Ovo je čovjek koji je HRT-u 'ukrao' prijenose svjetskog prvenstva: misteriozni poduzetnik jedan je od petorice najbogatijih Srba, samo avion mu vrijedi 35 milijuna eura...

Jedan od petorice najbogatijih Srba, kralj kabelske televizije Dragan Šolak i čovjek sa stalnom adresom u Ljubljani i Los Angelesu, uskratio je pravo Hrvatima da ubuduće nogometne utakmice gledaju besplatno. Njegova kabelska mreža Sport Klub imat će ekskluzivna prava za najveće nogometne poslastice, od Eura 2020. do španjolske i engleske lige, ali i utakmica hrvatske reprezentacije. Naravno, uz mjesečnu pretplatu kabelskim operaterima koji imaju ugovor sa Sport Klubom, piše Jutarnji list.

Za hrvatske ljubitelje nogometa to je šok. Usprkos televizijskoj pretplati koja puni proračun nacionalne televizije, HRT nije uspio dati najbolju ponudu i Uefa se odlučila za mnogo izdašniju, koju je dao Sport Klub. Kao što je, uostalom, bio slučaj s mnogim zemljama iz okruženja. “Zapravo, nismo imali nikakvih šansi. Sport Klub melje gdje god se pojavi, pogotovo na Balkanu, imaju novca daleko više nego nacionalne televizije i od sada više nema besplatnog nogometa”, kaže nam jedan televizijski čovjek koji je jako dobro upućen u igre bez granica koje su dovele do toga da u svim državama regije primat za prijenos uzme Sport Klub. Za razliku od Austrije, Njemačke ili Belgije, gdje su se nacionalne TV kuće izborile za pravo prijenosa najvećih nogometnih spektakla.

Bilo kako bilo, tržište ex-Yu pokazalo se kao Eldorado za sport na kabelskim TV mrežama. Ako je bivša država neslavno propala i nitko je više ne želi, poslovi oko nogometa i dalje cvatu od Triglava do Đevđelije, što demonstrira i sam portal Sport Kluba. Prvo se zavijore zastavice Slovenije, Hrvatske, Srbije, BiH, Makedonije i Crne Gore, a sam Sport Klub se reklamira kao “najbolji regionalni sportski kanal koji radi 24 sata na dan”. Sve vrvi od sportskih događaja na kanalima SK, satnica je krcata, od turske košarke do judo Grand Prixa, od Premier league do košarkaških poslastica. Pa tko je platio, može i gledati.

Spektakl u Rusiji očito će biti posljednji veliki nogometni praznik koji ćemo gledati besplatno, a sve što slijedi, od kvalifikacija za Euro do Lige prvaka, bit će pod kapom Dragana Šolaka, pomalo misterioznog poduzetnika koji je biznis s nogometom i televizijom doveo do savršenstva.

Iako je teško u ovom trenutku prognozirati koliko će Hrvata plaćati ubuduće sportske pakete na kojima će moći gledati i hrvatsku reprezentaciju, prve procjene ukazuju da bi ih moglo biti i 500.000. Naime, HRT ima oko 1,5 milijuna pretplatnika, a dobri poznavatelji i televizije i sporta kažu da bar trećina redovno prati nogomet i druge sportove. Bez obzira na to koliko će ih se u konačnici odlučiti na kupnju sportskih paketa, čije se cijene kreću različito od operatera do operatera, nije međutim teško izračunati da će zarada od strasti Hrvata prema nogometu biti ogromna.

