Živi u kući na obroncima Medvednice, na adresi Kvintička. U zemljišnim knjigama vlasništvo nad kućom, pomoćnom zgradom, dvorištem i voćnjakom – posjedom ukupne površine 826 metara četvornih - upisala je njegova supruga Kim Ann Škoro. U velikom dvorištu Škorini imaju i mali bazen.
U susjednoj zgradi, na adresi Gračanske dužice, tvrtka Campus u vlasništvu supružnika Škoro posjeduje, prema podacima iz zemljišnih knjiga, peterosobni stan u prizemlju površine 146,9 četvornih metara. U tom prostoru smješten je i njegov muzički studio. Na prvom katu iste zgrade kao vlasnik dvosobnog stana od 78 kvadrata upisan je Škorin 24-godišnji sin Matija. Matijina tri godine starija sestra Ivana u istoj je zgradi upisana je kao vlasnica četverosobnog stana u potkrovlju, površine sto kvadrata, piše Jutarnji list.
Ovako bi, ukratko, izgledala početna stranica imovinske kartice predsjedničkog kandidata Miroslava Škore. Da je morao ispunjavati imovinsku karticu prije nekoliko godina, u nju bi bila upisana i u kuća u osječkoj Keršovanijevoj ulici od 350 kvadrata za koju je dao 300 tisuća eura. No tu kuću je, kako Škoro tvrdi, prodao i više ne posjeduje nekretninu u svom rodnom gradu.
Od poslovnih udjela tu je diskografska kuća Campus. U posljednje tri godine ta je tvrtka ostvarila ukupnu neto dobit od 1,7 milijuna kuna. U sklopu Campusa razvija i svoju etiketu “Vina Škoro” od koje godišnje uprihoduje oko 600 tisuća kuna.
Ipak, zlatna koka je brzorastuća zagrebačka tvrtka Omega software u kojoj je Škoro jedan od osam suvlasnika. U imovinskoj kartici Škoro bi napisao da ima pet posto udjela u toj tvrtki kojoj su lanjski prihodi iznosili 55,319 milijuna kuna, a dobit 12,7 milijuna kuna.
Morao bi Škoro u karticu upisati i da je s prijateljem Brankom Žibratom suvlasnik tvrtke MB kvadrat koja se bavi najmom skladišnih prostora. Poslovanje varira iz godine u godinu, ali unazad pet godina tvrtka je zabilježila ukupno više od milijun kuna dobiti. E da, morao bi navesti još i to da je investirao u perspektivnu istarsku turističku kompaniju Mon perin u kojoj ima manje od jedan posto vlasničkog udjela.
- Političke elite potpuno su se otuđile od naroda, bahate su i arogantne - rekao je Miroslav Škoro na dan objave predsjedničke kandidature uz obećanje da će biti ”narodni predsjednik koji će samo nama (građanima) polagati račune”.
Nama ih nije želio položiti. Svakako ne do kraja. Od nekretnina naveo je “kuću u Zagrebu i pola kuće na moru”, te da stanove imaju i njegova kći i njegov sin.
A na pitanje koliko je stvarno težak, odgovorio je za Jutarnji list kako to “nikada na taj način nije računao”.
- Svoje prihode uvijek dalje investiram. Ali morat ću napraviti inventuru. Campus svake godine izbaci neku dobit, u MB kvadratu preživljavamo, to bi mogao biti dobar posao u budućnosti, a ostale dvije tvrtke zasad ne izbacuju dividende, te tvrtke dobit reinvestiraju. Da bih vam znao odgovoriti na pitanje koliko sam “težak”, trebalo bi napraviti dubinski snimak svih tih tvrtki u kojima imam udjele. Ja nikad nisam sudjelovao u privatizacijskim procesima, sve sam napravio uz pomoć suradnika i obitelji. Moji poslovni procesi nisu propulzivni, ja sam strpljiv čovjek. Zagorci kažu “bolje da kaplje nego da curi” - tako nam je prije nekoliko dana Miroslav Škoro odgovorio na pitanje može li javnost znati koliko je bogat njihov moguće novi predsjednik države.
Škoro možda stvarno nije odnarođen, bahat i arogantan kao ostatak političke kaste koja drma Hrvatskom od 90-ih naovamo, ali je svakako dio elite. Predsjednik Franjo Tuđman odabrao ga je za prvog generalnog konzula RH u Mađarskoj (1995. - 1997.) u vrijeme kada je šef hrvatske diplomacije bio Mate Granić. Prije toga Škoro je u hrvatsku javnost ušao s hitom “Ne dirajte mi ravnicu” 1992. godine, a sredinom 80-ih nastupao je i školovao se u SAD-u. Škoro je Graniću pjevao u njegovoj predsjedničkoj kampanji 2000. godine. Zanimljivo, tada je kamera u istom kadru uhvatila Škoru s gitarom i aktualnog premijera Andreja Plenkovića – bez gitare.
Škoro je pjevao i Ivi Sanaderu u kampanjama za parlamentarne izbore 2004. i 2007. godine. A pjevao je on i u slavu i čast Branimira Glavaša, dugogodišnjeg “gazde” slavonskih ravnica, bivšem Tuđmanovom jastrebu, a kasnije šefu HDSSB-a, jedno vrijeme glavnom rivalu HDZ-a u Osijeku i široj okolici.
Iako se Miroslav Škoro danas “prodaje” kao altruistički borac protiv zlih političkih elita, istina je da je on sam dugo bio blisko vezan uz HDZ – od kratke diplomatske karijere sredinom devedesetih, preko šefovanja na HRT-u koji je tada bio na kratkoj uzici vladajuće partije, pa do njegove borbe za glasače prvo na parlamentarnim, a onda i na osječkim gradskim izborima u plavom dresu Sanaderova HDZ-a.
