Psihijatrica Ivana Kekin: Očekuje nas epidemija psihičkih poremećaja. Zašto neki ‘pucaju‘? Mnogi mi kažu da im je nepodnošljiv jedan osjećaj...

Predsjednica Nove ljevice, psihijatrica i psihoterapeutkinja, Ivana Kekin cijelu je karijeru zaposlena na Klinici za psihijatriju KBC-a Zagreb. U razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju" dotaknuli smo se medicine i politike, a s obzirom da se teškoće mentalnog zdravlja često pokažu s odmakom, naša sugovornica kaže kako nas nakon potresa i COVID-a, u narednom razdoblju vjerojatno očekuje i epidemija psihičkih poremećaja.      

Adaptacija na sve što nas je snašlo unazad godinu dana mnogima je prezahtjevna. Nedavno ste i sami rekli da ne pamtite godinu u kojoj ste se više brinuli i manje spavali...

- Doista živimo u izazovnim vremenima i vjerujem da mnogi osjećaju teret okolnosti, koji se između ostalog odražava i na naše mentalno zdravlje. Situaciju prolongiranog stresa, neizvjesnosti, brige za zdravlje, vlastito no i naših najmilijih, uz brigu o egzistenciji, strepnje oko ekonomske krize i neizvjestan završetak pandemije nije lako podnositi.

Zato vidimo porast psihičkih smetnji i u do sada zdravoj populaciji, a također i pogoršanja psihičkih smetnji kod onih koji su se već liječili. A obzirom da se teškoće mentalnog zdravlja često pokažu s odmakom, za očekivati je da nas u narednom razdoblju očekuje epidemija psihičkih poremećaja.

Do kakvih stanja sve može dovesti stalni stres?

- Stalna izloženost stresu ima višestruke negativne posljedice po ljudsko zdravlje kako psihičko tako i somatsko. Postoji cijeli niz bolesti koje vežemo uz stres, od mnogih kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih, astme, dijabetesa, gastrointestinalnih bolesti, do psihičkih bolesti ponajprije iz kruga anksioznih poremećaja te poremećaja raspoloženja. Stres može doprinijeti razvoju bolesti, no i održavanju i pogoršanju već postojećih stanja.

Imate li više pacijenata koji su anksiozni nego prije?

- I iskustveno, a i prema dostupnim istraživanjima, da, zabilježen je porast anksioznih poremećaja. U svojoj ambulanti imam pacijente koji su se po prvi puta javili psihijatru uslijed krize uzrokovane pandemijom, gubitkom posla ili potresima. Također, javili su mi se moji pacijenti koji su neko vrijeme bili stabilni i bez potrebe za psihijatrijskom podrškom, a i mnogi od mojih redovnih pacijenata iskusili su svojevrsno intenziviranje simptoma.

Koji je to trenutak kad ljudi shvate da ne mogu više bez pomoći psihijatra ili neka terapija?

- Iz mog iskustva, najčešće kada im simptomi počnu ozbiljno narušavati funkcionalnost i kvalitetu života, mnogi često i na poticaj bliske okoline.

Sve je više primjera pacijenata koji prijavljuju ozbiljne mentalne post-COVID smetnje i žale se da su nakon preboljene virusne infekcije smeteni, depresivni, da lošije pamte…

- Doista vidimo da jedan značajan broj pacijenata koji je prebolio COVID-19 razvije značajne psihičke smetnje. I vrlo utjecajan i cijenjen Lancet Psychiatry objavio je rezultate istraživanja prema kojemu čak 20 posto pacijenata oboljelih od COVIDa-19 u roku od 90 dana razvije psihičku bolest. To je doista vrlo netipično za virusne bolesti respiratornoga trakta, kakvom bismo mogli nazvati COVID-19. No, očito je da nam je mnogo toga još uvijek nepoznato, i to nije ništa čudno, jer smo se s virusom upoznali prije samo godinu dana.

Ja sam ipak optimistična jer smo već daleko dogurali, pa i do cjepiva, svakodnevno se objavljuju nova saznanja, a znanstvenici diljem svijeta neprestance rade na daljnjem upoznavanju s novom bolešću. Vjerujem da ćemo naći kojim mehanizmima dolazi do kroničnih posljedica ove infekcije, a onda i do potencijalnih rješenja tegoba.

Zadnjih dana imali smo primjere teškog nasilja gdje su do jučer mirni građani i ugledni poduzetnici, a ne kao što smo prije navikli pripadnici krim-miljea uzeli kalašnjikov u ruke i napravili masakr…

- Pa zapravo i ranije smo se susretali sa situacijama u kojima neupadni sugrađani, o kojima susjedi misle sve najbolje, počine nezamislive užase, pa smatram da to nije ništa novo niti da je ta vrsta nasilja neposredna posljedica pandemijske krize. Svakako da narušeno mentalno zdravlje o kojem smo govorili, kod nekih pojedinaca može dodatno smanjiti prag tolerancije na frustraciju i u određenim okolnostima, kod određenih struktura za nusprodukt imati i izuzetno agresivno i nasilno ponašanje.

