Udruga Franak održala je konferenciju za novinare preko puta Vrhovnoga suda RH na kojoj su govorili aktivist Goran Aleksić, odvjetnica Patricia Đurić i član udruge Goran Herceg.
Goran Aleksić rekao je kako s velikom radošću govori o presudi Suda EU C-452/18 na koju se čekalo kao konačnu potvrdu prava na obeštećenje nakon konverzije CHF kredita, kao dodatak na presudu Dunai, i ta potvrda konačno je stigla. Tom presudom odlučeno je da potrošač koji je konvertirao nepoštenu odredbu unatoč konverziji ima pravo na obeštećenje, i to ako u trenutku konverzije nije bio informiran da bi u slučaju prihvaćanja konverzije izgubio pravo na obeštećenje zbog ništetnosti ugovornih odredaba prije konverzije, a koje su utvrđene ništetnima tek nakon provedene konverzije.
Za hrvatski slučaj franak to bi značilo, kao prvo da se potrošači nisu odrekli tužbe i svojih potraživanja, i kao drugo da potrošači imaju pravo potraživati preplaćene iznose kamata i tečaja, jer u vrijeme konverzije valutna klauzula CHF nije bila još utvrđena ništetnom, pa onda konverzijom uopće niti nije uklonjena nepoštena ugovorna odredba, nego su potrošači samo dovedeni u situaciju kao da su ugovorili euro kredit. Očekujemo da Vrhovni sud RH hitno riješi sve revizije koje vodi po tome pitanju, i tako konačno prestane zavlačiti ljude u ostvarenju njihovih prava. Banke s jedne strane žele novac od države zbog konverzije, a s druge strane se u Hrvatskoj konverzijom brane u sudskim postupcima. Na kraju je rekao da su banke financijski okupatori, i da im Vrhovni sud RH mora prestati držati ljestve svojim zavlačenjem u odlučivanju.
Odvjetnica Đurić rekla je kako se presuda Suda EU C-452/18 nastavlja na već poznatu presudu C-118/17. U toj novoj odluci postavilo se pitanje imaju li potrošači nakon konverzije ugovorne odredbe pravo utvrđivati ništetnim pojedine odredbe osnovnog ugovora i zahtijevati isplatu, slično kao u brojnim sporovima pred hrvatskim sudovima u kojima potrošači koji su konvertirali CHF kredite potražuju razliku do pune restitucije zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora.
Od Vrhovnog suda RH očekuje se uskoro odgovor na pitanje imaju li potrošači pravo zahtijevati od suda da zaštiti njihova prava na način da budu stavljeni u položaj kao da ništetnih odredbi nikada nije bilo. Imaju li pravo potraživati razliku do potpune restitucije na isti način kao i oni potrošači koji nisu konvertirali valutu, ili oni imaju manje prava jer su pristali na zakonodavnu intervenciju, i jesu li se oni na taj način odrekli prava koja su mogli ostvariti potvrđivanjem ništetne odredbe osnovnog ugovora.
Ukoliko bismo novu praksu Suda EU primijenili na konkretan slučaj hrvatskih konverzija, lako se može utvrditi da potrošači sklapajući sporazum o konverziji nisu jasno i nedvosmisleno izričito iskazali volju da ništetne odredbe utvrde valjanim, nije uopće utvrđeno niti koje su te ništetne odredbe te koja prava bi im pripadala s osnove restitucije, a kojih se prava odriču. U svjetlu europske prakse i Vrhovni sud će zacijelo svojom odlukom nastavno na raniju odluku Rev-2868/18, kojom je potrošačima u konvertiranim kreditima priznat pravni interes utvrđivanja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora, ovaj put meritorno odlučiti o njihovim pravima na puno obeštećenje te konačno zajamčiti djelotvornu zaštitu potrošača sukladno Direktivi 93/13, a sve to u skladu s presudama Suda EU C-118/17 i C-452/18.
Goran Herceg, član Udruge Franak koji i dalje otplaćuje nekonvertirani CHF kredit s realnim tečajem CHF-a u anuitetima čestitao je na velikoj pobjedi svim ljudima koji su konvertirali kredite te je najavio kako će se Udruga Franak nastaviti boriti za ništetnost temeljnih CHF ugovora. Tu je sve jasno. Ništetni su i glavni predmet, CHF valuta, i cijena, kamatna stopa, a u takvome slučaju ništetan je cijeli ugovor. Sud EU već je utvrdio da je ništetan ugovor u kojemu je ništetna valutna klauzula, a u Hrvatskoj su ništetne i kamatne stope. Nikakve dileme nema da su takvi ugovori ništetni. Po potrebi, Udruga Franak će u vezi s time postaviti prethodno pitanje na Sudu EU.