Silvana Uzinić: Upoznala sam Anju Šimpragu. Mlada je, simpatična. I razumna, pa me iskreno iznenadilo što je prihvatila ponudu i ušla u Vladu

Svijet je u nedjelju navečer odahnuo, Macron je ostao na vlasti, Europa će se kretati utabanim putem koliko god da je značajno uzdrmana iz milijun razloga. Jedan je, naravno, upravo politika kakvu vodi dragi Emmanuel, što, naravno, ne znači da bi nas usrećila Marine Le Pen, naglo prerušena u umjerenu desničarku.

Nama ovdje se početkom ovog radnog tjedna znatiželja preusmjerila na Sloveniju.

Neki dr. Golob tiho nam je dolepršao u dvorište iako smo prethodnih tjedana svako malo nešto čuli o prethodnom premijeru, našem starom znancu, Janezu Janši, kojemu je ruke davao i naš Andrej Plenković. Kad ono, puf, premoćno pobijedio razbarušeni menadžer čija se stranka pretenciozno naziva Pokret slobode i, prema onome što se moglo na prvu doznati, nagnuta je ulijevo. S obzirom na to da su u parlament ušle još dvije lijeve partije, Vlada će se, kako je sam pobjednik slovenskih izbora najavio, moći formirati vrlo brzo.

A naša Vlada? Ah... Znate što se dogodi kad stavite cvijeće u vazu pa nekoliko dana ne promijenite vodu? Sjećam se kako je Zijah Sokolović u jednoj svojoj monodrami nasmijavao publiku s maestralno glumljenom situacijom bacanja cvijeća iz vaze, sve gadeći se dok rasteže i uklanja one ljigave tvorbe od truljenja u smeđoj tekućini.

E, tako to izgleda s Plenkovićevom Vladom. Ako samo malčice poznajete cvijeće, već znate da, na primjer, narcisi venu vrlo brzo. Gotovo svaki izbor šefa vladajućeg HDZ-a u tom buketu prvih ljudi u državi počne brzo usmrđivati vodu.

PONEDJELJAK: E, moji Supetrani, pa šta ste mislili?

U ponedjeljak smo doznali da Supetrani pokušavaju obraniti javno dobro u kontri s privatnikom Marionom Duzichem. Šta je tu čije? Nemam nijednu dilemu kad znam da je taj vlasnik i direktor “Waterman Svpetrvs hotela”, jedan od plejade bogatih iseljenika koji su u domovini nanjušili zaradu, već godinama u sporu s lokalnom zajednicom. Koliko znamo po pisanju novinara, gospodin je bespravno gradio i na pomorskom dobru, svojevremeno je skidao službeni pečat Inspektorata, kao i znakove zabrane gradnje. “Moraš uložiti znanje, rad, srce, dušu i okružiti se ljudima koji imaju istu viziju kao ti. I moraš stalno učiti”, rekao je prije 22 godine. Danas vidimo da je izvrsno naučio kako se provući kroz hrvatske propise i zakone. Najbrže je shvatio da u Hrvatskoj nije baš onako kako mu je govorila majka. “Imao sam puno shitty days otkada sam se vratio”, rekao je novinarki “Slobodne”. Ma zamisli, evo mu ih ovaj tjedan još nekoliko. Stotine mještana prosvjeduju i tvrde da su njihove obitelji nekada davno darovale nekretnine za nogomet, balote i vatrogasce, a ne privatnicima. E, moji mještani, pa šta ste mislili? Ni do groblja ne možete doć jer je Duzich jedinu cestu prisvojio. Cesta se, usput, zove Ulica Miljenka Smoje. Pa je navodno gazda hotela, kako čujem, dozvolio da prolazi samo auto s kapsilom, ne i pogrebna povorka. Kako bi to bilo kad bi pogrebna kolona išla kroz njegove bungalove, pred turistima? “Ovo što se danas događa u Supetru ne pamti se u demokratskom svijetu te nanosi nesagledivu i nepovratnu štetu nama, gradu Supetru i Republici Hrvatskoj”, kažu njegovi ljudi. Je, je, diplomacija se digla zbog ove sramote, mo’š mislit.

UTORAK: Tko je ovdje bijesna mica-maca?

E, ali svjetski diplomati su se imali zbog čega i koga nadignuti ovaj tjedan. Milanović je ipak predsjednik jedne države, pa kad on kaže da druge dvije ne treba primiti u NATO, to nije nešto kao mala mjesna cesta ili vatrogasni dom. O ulasku Finske i Švedske u vojnu alijansu nisu se još ni odlučili građani tih dviju zemalja, a naš se cverglan uspjevao. Čak i ne mislim da loše govori kako širenje NATO-a nije najmudriji potez kada zbog toga prijeti ratna eskalacija. Samo, Milanoviću to nije prvi razlog, on bi ucjenjivao s izbornim zakonom u BiH. Telefoni se užarili, zovu Finci naše Ministarstvo vanjskih poslova, raspisali se svjetski listovi.

