HNK Rijeka zatražio je službeno očitovanje Predsjednice Republike Hrvatske vezano uz njenu izjavu o statusu HNK Rijeke osamdesetih godina. Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
Poštovani gospodine Miškoviću,
Poštovani članovi Armade,
Sinoć sam u svome govoru vrlo jasno iznijela stav o statusu nogometnog kluba Rijeka osamdesetih godina. Kako se moje riječi pokušavaju zlonamjerno reinterpretirati, osjećam potrebu još jednom potvrditi svoj nedvosmislen stav: tadašnjim političkim utjecajima na upravu našega kluba, Rijeku se u kontinuitetu pokušavalo povezati s Beogradom.
Rijeka koju sam pratila kao navijačica još od školskih dana, nije ova Rijeka danas. Najtalentiraniji hrvatski igrači, poput Grobničana Zorana Šestana, sjedili su tada na klupi, dok su neki drugi, manje talentirani, ali politički podobniji dobivali priliku.
U tom kontekstu sam tadašnju NK Rijeku okarakterizirala kao rezervni klub. Znam dobro kakav je bio status Rijeke tih osamdesetih godina i nitko me ne može uvjeravati u suprotno. Armada je pri tome uvijek bila simbol hrvatske Rijeke, prkosa i otpora prema hegemonističkim politikama. Uvijek sam podržavala i dalje ću podržavati svoju Rijeku, svoj nogometni klub, svoje „Bijele“.
"Krepat' ma ne molat" je i moje životno geslo i danas i budite uvjereni kako ću prije krepat' nego se odreći svoje Rijeke! To sam geslo spomenula i preksinoć u govoru, zahvaljujući svojoj obitelji i voljenoj Domovini, posvećujući im Fulbrightovu nagradu za životno djelo!
HNK Rijeka drži kako naš klub oduvijek bezrezervno pripada svojim navijačima, svome gradu, svome kraju, Hrvatskoj i svima koji je nose na srcu, piše na kraju u objavi Rijeke na klupskim službenim stranicama.