O Draganu Šolaku na ovim se prostorima dosta pisalo, pogotovo kada je izbila afera s porezom. Nije ga, naime, plaćao, navodno. Gdje god se pojavio i pokretao poslove poreznici su, prema brojnim navodima, ostajali zakinuti, dok je istovremeno kupio luksuzni zrakoplov Falcon 2000 LXS za 35 milijuna eura. Navodno je deset milijuna dao odmah, ostalo uzeo na leasing, a većinu poslova vodi s tvrtkama registriranima u zemljama koje slove kao porezni raj. Do detalja su poznati podaci o zrakoplovu koji je dug dvadeset metara i ima maksimalnu brzinu od 685 kilometara na sat, s deset sjedišta koja se lako pretvaraju u komforne ležajeve. Ne treba posebno govoriti o tome da avion posjeduje sve što je potrebno za ugodan boravak u zraku, od mini bara, stolova za ručanje, kupaonice i mnogobrojnih TV ekrana.

Lane moje malo

Nazvan je Srna, po Šolakovoj kćeri, i jedan je od najmodernijih za prekooceanske letove, s time da sat leta stoji 6000 eura.
A kada su se mediji raspisali o raskošnom avionu, krenule su i priče o Šolakovim poslovima i neplaćanju poreza. Ovaj Kragujevčanin prvo je tvrtku otvorio u svom rodnom kraju, četvrtom po veličini u Srbiji i središtu šumadijskog okruga. Početkom 19. stoljeća Kragujevac je bio glavni grad Srbije i ondje je osnovano prvo kazalište, prva gimnazija, prvo sveučilište, prvi sud i prvi nogometni klub, Šumadija. Šolak je počeo s trgovinom glazbenih prava na području bivše Jugoslavije, ali se brzo prebacio na filmove i kasete za videoklubove. Otvorio je skroman ured u Beogradu i iz njega budno pratio što se sve događa na turbulentnom srpskom tržištu koje nije prezalo ni od piratskih filmova na malim, lokalnim televizijama. One su se osnivale doslovno svakoga dana, imale bezvezan program, ali i ponekog gledatelja. Kabelska mreža širila se nevjerojatnom brzinom, daleko brže i više nego u Hrvatskoj, i Šolak je shvatio da je to velika šansa za unosne poslove. Reklame su donosile zaradu, a čim je krenuo ozbiljniji novac, odlučio je početi širiti poslove dalje od Kragujevca i Beograda.

“Šolaku je bilo jasno da je srpsko tržište ipak premalo ako se žele raditi veliki poslovi. Iako je već bio ‘težak’ 900 milijuna eura, počeo je pucati na zaista veliki novac i poslove. A tu se onda bez Amerikanaca ne može, pogotovo kada je riječ o medijima”, kaže jedan beogradski ekspert za televiziju koji je dobro upoznat sa Šolakovim počecima.

Da čitatelje ne mučimo nazivima brojnih tvrtki koje su bile i još su uključene u Šolakove poslove, a većinom je riječ o onima za koje nitko ne može dokučiti tko je sve u vlasničkoj strukturi, prva velika njegova tvrtka za digitalne mreže bila je Gerrard Enterprises, prije trinaest godina registrirana na otoku Man. Suvlasnica je bila njegova supruga Gordana, na koju glasi i luksuzna vila na Ženevskom jezeru, koja je navodno stajala više od 7 milijuna eura, kao i još dvije u neposrednoj blizini.
Biznis se širio na Sloveniju i na sve zemlje jugoistoka Europe, a tvrtke su bile registrirane na Cipru, Britanskim Djevičanskim otocima, Sejšelima, Švicarskoj i Lihtenštajnu. A onda je na scenu stupila velika američka tvrtka Kohlber, Kravis i Roberts, KKR, koja upravlja milijardama, i potpisala sa Šolakom ekskluzivni ugovor koji je bio vrijedan 1,5 milijardi dolara. S američke strane potpis je dao general David Petraeus, a Šolak je ostao jedan od dioničara s udjelom od 21,34 posto, ali i menadžer. E, tada opet stupaju na scenu razne tvrtke koje međusobno surađuju, a njihovo obiteljsko stablo teško se može shvatiti. Neke su registrirane u Europi, neke diljem svijeta po egzotičnim otocima, tu je i Serbia Broadband te slovenski kabelski distributer Telemach. Kada su novinari uglednog slovenskog Dela pokušali razmrsiti taj čvor, rezultat je, naravno, bio porazan, nitko živ osim samih sudionika posla ne zna valjda ni kako se tvrtke zovu, a kamoli u kakvim su poslovnim odnosima.

