada ništa nego samo se moliti Bogu da brod ponovno ispliva na površinu – kazao nam je Mario koji je na Žirju, ali je u stalnom kontaktu s nevjestom Marijanom i suprugom Natalijom, Dinovom majkom, koja je već četiri dana sa snahom i unukom u Šibeniku.

Teško do vijesti

– Kako je majka? Nemojte me to ni pitati, ja mislim da će ona od svega ovoga i umrit, od tuge i neizvjesnosti. Strah me za nju – kazao nam je Mario koji je tada i sam zaplakao, zaridao, iako se sve do tada u razgovoru držao muški i hrabro.

– Agencija "Muštra" iz Trogira, preko koje se Dino i ukrcao na brod francuske kompanije, ima naše podatke i nadamo se da će nam odmah javiti ako ima kakvih novosti – kazao nam je stariji Miškić, koji se kao i čitavo Žirje nada najboljem i ne gubi nadu.
I mi smo zvali agenciju "Muštra" u Trogir, no iz nje su nas odmah uputili na kompaniju Bourbon Offshore i kontakt osobe na njihovoj web-stranici jer, kazali su nam, pomorci direktno s kompanijama sklapaju ugovore nakon njihova posredovanja, pa oni nemaju nikakvih drugih informacija.

– Ja sam optimist. Svi se nadamo da se dokopao splavi, a u njoj ima spize za desetak dana. Dakle, dovoljno vremena da se sve ovo sretno završi. Dino je komad čovika, jak, atletski građen, među svima nama u djetinjstvu je uvijek bio najjači i najizdržljiviji, prvi u svemu. Ako itko može ovo preživjeti, onda on može. I ne samo fizički, nego i psihički, jak je i u glavi, vrhunski je momak. Uostalom, da nije takav ne bi tako mlad postao zapovjednik, kapetan je na ovakvim brodovima, tegljačima i "suplajerima", od svoje tridesete. Dakle punih desetak godina! – kazao nam je jedan od Žirjana, Dinovih prijatelja iz djetinjstva, koji je u stalnom kontaktu s rodbinom i svima drugima koji nestrpljivo, danonoćno iščekuju vijesti iz velike potrage s drugog kraja svijeta. Raduju se svakoj, pa i najmanjoj pozitivi, poput one koju je javio Joško Mrvica, Dinov vjenčani kum, i sam kapetan, da na mjestu potrage pada ciklona i da se vremenski uvjeti stabiliziraju.

Što ima u splavi

Vijesti prate i u šibenskoj Udruzi pomorskih kapetana i časnika. Nadu im ulijeva podatak što je troje članova posade spašeno i pronađeno u splavi za spašavanje – ukrajinskih mornara, kao što je, izgleda, i većina članova posade broda kojom je zapovijedao hrvatski kapetan.

– To bi značilo da je brod napušten organizirano, odlukom kapetana i časnika. A u spasilačkoj splavi ima dovoljno hrane i vode da se može preživjeti i više od deset, čak 15 i 20 dana. Tu je i oprema za preživljavanje, nož, oprema za ribolov, kako se ne bi ovisilo samo o energetskim pločicama, ogledala za signalizaciju, kako bi se moglo davati signali spasilačkim zrakoplovima i helikopterima koji pretražuju to područje – kazao nam je Branko Skorič iz Udruge pomorskih kapetana, koji veli da nam sada preostaje samo – čekati.

Baš u to vrijeme objavljen je i podatak kako je u potragu za nestalim pomorcima stigla i otprije najavljivana francuska fregata, s potražnim helikopterom, što je potvrda da su u akciju spašavanja uključene vrlo respektabilne snage francuske vojne i pomorske sile. Najveći je problem što je riječ o izuzetno velikom prostoru, o čemu je za HTV govorio i Lukša Čičovački, načelnik Sektora za nadzor i upravljanje pomorskim prometom u hrvatskom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture:

Sedam sektora

– Izuzetno je teško uočiti osobu u moru ili malu spasilačku splav na tolikom prostoru. Potragu su posljednjih dana otežali i izuzetno loši vremenski uvjeti i loše stanje mora. U prva dva dana u potrazi je sudjelovalo sedam pomorskih i dvije zračne spasilačke jedinice, a područje pretrage mapirano je i podijeljeno u sedam sektora.