No, ako ćemo tražiti uzroke, valjalo bi se koncentrirati na one koji su već dugo prisutni i na koje, u krajnjoj liniji, možemo utjecati. A to su prije svega laka dostupnost oružja, tolerancija društva na nasilje - od nasilja u obitelji, vršnjačkog nasilja, nasilja nad ženama, nad manjinskim skupinama, potom neefikasno sudstvo te neadekvatne kazne za počinjeno nasilje. To su faktori na koje bismo kao društvo, da je političke volje, mogli aktivno djelovati. A kada bismo još uključili i prevenciju, dakle, edukaciju i promociju nenasilnog ponašanja od rane dobi uz dostupnu psihološku podršku, bili bismo na pravom putu izgradnje nenasilnog društva.

U kojoj je mjeri osjećaj pravde bitan za psihičko zdravlje?

- Obzirom na to koliko često čujem od svojih pacijenata da im je nepodnošljiv osjećaj nepravde i da je upravo taj osjećaj nepravde, glavni uzrok njihovih problema, usudila bih se reći da je izuzetno bitan. Naravno da ne treba zaboraviti da je on kao takav subjektivan i uvelike određen našom individualnom perspektivom, no činjenica je da će se učestalije javljati u društvu u kojem postoje privilegirani, koje potiče i produbljuje nejednakosti među svojim građanima, koje ne generira iste prilike za sve i koje mnogima jasno poručuje da nisu dobrodošli - a sve su to elementi s kojima se svakodnevno konfrontiramo, odnosno da budem precizna koji nam se redovito nabijaju na nos od strane vladajućih prije svega.

Psihijatar Milan Košuta smatra da su loši zakoni i oni koji ih donose i provode veliki problem aktualnih psihoza, slažete li se s takvom ocjenom?

- Nisam upućena u kontekst navedene izjave, no mogla bih se nadovezati u smislu da se slažem da izuzetna samovolja vladajućih, nesklonost da uzmu u obzir mišljenje i sugestiju ikoga tko je van njihovog kruga (oporbe, poduzetnika itd.), klijentelizam radi kojeg svatko tko nije HDZ-ovski premrežen je automatski prikraćen, uz svakodnevne korupcijske afere i upravo nevjerojatno neefikasno sudstvo izazivaju snažan osjećaj frustracije, ljutnje, žalosti pa i besperspektivnosti kod onog dijela građana koji na takva pravila igre ne žele pristati. A sigurna sam da takvih ima više nego što mislimo, odnosno značajno više nego što nam pokazuju rezultati izbora.

Kad ste ulazili u politiku rekli ste da je najveći uspjeh HDZ-ove vlasti što je društvo inficirala apatijom. Mislite li i dalje tako?

- I dalje mislim da je uvjerljivo najveće i najvažnije postignuće HDZ-a, da je situacija u Hrvatskoj nepromjenjiva. Ipak, ne možemo samo njima prepisati sve zasluge, i SDP je sa svoja dva, poprilično protraćena mandata doprinio uvjerenju da su svi političari isti i da nam bolja budućnost nije u kartama.

S te strane smatram optimističnim pokazateljem rezultat zeleno-lijeve koalicije na izborima, vjerujem da on pokazuje da naši građani imaju kapaciteta za čuti i prepoznati ljude koji političko djelovanje vide kao sredstvo obrane javnog interesa. Optimizam pronalazim i u reakcijama građana na terenski rad Nove ljevice, a uvjerena sam da će naša ustrajnost, predanost i beskompromisnost u borbi za bolju zemlju za sve nas, rezultirati i dobrim rezultatom na lokalnim izborima.

Vladajući loše reagiraju na kritike, oporbene akcije za njih su pokušaji demontiranja države, jedne nazivaju izdajnicima nacionalnih interesa, druge demagozima... Ljuti li vas takva retorika?

- Moram priznati da mi je premijerova taktika obrane poprilično nemaštovita i zamorna. Naime, on svaki put kada je suočen s pitanjem ili činjenicom koje ukazuju na neadekvatno djelovanje Vlade, Stožera, njega osobno ili bilo kojeg člana HDZ-ovog plemena, kreće u osobni napad na onog ili one koji mu neugodu izazivaju, a kako bi izbjegao preuzeti odgovornost. Tako ponekad nasrće na oporbu, ponekad na novinare, ponekad na nezavisne vijećnike - koji svi redom ukazivanjem na pogreške, korupciju, klijentelizam - prema Andreju Plenkoviću pokazuju svoje karakterne mane, od kojih je najveća ona da ne vole Hrvatsku i žele je demontirati. No, ta nezrela taktika nije ništa novo, uzbudljivo ni neviđeno, kao što je i podvala da samo HDZ-ovci pravilno vole Hrvatsku stara već 30 godina.

Kako gledate na imenovanje bivše potpredsjednice Vlade Martina Dalić na direktorsko mjesto u mjesto u "Podravci“?

- Pa to je imenovanje još jedan dokaz u prilog tezi da je u Hrvatskoj, od svih referenci, najvažnija ona da ste bliski HDZ-u. Naravno da je njeno imenovanje izuzetno zabrinjavajuće. Naime iskustveno gledajući, kada HDZ postavlja svoje ljude na čela velikih poduzeća i kada je pritom navedeni izbor već "letio" iz Vlade radi afera - ne treba se nadati optimističnom scenariju za Podravku i njezine zaposlenike.