Kako ništa ne ide bez politike, oni koji su davali novac imali su i takve interese. Nekoliko stotina milijuna dolara osigurao je i EBRD s ciljem da se Srbija stabilizira i da se prestane s državnom propagandom na “velikim” televizijama. Polako su se širili i poslovi, pa tako i na sport, jer je bilo jasno da on donosi i najveći novac, ali se zarađivalo i s glazbom, pogotovo folkom. Na red su došli i informativni televizijski formati pa američki investitori iz KKR preko United Group šire poslove, a njihova Adria News pokrenula je N1 televiziju. United Group nedavno je realizirao još dva medijska ulaganja, kupivši Novu TV i Pop TV u Sloveniji.

Navodno je glavni operativac ponovno bio nezamjenjivi Dragan Šolak, s podrškom KKR-a, koji ima sjedište u američkoj saveznoj državi Delaware i na Kajmanskim otocima. Za kupnju Nove TV i Pop TV-a osigurano je oko 230 milijuna eura, a moćnici iz američkog fonda lansirali su informacije da je uloženo više od 8 milijardi dolara za telekomunikacijski, medijski i digitalni sektor na globalnoj razini. Nije teško zaključiti da je jedan od ciljeva, uz zaradu, i politički aspekt tih medijskih investicija, pa se i u Hrvatskoj i u Sloveniji počelo postavljati pitanje hoće li srpski biznismen Šolak zavladati medijskim prostorom.

Šolak je bio i na meti brojnih napada da ne plaća poreze, a spominjalo se i da je mason. Srbi su ga optuživali da se obogatio izbjegavajući poreze i sva ostala davanja državi, a kontrole poslovanja utvrdile su da nije baš bilo tako u svim slučajevima. U potragu za njegovim tvrtkama i bogatstvom dali su se i novinari. “Tko je vlasnik interneta” bio je projekt slovenskih novinara koji su došli do nekih iznosa i imena, a među glavnima je opet bilo Šolakovo. Putevi su vodili do Kragujevca gdje je 2000. godine osnovano poduzeće Serbia Broadband d.o.o., da bi sedam godina kasnije prešlo u ruke investicijskog fonda iz Londona. Spominjala su se i poduzeća iz BiH, a potom je hobotnica vodila do raznih fondova, europskih gradova, svjetskih destinacija. “Činjenica je samo to da u proračun Srbije nije stigao ni dinar od svih tih transakcija. Redale su se tvrtke i u Republici Srpskoj, poput Total TV-a, pa makedonski i crnogorski Total TV, Atomski zdesna iz Beograda koji je završio u likvidaciji. Poslovni su rezultati bili čas dobri, čas loši, ali od poreza ni traga. Raspletanje vlasničke strukture bilo je kao guljenje luka, nakon svakog sloja slijedio je novi”, tvrdi naš sugovornik iz Beograda koji je i sam sudjelovao u pokušaju da se taj čudesni čvor razmrsi.

Veliku sreću u tome nisu imali ni Slovenci iako su pedantno popisali sve kompanije koje su sudjelovale u medijskom biznisu u kojem se spominje Šolak. Jedan od zaključaka bio je da se ta priča zbog velikog broja sudionika naprosto ne može pratiti. Lanci transakcija bili su takvi da ni najiskusnijim znalcima nije bilo moguće sve rekonstruirati, a netko je duhovito primijetio da sve sliči na babuške. Iz jedne kompanije izlazi druga i tako u nedogled.

