Od Nove godine i Švicarska širom otvara vrata Hrvatima, evo koja su zanimanja najtraženija i kolike su plaće

Hrvatska će postati druga Švicarska, obećavali su Franjo Tuđman i hadezeovci narodu još ranih devedesetih. Nakon njihove dugogodišnje vlasti, Hrvatima se prva Švicarska ipak ispostavlja puno logičnijim mjestom za život od dugo nam sanjane jedine i vječne. Oko tridesetak tisuća našijenaca već živi u ovoj planinsko-jezerskoj zemlji satova i čokolade, jednoj od najbogatijih u svijetu, a nakon Nove godine taj bi se broj mogao lako i umnogostručiti. Švicarska nam, naime, od početka 2022. širom otvara svoje tržište rada i hrvatske radnike potpuno izjednačava u pravima s drugim državljanima EU-a.

Trenutno više od deset tisuća švicarskih tvrtki potražuje radnike za više od 90 tisuća radnih mjesta na koja u siječnju mogu pretendirati i naši državljani. Najtraženija zanimanja su, prema tamošnjim specijaliziranim web-lokacijama, u IT sektoru, telekomunikacijama, farmaceutici, njezi, medicini, ali i graditeljstvu gdje se gotovo jednako traže i inženjeri-arhitekti i operativni, majstorski, kadar. Prosječna godišnja plaća liječnika u Švicarskoj kreće se oko milijun kuna bruto, plaća medicinske sestre je upola manja, a IT analitičara od 850 tisuća pa sve do vrtoglavih milijun i pol kuna… Konobari i kuhari mogu dosegnuti godišnju zaradu od 300 do 400 tisuća kuna bruto, dok su majstori raznih profila još bolje plaćeni, baš kao i vozači kamiona (od 400 do 500 tisuća bruto godišnje). Prosječna godišnja plaća u Švicarskoj, inače, iznosi 112.605 švicarskih franaka bruto (oko 800 tisuća kuna), što svjedoči o dominantnom 'bogataškom' profilu zaposlenih.

Fabrice Coffrini/AFP

- Većina zaposlenih u Švicarskoj visokoobrazovana je i vrhunski specijalizirana u svojim branšama, tako da će nam sad gore otići još kvalitetniji, i dragocjeniji, kadar nego što, primjerice, tradicionalno odlazi u Njemačku ili Irsku – procjenjuje poznati makroekonomist i profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Ljubo Jurčić. Prema njemu, tehnički inženjeri IT sektora i drugih visokih tehnologija, liječnici, farmaceuti i slični profili činiti će 80 posto onih koji će u Švicarskoj ubrzo potražiti sreću, a tek oko 20-ak posto otpasti će na hrvatske konobare, kuhare, majstore, uslužne i fizičke radnike.

"Naši turistički poslodavci se ne moraju baš previše brinuti, iako će sigurno ostati bez manjega dijela kadra, no glavni udar su već preživjeli iz Austrije, Njemačke itd. Naša kolektivna tragedija je svejedno velika, struktura hrvatske ekonomije vrlo loša, a kvaliteta obrazovanja nam je, kao što vidimo, još prilično visoka, jer se naši visokoobrazovani ljudi bez problema zapošljavaju gdje požele" – upozorava prof. Jurčić.

No, nije u šoldima sve, kao što kaže pjesma: dobar život u nekoj zemlji zbir je i sklad čitavoga niza egzistencijalnih aspekata i drugih razvojnih mogućnosti. Život u švicarskim gradovima je, usprkos dobrim primanjima, odavno poznat kao basnoslovno skup, ponegdje i s do 150 posto većim troškovima. Iz hrvatske perspektive naročito su svemirske cijene smještaja i stanova u velikim gradovima, hrane, režija, pa i liječničkih usluga, zdravstvenoga osiguranja... 

Ljubo Jurčić 

Matija Djanjesic/Cropix

Švicarce kao naciju čini čak četvrtina doseljenika, no svejedno su svi prilično kruti prema neprihvaćanju tamošnjih navika precizne, čvrste i dugoročne ugovorne organiziranosti. Sve što narušava njihovu višestoljetnu društvenu i političku stabilnost pomno se, dugo i na vrijeme propituje. O svakom imalo prijepornom pitanju, pa čak i krajnje banalnom, redovito provode nacionalne referendume, često i po nekoliko puta godišnje. Samo u zadnju godinu-dvije proveli su referendumska izjašnjavanja građana o kupnji novih borbenih zrakoplova, o upotrebi pesticida, o nošenju burke na javnim mjestima, o istospolnim brakovima, pa čak i o zabrani rezanja rogova tamošnjim kravama, životinjama koje su im nacionalni amblem.

Prije dva mjeseca imali su i referendum o produljenju izvanrednih vladinih ovlasti u pandemiji. Kad su prije 30-ak godina kod nas najavljivali drugu Švicarsku, političari očito nisu baš ciljali na sličan razvoj ekonomskih ili demokratskih potencijala.  Od svih tamošnjih dostignuća dosad su relativno uspješno implementirali tek rupe iz švicarskog sira, i to na neka strateška mjesta u samome državnom sustavu.