Ovaj rak kosi muškarce, raste polako i godinama, a može biti koban. No, lako ga se otkriva i to s jednim vađenjem krvi!

Hrvatska liga protiv raka o karicnomu prostate kaže:

Što je prostata?
Prostata je organ odnosno žlijezda kod muškaraca koja se nalazi na bazi ili vratu mokraćnog mjehura. Prostata okružuje početni dio uretre. Uretra je cijev koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura prema van kroz izlaz na glavi penisa. Jedna od funkcija prostate je kontrola mokrenja koja se odvija izravnim pritiskom na gornji dio uretre koji prostata okružuje. Glavna funkcija prostate je proizvodnja nekih od tvari koje se nalaze u normalnom sjemenu kao što su minerali i šećer. Sjeme je tekućina koja prenosi spermu kako bi se omogućila reprodukcija. Čovjek može, međutim, jako dobro funkcionirati i bez svoje prostate.
U mladog muškarca, normalna prostata je veličine oraha (<30g). Tijekom normalnog starenja, međutim, žlijezda obično raste i postaje velika. Ovo hormonski uvjetovano i sa starenjem povezano povećanje prostate naziva se benigna hiperplazija prostate (BHP) i nije povezana s rakom prostate. I benigna hiperplazija prostate (BHP) i rak prostate, međutim, mogu uzrokovati slične probleme kod starijih muškaraca. Na primjer, povećana prostata može stisnuti uretru što utječe na izlaz urina iz mokraćnog mjehura ili uretre, a to dovodi do poteškoća s mokrenjem. Simptomi koji se javljaju obično uključuju usporavanje tijeka mokraće i češće mokrenje, osobito noću. Pojava ovih simptoma zahtijeva pregled i savjet od urologa ili liječnika primarne zdravstvene zaštite.

Što je karcinom ili rak prostate?

Rak prostate je zloćudni (maligni) tumor koji potječe od stanica prostate. Općenito, tumor prostate najčešće raste polako i dugi niz godina ostaje ograničen na žlijezdu. Tijekom tog vremena, tumor stvara malo ili nimalo simptoma i/ili vanjskih znakova (abnormalnosti ustanovljene fizikalnim pregledom). Međutim, svi karcinomi prostate ne ponašaju se isto.

Neki agresivni tipovi raka prostate rastu i šire se brže od drugih i mogu uzrokovati značajno skraćivanje očekivanog trajanja života u muškaraca. Mjera agresivnosti raka prostate je "Gleason score" (čitaj Glison skor, detaljnije objašnjeno kasnije u ovom tekstu), koji se izračunava na temelju patološke analize biopsijom uzetih uzoraka tkiva prostate. Analizu vrši patolog uz pomoć mikroskopa.

Kako rak prostate u svom rastu napreduje, povećava se mogućnost njegovog širenja izvan prostate u okolna tkiva (lokalno širenje). Osim toga, rak se može širiti i u udaljene organe i organske sustave što se zove metastaziranje ili stvaranje presadnica. Najčešća mjesta metastaza raka prostate su kosti, pluća i jetra. Simptomi i znakovi raka prostate zapravo su više povezani sa širenjem bolesti u udaljene organe, nego s lokaliziranom bolesti u samoj prostati.

Zašto je rak prostate važan?

Rak prostate je po učestalosti 2. najčešći zloćudni tumor u Hrvatskoj (dijeli 2. mjesto s rakom debelog crijeva i rektuma). U 2010. g. od raka prostate u Hrvatskoj je oboljelo 1786 muškarca što čini 16 % od ukupnog broja muškaraca oboljelih od raka. U istoj godini od raka prostate umrla su 723 muškaraca, odnosno 2,82% od svih uzroka smrtnosti muškaraca u toj godini što rak prostate drži na visokom 7. mjestu svih uzroka smrtnosti. Pojavnost raka prostate nije zabilježenena prije 40. godine života. Nakon 50.g. života incidencija naglo raste, a pik pojavnosti je dob od 70 do 74 godine gdje se bilježi preko 400 novodijagnosticiranih slučajeva raka prostate na godinu.

Procjenjuje se da je životni rizik od smrti od raka prostate 2,8 % što znači da će rak prostate značajno utjecati na živote ljudi koji su danas živi. Ovakve procjene dali su Amerikanci. Tijekom godina, međutim, stopa smrtnosti od ove bolesti je pokazala stalan pad, a trenutno, više od 2 milijuna ljudi u SAD-u još uvijek živi s dijagnozom raka prostate. Prema zadnjim procjenama u Hrvatskoj je nakog određenog razdoblja pada, smrtnosti od raka prostate u ponovnom porastu!!!!
Iako se oko ranog otkrivanja raka prostate u svijetu još uvijek vode brojne polemike, mnogi stručnjaci u ovom području preporučuju uvođenje i kontinuirano provođenje probirnog ili "screening" programa za rak prostate kod svih muškaraca starijih od 40 godina.

Koji su uzroci raka prostate?