Kad se počelo kopati po kompanijama s kojima ga se povezuje, šutio je, nigdje se nije oglašavao, ali je predano nastavljao s poslovima. Širenje na sport bila je samo logična faza jer su gledatelji sportskih utakmica bilo toliko pasionirani da im plaćanje te usluge nije bio prevelik problem. U zemljama gdje se ruše ministri samo kada predlože beznačajno povećanje dodatnog zdravstvenog osiguranja nije bilo teško naći one koji će plaćati za gledanje šarenih TV kanala, pogotovo sportskih. A od Šolaka ni glasa. Nigdje intervjua, nigdje izjava. Samo poslovi koji su se nastavljali. Pojavilo se i ime Viktorije Boklag, njegove suradnice na čije ime su također glasile neke tvrtke registrirane na Britanskim Djevičanskim otocima, kolala su i mnoga druga, a kralj kabelske TV šutio je i širio poslove. Slovenci su njegov ulazak na medijsko tržište najavili: “Milijarder, golfer i vlasnik Falcona zavladat će našom TV scenom”. “On je tajkun koji je bio u pravo vrijeme na pravome mjestu”, opisuju Šolaka slovenski novinari uz komentar da mu je srpska država omogućila skoro besplatno ovladati kabelskom televizijom i internetom, a da nakon posla s Amerikancima nije platio ni dolar poreza. “Njemu je omogućeno bogatstvo bez granica.”

Najveća strast ovog poslovnog čovjeka koji će sada ubirati novac i od Hrvata željnih nogometa i svih mogućih drugih sportova je golf. Ono malo fotografija na kojima je Šolak snimljen upravo su na terenima za golf, a kupio je i golf teren na Bledu. Jedno su se vrijeme širile informacije da se želi širiti i na turizam, a predsjednik beogradskog golf-kluba najviše je ambicije pokazivao da postane prvi golfer u regiji. Bledski elitni golf teren kupio je za 11 milijuna eura preko svoje tvrtke Gerrard Enterprises, a u Sloveniju je doveo elitno golfersko društvo koje čine vrsni poznavatelji ovog sporta iz cijeloga svijeta. Na svečanom otvorenju golf-igrališta Royal Bled bila je princeza Jelisaveta Karađorđević, ali i četiri profesionalna igrača golfa, Slovenac Tim Gornik, Talijan Rocca Constantino, Britanac Sam Torrance i Nijemac Marcel Siem.

Sada kada je Šolak umiješan u nove medijske akvizicije pod kapom Kohlberg Kravis Roberts & Co. ponovno se spominje ime Davida Petraeusa koji je 2014. postao partner te tvrtke. Riječ je o američkom generalu s četiri zvjezdice koji je u mirovinu otišao nakon 37 godina blistave vojne karijere, među ostalim i u Afganistanu. Vodio je i CIA-u, imenovao ga je Barack Obama, a u samom finalu vrtoglavog napredovanja u Americi izbio je seksualni skandal s autoricom njegove biografije Paulom Broadwell kojoj je odao neke tajne i odmah došao na crnu listu obavještajnih agencija. Međutim, utjecaj mu ni danas nije zanemariv pa je moćni KKR preko generala lobirao na sve strane da se izmijeni i zakon o medijima u Srbiji kako bi lakše poslovali. Bila je to uspješna akcija, a sada nešto slično pokušava i u Sloveniji, ali još nije posve jasno hoće li u tome i uspjeti. Ali prostor za djelovanje bezbroj tvrtki je otvoren pa je tako i Sport Klub u mnogim državama na Balkanu došao na čisti teren, gdje sada samo treba ubirati novac.

Vuče se i priča da je tvrtka Dragana Šolaka registrirana na Malti izvukla novac i iz Hrvatske a da nije plaćen porez. Navodno je novac od Hrvatskog telekoma, Iskona i VIPneta otišao na jedan od tajnih računa United Media Grupe na Cipru i Lihtenštajnu, a riječ je o 6,7 milijuna eura. O svemu tome je obaviještena i hrvatska Vlada uoči preuzimanja Nove TV, a reakcije su bile da treba baciti oko i budno pratiti hoće li medijski utjecaj Dragana Šolaka rasti i u Hrvatskoj, piše Jutarnji.