”Reći ću vam što mislim, mislim da je vrlo opasno šarlatanstvo. Međutim, ne možemo reći ‘ne’, je l’ tako? Što se mene tiče, neka uđu u NATO, neka se igraju i dalje, neka pikaju bijesnog medvjeda penkalom u oko”, kazao je. Onda slijedi: “Ali dok se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH u sljedećih pola godine, dok Amerikanci, Englezi i Nijemci, ako hoće, ne natjeraju Sarajlije i Bakira Izetbegovića da promijene izborni zakon i ne daju Hrvatima temeljna prava, Hrvatski sabor ne smije ratificirati ničiji pristup u NATO.” O, j*bote, reče on sam na jednoj presici ovaj tjedan, a mi se pitamo ko je ovdje bijesna mica-maca.

SRIJEDA: Mi smo u rukama povijesnih cirkusanata dok historija obiluje ključnim događajima

Doznali smo kako djeluje kokain, i to sa saborske govornice. Bile su to ustvari bezvezne Zekanovićeve aluzije da nam predsjednik države šmrče bijeli prah, o čemu bruji cijela država. Netko je rekao da bi droga, zapravo, bila dobro opravdanje za ponašanje nekih naših političara, što je, nažalost, točno. “Da sam bio tamo, možda bih se poslužio, ali nisam bio, he-he-he...”, odvali Milanović i cijela regija vrti taj dio komentara.

Mi smo u rukama povijesnih cirkusanata dok historija obiluje ključnim događajima. Svijet se preslaguje na opasan način, standard čovječanstva je pred razvalinom, kao i vjerojatno ogroman dio života kakvog smo poznavali do sada. A u nas se na samo par kvadratnih kilometara nastanilo toliko nevažne čeljadi među takozvanim važnim facama. Ekonomija nam se nekako vuče kroz godine, mislim da se to događa valjda po inerciji. Ponekad mi se učini da među svima koji vode ovu državu jedino radi onaj mali Marić, ministar financija. To šta mu šef svako toliko namjesti za ministre s kojima bi trebao surađivati svijet još nije vidio. Sredinom tjedna već smo komentirali ove nove, a sve nade da će iz Vlade otići oni koji su stvarno nesposobni, poput Banožića i Beroša, pale su u vodu. Onu iz vaze.

ČETVRTAK: Šta je to u Filipoviću toliko očaralo stranačkog mu šefa?

Odlazi ministar T.Ć. Gdje? Za viceguvernera u Hrvatsku narodnu banku. Genijalno. Jer tamo će građanima i dalje biti koristan. Dolazi doktor znanosti Filipović, koji se oblatio još kao neuspješni kandidat za zagrebačkoga gradonačelnika. Ali Plenković je fasciniran mladim uspješnim karijeristom i njegovim životnim postignućima – te dobar student, te košarkaš, te ovo i ono. Kolege su se odmah počeli zafrkavat s njegovim imenom s kojim je bilo zbrke u zagrebačkoj kampanji. Da, on je Davor. Sad ćemo morat zapamtit. I čekat da vidimo šta je to u njemu što je toliko očaralo stranačkog mu šefa. O novom ministru rada i socijalne skrbi, Marinu Piletiću, profesoru hrvatskoga jezika, književnosti i povijesti iz Novske, odmah smo čitali da je dvaput kažnjen zbog sukoba interesa. Mašala! On je, sudeći po biografiji, isto jedan hadezeovski karijerist jer je bio predsjednik Mladeži pa je s 25 godina postao zamjenik gradonačelnika. Ta mladež, to mi je nešto najodvratnije u cijeloj nomenklaturi svih političkih stranaka redom. Jer one s mladošću, što hoće reći svježinom, imaju veze koliko i ubrani tulipani nakon deset dana kad već ovoliko spominjemo cvijeće.

Ali, evo, mlada je i Anja Šimpraga iz SDSS-a, koja će sjesti na mjesto Borisa Miloševića. Upoznala sam je, simpatična je i razumna, ali iskreno sam iznenađena da je ušla u Vladu. Čini se da i Pupovac ima jednaki problem kao i Plenković. E, da je u svojoj ekipi lako nać kadrove.

PETAK: Načekat ćemo se mi nekoga Goloba...

”Rat u Ukrajini tiče me se jedan posto koliko situacija s Hrvatima u BiH”, rekao je ovog petka Milanović. Dodao je i da Plenkoviću “neko biračko tijelo vjerojatno smrdi jer voli bruxelleske parfeme i krafne i vafle”... Udara li, udara. Odlikovao vječnog sindikalca Vilima Ribića! Za dugovječnost valjda.

Da naš predsjednik slučajno na par dana promukne i ostane bez glasa, bilo bi nam užasno dosadno. Jer mi smo ustvari jedna dosadna i predvidljiva državica. Evo, doznali smo baš u petak da je Plenković naš najdugovječniji premijer. Sad imamo dva takva na Balkanu. I Vučić je za sebe rekao da je jedini po dugovječnosti poslije Nikole Pašića. I jedan i drugi šef države diče se kako su jamac stabilnosti na ovim prostorima.

A ove cvjećke koje jedan i drugi povremeno izmjenjuju u svojim dekorativnim politikama valjda služe da zavaraju gledatelja. I to što ubrzo usmrde vodu nema nikakve veze jer njih dvojica i njihove stranke su, na našu sreću, vazdazeleni. Mi ćemo se još načekati nekog Goloba...