Odlikaši bježe iz Hrvatske: opsežno istraživanje otkrilo porazne podatke i dovelo u pitanje svrhu našeg školskog sustava

Da je "odljev mozgova" iz Hrvatske posljednjih godina poprimio dramatične razmjere, ne treba posebno isticati. Međutim, stanje bi u budućnosti moglo biti još gore – gotovo polovina, točnije 47,5 posto današnjih srednjoškolaca, svoju budućnost za dvadeset godina vidi izvan Hrvatske, najviše njih u nekoj od zemalja Europske unije te dio njih u nekoj od zemalja izvan EU-a.

Najodlučniji su u takvoj odluci učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija, dakle onih koje "regrutiraju" budući kadar Hrvatskoj toliko potrebnoga STEM područja, od kojih više od polovine (52,2 posto) želi u budućnosti živjeti izvan Hrvatske.

Posebno je zabrinjavajuće to što Lijepu našu žele napustiti oni najbolji – više od polovine srednjoškolaca koji ulaze u 20 posto najuspješnijih u generaciji (52,3 posto) namjerava se skrasiti izvan Hrvatske, te polovina onih koji ulaze u 61 do 80 posto uspješnih đaka.

Uopće, neka od zemalja Europske unije ili izvan nje idealno je i najpoželjnije mjesto za život i rad za više od polovine (53 posto) današnjih srednjoškolaca, dok je to za tek 19,2 posto njih mjesto u kojemu idu u srednju školu, a za 27,8 posto neko drugo mjesto u Hrvatskoj.

To su samo neki od poražavajućih podataka iz najnovijeg istraživanja "Analiza stanja i potreba u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju vezanih za informiranje o visokoškolskim izborima i postupcima upisa na studijske programe preko Nacionalnog informacijskog sustava prijava na visoka učilišta (NISpVU)", što su ga za potrebe naručitelja, Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), proveli znanstvenici Instituta za društvena istraživanja, predvođeni Borisom Jokićem i Zrinkom Ristić Dedić.

Istraživanje je provedeno u studenom i prosincu 2017. godine među ukupno 13.301 učenikom prvih, trećih i završnih (četvrti i peti) razreda 59 četverogodišnjih srednjih škola, gimnazija i strukovnih, od Vukovara do Dubrovnika, znači i generacijom maturanata koja ove godine polaže državnu maturu.

– Riječ je o najopsežnijem istraživanju srednjoškolske populacije u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja i jednome od najvećih u ovome dijelu Europe. Željeli smo artikulirati glas onih u dobi od 15 do 18 godina koji žive u Hrvatskoj, njihove aspiracije o nastavku obrazovanja ili ulasku u svijet rada, perspektive u budućnosti, ali i doživljaj vrijednosti obrazovanja u Hrvatskoj – objasnio je na predstavljanju rezultata u ponedjeljak Boris Jokić.

Ono što današnju generaciju srednjoškolaca približava njihovim vršnjacima iz najrazvijenijih europskih zemalja jest da čak 81,3 posto njih u budućnosti želi studirati, čak i oni s vrlo lošim školskim uspjehom, dok samo 3,9 posto učenika srednjih škola nema takvu želju. Tek 8,3 posto namjerava predahnuti jednu godinu nakon srednje škole i upisa studija, a posebno je začuđujuće to da se samo 11,1 posto njih želi odmah zaposliti – podatak koji postavlja pitanje svrhovitosti našega srednjoškolskog sustava.

Razlika nema ni prema spolu ni prema regionalnoj pripadnosti. Oko tri četvrtine (74,3 posto) srednjoškolaca zapravo misli da je bez završenog fakulteta teško naći dobar posao u Hrvatskoj, premda njih tek jedva više od polovine (51,3 posto) vjeruje da se znanje u Hrvatskoj cijeni, a gotovo 64 posto njih drži da su učitelji i nastavnici kod nas nedovoljno cijenjeni.

Unatoč svim antikorupcijskim koracima poduzetima da se smanje veze i upisi na fakultete u posljednjih deset godina, od državne mature do nacionalnog informacijskog sustava prijava i upisa, porazno je da gotovo dvije trećine (61,1 posto) učenika misli kako su za upis na fakultete u Hrvatskoj važniji snalažljivost, dobre osobne veze, roditelji i slično od učenja i sposobnosti.

– Obrazovanje nije percipirano kao prevladavajuća vrijednost u Republici Hrvatskoj, učenici jednostavno ne smatraju da je učenje vrijednost koju društvo cijeni – upozorava Jokić.

Iako o Hrvatskoj nemaju lijepo mišljenje kao o budućem mjestu za život i rad, zanimljivo je da svoju osobnu budućnost ovi mladi ljudi percipiraju izuzetno optimistično – čak 86,5 posto njih očekuje za sebe pozitivnu budućnost u sljedećih 20 godina.

Njih gotovo polovina (48,8 posto) pozitivnu budućnost predviđa i Europi, ali iz perspektive ovih mladih ljudi, Hrvatskoj se "crno piše": samo njih 20 posto našoj zemlji predviđa pozitivnu budućnost, dok za čak 44 posto njih nema dvojbe da je budućnost Hrvatske u idućih dvadeset godina (vrlo) negativna. Što je dodatno porazno, pesimističniji su uspješni učenici.

– Istraživanje ukazuje na pitanja važnija od demografskih ili onih posrnulih gospodarskih koncerna. Ovo su glasovi onih koji se ne čuju, a pokazuju da je Hrvatskoj potreban radikalan zaokret – poziva Boris Jokić, dodajući kako mladi od Vukovara, Rovinja, Imotskog... imaju istu negativnu, pesimističnu percepciju društvenog konteksta.

– To je nešto što treba zabrinuti sve političke stranke i sve koji upravljaju zemljom, pri čemu ne mislim samo na aktualnu vlast. Ovo je rezultat upravljanja zemljom u zadnjih dvadeset godina. Činjenica da polovina mladih želi otići iz Hrvatske treba alarmirati sve donositelje politika da promijene način komuniciranja i rješavanja problema mladih. Ako to ne učine, rezultati mogu biti prilično negativni za Hrvatsku – upozorava Jokić.

Zrinka Ristić Dedić objašnjava želju za odlaskom onih najuspješnijih činjenicom da se oni osjećaju najsposobnijima kročiti u nove svjetove, ali "na politikama je da te ljude uključuju u procese", dok Jasmina Havranek, ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje, kaže:

– Ovo je potpuno nova generacija, posve drukčija od nas, a osobito od naših baka i djedova. To je digitalna generacija kojoj je svijet na dlanu, koja nema barijera, koja neće plakati za mamom i tatom ako ode izvan zemlje i kojoj je dovoljno to što postoji Skype ili mobilni telefoni. Podaci iz istraživanja daju šansu da se toj generaciji približimo na novi način.