Točan uzrok raka prostate nije poznat. Smatra se da nije u vezi s benignom hiperplazijom prostate (BHP). Rizični čimbenici za karcinom prostate su poodmakla dob, genetika (nasljedna sklonost), hormonalni utjecaji, te čimbenici iz okoliša kao što toksini, kemikalije i industrijski proizvodi. Nedvojbeno je da se rizik za razvoj raka prostate povećava s dobi. Dakle, rak prostate prije 40 godina vrlo rijetko se bilježi u svijetu, dok je u muškaraca starijih od 80 godina vrlo čest. Neke studije su pokazale da čak 50 do 80% muškaraca starijih od 80 goidna može imati rak prostate! Činjenica je da se oko 80% slučajeva raka prostate dijagnosticira kod muškaraca starijih od 65 godina. U Hrvatskoj konkretno 1376 od ukupno 1786.
Genetska predispozicija, kao što je spomenuto, igra važnu ulogu u riziku od razvoja raka prostate.

Rak prostate u više članovima obitelji može povećati rizik koji je i dva do tri puta veći od rizika za ljude bez obiteljske povijesti bolesti. Ranija dob dijagnoze (<60 godina) u prvom stupnju rodbinskih odnosa (otac ili brat), također, barem dvostruko povećava rizik od razvoja bolesti u krvnih srodnika.
Testosteron, muški spolni hormon koji stvaraju testisi, izravno potiče rast i normalnih stanica tkiva prostate i stanica raka prostate. Važna implikacija te činjenice jest da medicinski postupci za smanjenje razine testosterona mogu biti, i najčešće jesu, učinkoviti u inhibiciji rasta raka prostate.
Ima dokaza i da spolno prenosive infekcije predstavljaju čimbenik rizika za razvoj raka prostate. Muškarci s poviješću spolno prenosivih bolesti imaju 1,4 puta veću vjerojatnost za razvoj raka prostate u usporedbi s muškarcima bez ove povijesti.

Iako su još uvijek nedovoljno dokazani, ekološki čimbenici, kao što su pušenje i prehrana bogata zasićenim mastima čini se da povećavaju rizik od raka prostate. Također, prema nekim procjenama, debljina dovodi do povećanog rizika za nastanak većih i agresivnih tipova raka prostate što rezultira lošijim ishodom liječenja. Razne štetne tvari i toksini iz okoliša ili iz industrijskih izvora također mogu promicati razvoj raka prostate, ali ovaj rizični čimbenik još nije jasno definiran. Zemljopisni položaj, čini se, da također igra ulogu u razvoju raka prostate. Kod muškaraca koji žive u skandinavskim i sjevernoameričkim zemljama rizik od raka prostate je veći u usporedbi s onima koji žive u azijskim zemljama.
Ne postoji dokazana povezanost između učestalosti seksualnih odnosa i rizika za razvoj raka prostate.

Koji su simptomi i znaci raka prostate?

U ranim fazama rak prostate često ne izaziva nikakve simptome tijekom mnogo godina. Često se kao prva nenormalnost pojavi povišena vrijednost PSA u krvi (PSA= prostata specifični antigen, objašnjeno u nastavku) ili tvrda kvržica u prostati tijekom tzv. digitorektalnog pregleda. Prostata se anatomski nalazi neposredno ispred rektuma pa uvlačenje prsta u završno crijevo i pipanje prostate kroz stijenku crijeva daje odgovor koliko je prostata velika, kakve je strukture i konzistencije, postoji li razlika između desnog i lijevog režnja i kakva je granica između tih režnjeva.

Rijetko, kod uznapredovalije bolesti, rak može pritiskati na mokraćnu cijev. Kao rezultat toga, protok mokraće se smanjuje i mokrenje postaje teže. Pacijenti također mogu imati pečenje kod mokrenja ili krv u mokraći. Daljnjim rastom raka može doći do potpune blokade protoka mokraće što rezultira boli i proširenjem mokraćnog mjehura. Ovi simptomi sami po sebi, međutim, ne potvrđuju prisutnost raka prostate. Većina ovih simptoma može se pojaviti u muškaraca s nemalignim (benignim) povećanjem prostate (najčešći oblik povećanja prostate). Međutim, pojava ovih simptoma zahtijeva evaluaciju od strane liječnika.

U kasnijim fazama rak prostate se može širiti lokalno u okolno tkivo ili limfne čvorove u blizini, odnosno u limfne čvorove zdjelice. Rak prostate također se može širiti i dalje (metastazirati) u druge dijelove tijela. Simptomi metastatske bolesti uključuju umor, slabost i mršavljenje. Liječnik tijekom rektalnog pregleda ponekad može otkriti lokalno širenje raka prostate u okolna tkiva. U tom slučaju prostata je nejasno ograničena, tvrda i nepomična (fiksirana). Rak prostate obično metastazira prvo u donji dio kralježnice ili kosti zdjelice što dovodi do pojave bolove u leđima ili zdjelici. Rak prostate može se proširiti na jetru i pluća. Metastaze na jetri mogu uzrokovati bol u trbuhu i žuticu u rijetkim slučajevima. Metastaze u plućima mogu uzrokovati bol u prsima i kašalj. Naravno, svi ovi simptomi mogu izostati bez obzira šro je bolest proširena u okolne i udaljene organe.

