Veliki pad. Tako bi se u dvije riječi mogle opisati sve one brojke, dijagrami grafikoni koji prate objavu najnovijih podataka popisa stanovništva provedenog 2021. godine.
A pali su, čini se, svi. Broj građana pao je za 10 posto i sada imamo 3.871.833 stanovnika što je za 413.056 stanovnika ili 9,64% manje nego na popisu 2011. Strmoglavio se i broj vjernika katolika za 639 tisuća. S 86,28 na 78,97 posto. U padu je - i to prilično drastičnom - i broj Srba koji žive u Hrvatskoj. Manje ih je za trećinu. Na prošlom popisu 2011. godine bila su 186.633 građanina srpske nacionalnosti, odnosno 4,36 posto. Danas ih je 123.892, odnosno 3,2 posto.
Netko će se naslađivati zbog pada broja vjernika. Drugi će trljati ruke jer je sve manje Srba. No demograf dr. Marin Strmota sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta smatra da pored ovako dramatičnih brojki ne bi trebalo biti mjesta ikakvoj zluradosti.
Vlast bez sluha
- Čim su se rezultati pojavili, svima je u prvom planu bila nacionalna i vjerska struktura. No brojke koje donosi popis prije svega su prvoklasno gospodarsko i ekonomsko pitanje. Država koja gubi stanovništvo nema prostora za vlastiti razvoj. Tamo gdje nema ljudi, gdje nema ponude radne snage, nema ni potražnje za proizvodima. Tamo gdje ne mogu opstati međugeneracijska solidarnost i sustavi javne skrbi, nema ni budućnosti.
Trend je jasan i na njega mi demografi već godinama upozoravamo: Hrvatska društveno i gospodarski propada, a rezultati popisa stanovništva samo to potvrđuju - ističe u izjavi za “Slobodnu” Strmota.
I on je svojedobno pokušao “iznutra” nešto promijeniti. Bio je državni tajnik za demografiju, no nakon godinu dana i četiri mjeseca javno je na konferenciji za novinare 2018. podnio ostavku, razočaran što vlast nije imala sluha za ozbiljne mjere koje bi spriječile demografsku kataklizmu zemlje.
- Postavlja se pitanje do kada ćemo se ovako bez ikakve konkretne reakcije moći skrivati. Popis može biti više ili manje točan, može imati nekih statističkih pogrešaka, ali je trend jasan. Uz pad nataliteta, odnosno fertiliteta, imamo i masovno iseljavanje iz Hrvatske, i to u valovima. Gdje nema vizije rasta i razvoja, društvo propada - ocjenjuje Strmota. Dio loših brojki Hrvatska duguje onom što ovaj demograf naziva izazovom zapadne civilizacije.
Hrvatska izumire
- Što su zemlje razvijenije, to njihovi građani imaju manje djece. No Hrvatsku prate i neke specifičnosti vezane uz iseljavanje, neravnomjernu naseljenost, propadanje cijelih zajednica i regija. Na žalost, hrvatska politika, bez obzira tko je i kad na vlasti, krije se iza globalnih procesa, a ne vidi da je Hrvatska među 10 zemalja na svijetu s najstarijim stanovništvom.
Što će sutra biti s mirovinskim sustavom, gdje su nam nestali mladi, tko će uplaćivati za mirovine - pitanja su na koja upozorava Strmota, refererajući se na činjenicu da u Hrvatskoj živi 30 posto stanovništva starijeg od 60 godina.
Hrvatska izumire, ubrzava se proces depopulacije, a 2021. imamo najveći prirodni pad u povijesti.
- Iz popisa u popis taj se pad broja stanovnika ubrzava. Mladi nam se iseljavaju, a mi postajemo stara i besperspektivna nacija. Tu je problem. Čak i ovi mladi što ostaju često puta im se ne da prilika da rade - zaključuje Strmota.
Komentirajući pak pad broja građana srpske nacionalnosti, on nagašava da je to samo posljedica općeg demografskog sloma.
Iseljavaju svi
- Iz Slavonije se iseljavaju svi, ne samo Srbi. Na područjima na kojima su živjeli mahom je starije stanovništvo. Oni izumiru i odseljavaju, no pritom ne odstupaju previše od trenda - ocjenjuje demograf.
Popis stanovništva bilježi i osjetan pad broja katolika u Hrvatskoj. Sociolog religije i diplomat, nekadašnji veleposlanik Hrvatske u Vatikanu dr. Ivica Maštruko u izjavi za Slobodnu Dalmaciju otkriva nam što se zapravo krije iza ovih brojki.
- Očekivao sam i veći pad u broju katolika. Takav je trend u svijetu, no Hrvati su očito još uvijek veliki konformisti. Izjašnjavaju se prema onom što se od njih očekuje, a ne prema svom osobnom uvjerenju. Mnogi se deklariraju kao katolici i vjernici iako to u osnovi nisu.
U Hrvatskoj su na pad broja vjernika utjecala dva fenomena. Prvi je odustajanje od deklariranja kao katolika ne zbog izostanka religijskog osjećaja, nego zbog nezadovoljstva Crkvom kao institucijom. I zbog afera i općenito zbog načina na koji Crkva funkcionira.
Silazna putanja
Drugi fenomen vezan je uz odustajanje dijela građana od toga da se uopće deklariraju kao vjernici. Ne u smislu da postanu ateisti ili da se protive vjeri, nego se ne žele identificirati ni sa jednom vjerskom zajednicom i smatraju to nebitnim elementom svojeg identiteta - ističe Maštruko.
Popis stanovništva pokazuje da je na djelu upravo takav trend. Tako su, primjerice, 2001. godine bila registrirana 25.874 stanovnika RH s nepoznatim vjerskim opredjeljenjem, da bi 2021. taj broj skočio na 83.045 stanovnika. Istovremeno, udio katolika pao je s 86,28 na 78,97 posto.
Riječ je i dalje o velikoj brojci, višoj nego u većini europskih država. No silazna putanja je tu i samo je pitanje hoće li je hrvatski biskupi mudrim potezima pokušati zaustaviti. Ili će i dalje tjerati po svom i gledati kako im vlastiti vjernici u nekada dominantno katoličkoj zemlji - okreću leđa.