Roditelji, spremite kune za zaštitare! Angažman djece za inspekciju je - izrabljivanje: učenici ne smiju dežurati, a škole nemaju ni čistačica ni domara; 'Pa u Japanu đaci sve čiste za sobom, to je prava Škola za život'

Komentarima poput: “Zar to još postoji? To su relikti nekih bivših vremena” do onih kako se na ovaj način “učenike udaljava od stvarne škole za život” – ravnatelji osnovnih i srednjih škola s kojima smo razgovarali popratili su najnoviji slučaj zabrane učeničkih dežurstava u OŠ “Nedelišće” u Međimurskoj županiji.

Škola je, podsjetimo, u žarište javnosti dospjela nakon što je prosvjetna inspekcija naložila ukidanje dežurstava na temelju anonimne prijave da se djecu izrabljuje gotovo kao robove te da su izložena teškom fizičkom radu u kuhinji i opasnostima kod dežuranja na porti.

Ravnatelj te škole Ivica Paić jučer je potvrdio kako su poštovali odluku inspekcije, izmijenili kućna pravila te nakon završetka štrajka u prosvjeti i povratka učenika u klupe početkom prosinca djeca u toj školi više ne dežuraju.

- Dežurali su učenici viših razreda, od 5. do 8., to je njima bilo zgodno. U kuhinji nisu radili, niti su dolazili u dodir s hranom, nego je njihov posao bio pospremanje i uklanjanje zdjelica. To je za njih bilo veliko zadovoljstvo, na ove načine bili su uključeni u život škole i to je imalo svoje pedagoške, socijalizirajuće aspekte. Pa u Japanu nemaju ni čistačice u školama, djeca kompletno čiste za sobom, uče se radu, i to je prava “Škola za život”! Ali, razumijem odluke inspekcije i Ministarstva znanosti i obrazovanja – kaže ravnatelj Paić.

Slučaj je, međutim, zanimljiv i iz razloga što je ukazao na nekoliko problema, prije svega da osim načelnih stavki zakona i pravilnika o tome što se smije ili treba te preporuka Ministarstva znanosti i obrazovanja i dječje pravobraniteljice zapravo ne postoji striktan i obvezujući propis koji učenicima zabranjuje dežuranje, da je praksa više nego neujednačena, a da su u najvećem dijelu škola jedine angažirane osobe na osiguranju ulazaka i izlazaka - tete spremačice i domari.

S druge strane, postoji zabrana njihova zapošljavanja u školama, čak i na mjestima onih koji odlaze u mirovinu, pa je vrlo teško onima koji su preostali istovremeno dežurati na ulazima i obavljati redoviti posao. U svakom slučaju, iz Ministarsvo znanosti i obrazovanja kao podlogu za zabranu učeničkih dežurstava navode:

- Sigurnost učenika mora biti prioritet. Člankom 67. Zakona o odgoju i obrazovanju propisano je da su školske ustanove dužne, među ostalim, brinuti se o sigurnosti učenika. Nadalje, člankom 17. stavkom 1. Pravilnika o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima, propisano je da je u skladu s kućnim redom školske ustanove ravnatelj obvezan odrediti dežurstvo odgojno-obrazovnog ili drugog radnika na ulazu u školsku ustanovu i u svim unutarnjim i vanjskim prostorima školske ustanove kada ih koriste učenici – odgovaraju iz Ministarstva.

Škole su se, kažu, dužne brinuti o sigurnosti učenika i redovitom pohađanju nastave te podsjećaju kako je pitanje o primjerenosti dežurstva u školama potaknuto još 1999. godine slučajem koji se dogodio u Osnovnoj školi Sesvete, kada je jedna odrasla osoba kraj učenika na porti u školu unijela vatreno oružje i pritom ubila jednu, a teško ozlijedila još jednu osobu.

- MZO nema konkretne podatke o dežurstvu u školama, a sukladno preporukama Ministarstava i pravobraniteljice za djecu, učenici ne bi smjeli samostalno dežurati na ulazu u školu – ponavljaju iz Ministarstva ministrice Divjak.

- I u našoj školi prije pet godina nije se dežuralo, ali smo imali veći broj zaposlenih čistačica. U međuvremenu su dvije otišle u mirovinu, a odobrenja za zapošljavanje novih nisam dobio. Sada u tri zgrade škole radi pet spremačica, jedna i dvokratno. Zar ih sad trebam staviti i na vrata da dežuraju? - pita se Antun Ptičar, ravnatelj OŠ Frana Krste Frankopana iz Osijeka, u kojoj i danas, uz suglasnost roditelja, dežuraju učenici od 5. do 8. razreda, i to po dvoje u smjeni.

- Ne vidim ništa loše u tome. Dežurstvo ih zapadne možda jednom u dva mjeseca. Djeca se na ovaj način uče odgovornosti. Zašto Ministarstvo obrazovanja ne odluči i plati pa ćemo postaviti portirnicu na ulazu u školu u kojoj će raditi odrasla osoba? – kaže profesor Ptičar.

S njim se slaže i Anto Vidović, ravnatelj zagrebačke Obrtničke i industrijske graditeljske škole.

- Netko mora biti na ulazu. Bili bismo najsretniji kada to ne bi bili učenici. Neka Ministarstvo ili osnivač osiguraju zaštitare i plate ih pa bi svima bilo lakše – kaže Vidović, koji podsjeća kako učenici imaju godišnje i po stotinu sati izostanaka s nastave, a dežurstva u ovoj školi od 300 učenika pojedinačno djeci oduzimaju samo jedan dan godišnje.

U većini, osobito osnovnih škola, učenička su dežurstva odavno ukinuta, u nekima još prije deset, 15 godina, a u nekima od ove godine.

- Od ove školske godine nemamo dežurstva učenika. Znamo da je zbog toga već prije intervenirala prosvjetna inspekcija pa smo tako odlučili. Ne znači da ih možda jednom nećemo vratiti. To učenici vole, prilika im je da na taj način pokažu neke svoje druge sposobnosti poput kulture ophođenja – kaže Vedrana Elez, ravnateljica OŠ Ivana Gundulića iz Dubrovnika.

Zanimljiv je slučaj OŠ “Manuš” iz Splita u kojoj nema učeničkih dežurstava, ali je zato na ulazu u školu angažiran – zaštitar.

- Odluka da učenici ne dežuraju na vratima škola ima svoje opravdanje, što iz sigurnosnih razloga, što zbog toga da se djecu ne izlaže nepotrebnom stresu u susretu s odraslim osobama koje ulaze u školu. Mi smo dežurstva ukinuli prije deset godina, a angažirali smo zaštitara čiji rad plaćaju roditelji, što ih mjesečno stoji 15 kuna. Po tome smo jedinstveni u Hrvatskoj – kaže Marita Guć, ravnateljica OŠ “Manuš”.