Što su testovi probira za rak prostate?

Probirni ili "screening" testovi su oni koji primjenjeni u redovitim razmacima mogu otkriti bolest poput raka prostate u ranoj fazi. Normalan rezultat testa pretpostavlja da bolest nije prisutna. Ako je test nenormalan, postavlja se sumnja da je bolest prisutna i dalje se rade testovi koji tu sumnju trebaju ili potvrditi ili opovrgnuti. Na rak prostate obično se posumnja zbog abnormalnosti jednog ili oba od dva testa koji se koriste za otkrivanje raka prostate. Testovi probira za rak prostate su digitalni rektalni pregled od strane liječnika i krvni test kojim se mjeri brazina prostata specifičnog antigena ili skraćeno PSA.

Tijekom digito-rektalnog pregleda, liječnik s navučenim rukavicama uvlači kažiprst u rektum i pipa prostatu. Bilo kakva nepravilnost, kvržica ili otvrdoće koje se osjeti na površini žlijezde predstavlja sumnju na rak prostate. Preporučljivo je digito-rektalni pregled raditi u svih muškaraca starijih od 40 godina. Slika 1.

PSA test je jednostavan, ponovljiv, i relativno točan krvni test. Koristi se za otkrivanje proteina (prostata specifičnog antigena), koji se otpušta iz prostate u krv. Razina PSA kod muškaraca oboljelih od raka prostate obično je veća od 4 ng/ml. Vrlo velika prostata, infekcije i upale su drugi mogući razlozi povećanja PSA. Iako nesavršen, ovaj test je jako vrijedan kao test za rak prostate i preporučuje se raditi kod muškaraca u dobi od 40 i više godina. Muškarci s visokim rizikom za razvoj raka prostate, zbog obiteljske povijesti ili visoke početne vrijednosti PSA u krvi, trebali bi ove testove provoditi barem jedanput na godinu počevši od 40. godine života.

Iako još uvijek s puno kontroverzi, većina urologa preporučuje redoviti probir za karcinom prostate u muškaraca koji će vjerojatno živjeti više od 10 godina (tj. očekivano trajanje života je barem još 10 ili više godina). Američko urološko društvo (AUA) donijelo je svoje smjernice za karcinom prostate 2009. g, a najnovije preporuke očekuju se do kraja ove godine. Prema tim smjernicama, muškarcima u dobi od 40 godina trebalo bi odrediti bazičnu ili incijalnu vrijednost PSA u krvi i učiniti bazični digito-rektalni pregled. Daljnje preporuke u pogledu probirnih testova trebalo bi dati na temelju dobivenih nalaza i procjene rizika od dobivanja bolesti na temelju drugih čimbenika kao što su rasa, etnička pripadnost, obiteljska anamneza raka prostate. Kao što je spomenuto, većina urologa trenutno bi savjetovala neki oblik probira kod muškaraca s očekivanim trajanjem života više od 10 godina i to jedanput na godinu. Iako ne postoji gornja dobna granica za prekid provedbe probirnih testova, većina liječnika se slaže da ne treba testirati asimptomatske muškarce starije od 75 godina.

Vrijednost PSA u krvi od 4 nanograma po mililitru krvi općenito se smatra normalnom. Trend je, međutim, obavljanje biopsije prostate u svih muškaraca s PSA vrijednosti višom od 2,5 ng/ml, kako bi se rak prostate otkrio u ranoj, i nadamo se, potpuno izlječivoj fazi. Smjernice Američkog urološkog društva iz 2009. ne definiraju jasnu vrijednost PSA kod koje bi trebalo raditi biopsiju prostate, ali savjetuju da treba uzeti u obzir i sve druge relevantne čimbenike prije donošenja odluke o biopsiji prostate. Jedan od važnih čimbenika koji treba uzeti u obzir je stopa po kojoj vrijednost PSA raste tijekom vremena na ponovljenim mjerenjima (brzina PSA). Rezultati između 4 i 10 smatraju se graničnim. Ove granične vrijednosti se interpretiraju u kontekstu dobi bolesnika, simptoma, znakova bolesti, obiteljske povijesti, i promjene u razine PSA tijekom vremena. Rezultat veći od 10 smatra se abnormalnim, što upućuje na mogućnost raka prostate. Pokazalo se da što je veća PSA vrijednost, veća je vjerojatnost dijagnoze raka prostate. Štoviše, razina PSA teži povećanju kad rak napreduje od u prostati loklalizirane bolesti do bolesti koja se širi lokalno ili na udaljene organe. Vrlo visoke vrijednosti, kao što su 30 ili 40, najčešće su uzrokovane rakom prostate,

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.