Oni su najveći izborni gubitnici: prvi među njima osjetio se moćan, opustio se i tresnuo. Sada je slabiji nego ikada prije; Drugi je opet potvrdio da ga ne zovu uzalud čovjekom koji gubi sve izbore, a trećem je ovaj fijasko označio početak kraja...

ANDREJ PLENKOVIĆ – SLABIJI NEGO IKADA PRIJE

Prije samo tri mjeseca premijeru je sve išlo od ruke. Disciplinirao je predsjednicu Republike, primirio svojeg nestašnog zamjenika Milijana Brkića, pasivizirao kritičare. Uz to, njegov HDZ je uživao rejting od 30-ak posto. Plenković se osjetio moćan. Premoćan. Opustio se, i za to sada platio visoku cijenu.

I ne, za izborni fjasko nije kriv nikakav crni labud.

HDZ naprosto ne može pobijediti bez svojeg desnog krila. Bez jakih imena. Sa mlitavom kampanjom, dosadnim sloganima i parolama koje običan puk ne razumije. Mandati nikome, pa ni HDZ-u, ne padaju s neba.

Danas je Plenković slabiji nego ikad prije. Nitko ozbiljan, naravno, neće tražiti njegovu glavu. HDZ jednostavno ne smjenjuje vlastitog premijera. Tu su lekciju savladali na primjeru Tihomira Oreškovića. No, njegova više sigurno neće biti posljednja. A biti će zasigurno i onih koji će učiniti sve da njegova više ne bude ni prva.

RANKO OSTOJIĆ - ČOVJEK KOJI JE IZGUBIO SVE IZBORE

U nedjelju navečer dvojici SDP-ovaca na Iblerovom trgu zaiskrila je suza u oku. Davor Bernardić je plakao od sreće, Ranko Ostojić od tuge. Bivši Milanovićev ministar oprostio se od snova o mandatu u Bruxellesu. Nije uspio dobiti 10 posto preferencijalnih glasova. Nije im, zapravo, bio ni blizu. Bio je uvjeren da je on među biračima jedna od velikih SDP-ovih zvijezda. Za njega je glasalo tek 5,28 posto birača.

Ostojića već dugo prati glas čovjeka koji je izgubio sve izbore na kojima se natjecao.

Prvo je poželio biti gradonačelnik Splita, ali ga je Željko Kerum premoćno pobijedio. Potom je izazvao Marina Jurjevića u splitskom SDP-u. I izgubio. Vodio je je u nekoliko navrata i listu SDP-a u IX. izbornoj jedinici. Uvijek je HDZ bio bolji. Natjecao se i za predsjednika SDP-a. Bernardić ga je potukao do nogu. Kandidirao se potom na listi socijaldemokrata i na kotarskim izborima. Ali čak ni u svojem kvartu, splitskim Mejama, nije uspio proći. Izbori za EU parlament trebali su biti kruna njegove karijere.

Zbog njegovog zahtjeva da bude zadnji na listi narušen je SDP-ov „zip model“. Zbog deala sa Bernardićem kritizirali su ga i u vlastitoj „Pozitivi“. Nadao se Ranko prolazu u Bruxelles. Odličnoj plaći, dobrome statusu, konačno jednoj pobjedi.

No, sve je bilo uzalud.

Ranko je ponovno - izgubio.

MOST – POČETAK KRAJA

Trebao je Mostu taj jedan mandat u EU parlamentu kao ozeblom sunce. Božo Petrov i njegovo društvance željeli su pokazati da u „svići još ulja ima“. I da njihov projekt stasao u dolini Neretve nije osuđen na propast nakon što ih je Plenković izgurao iz Banskih dvora.

Nije im to pošlo za rukom. Jahali su na desnoj priči iako njihova publika, zapravo, uopće nije desna. Što je zorno pokazala prošlogodišnja bitka za Istanbulsku konvenciju. Petrov je bio protiv ratifikacije; većina Mostovih birača „za“ nju.

U trenutku kad su se na horizontu pojavile nove protestne opcije – u prvom redu ona Kolakušićeva - ta je publika okrenula leđa Mostu. I svoj glas dala drugima.

Ima li za Most spasa? Puno je lakše osvojiti nove, nego vratiti svoje razočarane birače.

Mostova bitka za parlamentarne izbore biti će, po mnogo čemu, bitka protiv zakona političke fizike.