Na današnji je dan prije točno 40 godina na Tihom oceanu bez traga i glasa nestao Jugolinijin brod "Dunav", povukavši sa sobom u dubine 32 člana posade. Do danas ova nesreća u analima našega brodarstva nosi znamen jedne od najvećih pomorskih tragedija.
Brod je bio namijenjen prijevozu rasutog tereta i bio je među najvećima u svojoj kategoriji, s 25.000 tona nosivosti. Potraga za njim je trajala danima, ali bez ikakva rezultata – nisu pronađeni čak ni najmanji ostaci, a s "Dunava" nije bio upućen ni standardni SOS.
Knjigu o tragičnom kraju broda na kojem je navigao, "Raj i pakao na oceanu", napisao je kapetan Vinko Horvat, u to vrijeme mladi 3. časnik palube. Imao je sreću da se s "Dunava" iskrcao šest mjeseci prije potonuća, u crnogorskoj luci Bar. Posada koja ga je tad zamijenila, i koju je mahom dobro poznavao, nikad se više nije vratila svojim kućama, piše Otvoreno more.
Na brodu su mahom bili Riječani i ljudi s Kvarnera, no bilo je i Dalmatinaca, kontinentalaca, Slavonaca. Kao hommage svojim nesretnim kolegama Horvat je naknadno objavio i knjigu "Pomorci" u kojoj je dodatno pokušao dočarati sve lijepe i ruže aspekte ovoga zahtjevnog zanimanja.
"Dunav" je te 1980. bio star tek sedam godina. Dug 179, a širok 22,9 metara, mogao je razviti brzinu od 15 čvorova. Sagrađen u talijanskoj La Speziji, bio je prvi brod za sipke terete u floti riječkoga brodara. Teret je ukrcao u Panami, potom je preko Long Beacha otplovio za kanadsku luku Hamilton, da bi nakon dopune zaliha goriva u Los Angelesu krenuo na 10 tisuća kilometara dug put preko Pacifika prema Kini. Prevozio je 12.000 tona čeličnih proizvoda, 11.000 tona papira i druge razne robe.
No, nakon 20 dana plovidbe Tihi ocean je pod "Dunavom" najednom prestao biti tih: nadomak japanske luke Yokohama nevera s golemim valovima valjala ga je kao dječju igračku. Koliko je trajala borba posade s fortunalom nikad se neće saznati, jer direktnih svjedoka drame nema među živima.
- Dunav je nestao naglo i bez traga, jednako kao i Berge Istra, samo što iz njega nije preživio nitko, pa čak ni materijalni ostaci – kazuje nam kapetan Vinko Horvat.
Zna se da je brod zahvatilo višednevno ekstremno nevrijeme, tajfun, u kojemu je još bilo oštećeno barem desetak brodova, a neki su završili i prelomljeni. No, "Dunav" je očito bio najnesretniji, njega je povuklo u dubine.
Nevrijeme je bjesnjelo u širokom krugu od 800 nautičkih milja, s vjetrom orkanske snage od 12 bofora: rekonstruirane su čak dvije ciklonalne depresije u koje je "Dunav" tada upao. Do 28. prosinca 1980. brod je još bio u kontaktu s vanjskim svijetom: radiotelegrafist Milan Tišma javio je Jugoliniji 27. prosinca oko 20 sati da su upali u teški uragan i da su valovi visoki 15-ak metara. Oko 23.30 javio je da ih je uragan oštetio i da su okrenuli prema Yokohami.
Zadnju poruku uputili su drugom hrvatskom brodu, Baniji Atlantske plovidbe iz Dubrovnika, i ona je svjedočila o prodoru vode u štivu. More je ulazilo u pramčano skladište, prednje dizalice su im bile slomljene.
- Stabilnost takvog broda na velikim valovima opasno je narušena; u tom slučaju prova ubrzano tone, a krma s propelerima izranja i brod posve gubi manevarsku sposobnost, pretvara se u ljusku. Potonuli su brzo, u mrkloj noći, jer nije odaslan čak ni poziv u pomoć – rekonstruira tu strašnu epizodu kapetan Vinko Horvat.
I sam se na istom brodu ranije našao u sličnim oceanskim okolnostima: nevrijeme je slomilo samaricu, palubnu dizalicu, te je ona pala i probila poklopac skladišta. Valovi su ih nalijevali, ali su taj put uspjeli sanirati stvar, vremenski uvjeti nisu bili previše ekstremni.
Naći se u takvom fortunalu u noći beznadno je bez broda: jedini spas je da vam brod izdrži. Ljudi u takvim okolnostima nesvakidašnjeg vjetra, kiše i valova nemaju vremena čak ni potonuti: udave se već plutajući na površini, od morske pjene koja im ne da disati.
Jugolinija je tek 2. siječnja 1981. objavila izgubljeni kontakt s brodom, da bi osam dana kasnije i "Dunav" i njegovu posadu proglasila nestalima. Potraga je službeno trajala 14 dana.
Naknadno se nagađalo kako bi "Dunav" možda preživio uragan da nije nakon oštećenja provom u vjetar zaplovio prema najbližoj luci spasa, nego da je neveri okrenuo krmu, no mnogi su laici generali nakon bitke i kapetani nakon potonuća. Sve tajne zadnjih trenutaka broda i života njegove posade zauvijek počivaju na oko 6000 metara dubine, piše Otvoreno more.
Knjiga o Galebu
Kapetan Vinko Horvat upravo je u tiskaru uputio svoju zadnju knjigu posvećenu školskom brodu "Galeb", na kojemu je 9 mjeseci osamdesetih godina služio vojni rok. Obnovu "Galeba" smatra činom koji treba lišiti svih političkih tumačenja jer je riječ o izuzetnom pothvatu dostojnom sve raskoši hrvatske pomorske tradicije.
Svaka ozbiljna zemlja, tvrdi, ima sačuvan barem jedan svoj povijesno značajan brod. Uvjeren je da će "Galeb" nakon rekonstrukcije biti jedna od najvećih riječkih i hrvatskih atrakcija: kao konstrukcijski izuzetno kvalitetno plovilo, sa svojom očuvanom strojarnicom i interijerom obnovljenim u duhu svog vremena.
Knjigu o "Galebu" kapetana Vinka Horvata, kao i onu koja je svojevrsni spomenik posadi potonulog "Dunava" - "Raj i pakao na oceanu" - svi zainteresirani mogu naručiti na e-mail: vinko.horvat.kap@gmail.com.
Godišnjica potonuća obilježena u Crikvenici
U crikveničkoj gradskoj luci u ponedjeljak prijepodne u more je bačen vijenac za 32 poginulih pomoraca s broda "Dunav".
Vijenac u crikveničkoj gradskoj luci u more je bacio Ivica Katnić, brat nestalog pomorca Krunoslava, upravitelja stroja na nestalom brodu na kojem je bio i Anton Krajačić, strojar iz Bribira.
Prvi put, 40 godina nakon tragedije, na taj je način odana počast poginulim pomorcima na poticaj kapetana duge plovidbe Velimira Domijana iz Dramlja, također bivšeg pomorca riječke Jugolinije.