Na parlamentarnim izborima 2007. godine Miroslav Škoro bio je na listi Sanaderova HDZ-a u četvrtoj izbornoj jedinici, te je kao član HDZ-a tada i ušao u Sabor.
No, čini se da je presudan potez u razvoju njegove kasnije vrlo uspješne i pjevačke i diskografske i poduzetničke karijere bio odlazak iz Pečuha usred konzularnog mandata. U Zagreb se vratio, kaže, nezadovoljan odnosom Ministarstva vanjskih poslova prema planovima hrvatskog konzulata u Mađarskoj.
- Ne volim kada imam novac za pepeljare, šunke i kravate, ali ne i sredstva za suradnju kazališta u Pečuhu i HNK u Osijeku – rekao nam je Škoro.
Poznati televizijski urednik, voditelj, diskograf i poduzetnik Miroslav Lilić kaže kako je on tadašnjem šefu HRT-a Ivici Mudriniću preporučio da Miroslav Škoro dođe na čelo HRT-ove diskografske kuće Orfej. Škoro se tamo zadržava dvije godine nakon čega uz otpremninu odlazi na mjesto izvršnog direktora Hrvatske diskografske udruge kako bi etablirao zakonski okrvir prema kojemu vlasnici snimaka – dakle diskografi – imaju prava na ubiranje tantijema od korištenja njihovih snimaka.
Nakon što je Zagrebačka banka oduzela Croatia Records od bivšeg vlasnika koji nije mogao otplaćivati kredit, odlučila se riješiti dionica CR-a iz svog portfelja. Veliki dio tih dionica kupuje grupa od dvadesetak glazbenika i producenata, među kojima je i Škoro. Dionice su, kaže Škoro, kupili kreditom Hypo banke.
Škoro je u Croatia Recordsu prvo bio zamjenik, a od 2001. do 2006. godine i predsjednik uprave.
Paralelno s vođenjem CR-a Škoro sa suprugom 2003. godine osniva vlastitu glazbenu tvrtku Campus.
- Otišao sam iz Croatia Recordsa jer se s ostalim suvlasnicima nisam uspio dogovoriti da upravljanje tvrtkom treba odvojiti od vlasništva. Prodao sam svoje dionice za 1,4 milijuna kuna, zaradio u tom poslu, i utemeljio svoju diskografsku kuću – kaže. Iako tvrtka Campus već godinama posluje vrlo solidno i stabilno i svake godine supružnicima Škoro izbaci par stotina tisuća kuna čiste dobiti, od svih tvrtki u kojima predsjednički kandidat ima veći ili manji vlasnički udjel najbolje posluje zagrebačka kompanija Omega software.
Tvrdi da u Omegi ima samo pet posto udjela i da zasad, unatoč ogromnoj dobiti, nema izravne financijske koristi “jer tvrtka ne isplaćuje dividende nego zaradu ulaže u daljnji razvoj poslovanja”.
Tvrtka je osnovana 2001. godine, a Škoro u vlasničku strukturu ulazi 2011. godine. Prihodi joj strelovito rastu iz godine u godinu. Samo u posljednjih pet godina (od 2014. do 2019.) udvostručili su broj zaposlenih, prihodi su im porasli sa 17,239 na 55,319 milijuna kuna, a dobit sa 2,976 milijuna u 2014. na 12,7 milijuna kuna koliko je čistog profita Omega software imala samo lani.
Kritičari često napominju činjenicu da Omega većinu svojih prihoda ostvaruje poslujući s ministarstvima i drugim tijelima državne vlasti, javnim poduzećima, gradovima i općinama, a višemilijunske ugovore Omega software dobila je i od Grada Zagreba i od Zagrebačkog holdinga. Samo u posljednje dvije i pol godine ta je tvrtka iz državnog proračuna uprihodila više od 19 milijuna kuna.
Također, njihov program LEDA specijaliziran za razvijanje takozvane pametne LED rasvjete posljednjih godina “rastura” na natječajima za postavljanje javne rasvjete u brojnih hrvatskim gradovima i općinama. Na njihovom popisu partnera nalaze se Zagreb, Krapina, Bjelovar, Slavonski Brod, Oroslavlje, Marija Bistrica, Veliko Trgovišće, Pokupsko... Očito Škorinoj firmi posao ide dobro bez obzira na to koja je stranka na vlasti.
Zbog toga što Miroslav Škoro nekad nastupa na koncertima povodom proslava dana grada ili općine (ponekad i besplatno kao ove godine u Zagrebu) u kojim je posao dobila tvrtka Omega software, u medijima se postavljaju pitanja je li to samo slučajnost ili Škoro svojim vezama “gura” Omegu na tim natječajima.
- Kao prvo, Omega software pobjeđuje na natječajima zato što je bolja i jeftinija od konkurenata. Oni su poslove dobivali u Gradu Zagrebu i prije nego što sam ja ušao u vlasničku strukturu te tvrtke. A koncert 31. svibnja ove godine nisam poklonio Milanu Bandiću nego braniteljima jer je to bio i Dan Grada Zagreba i Dan zagrebačkih branitelja. S Bandićem nikad u životu nisam bio na ručku – tvrdi Škoro.
Tvrtku Omega software zatražili smo komentar medijskih napisa da oni, posebno u programu LEDA, poslove dobivaju i na konto toga što im Škoro svojim vezama “otvara” mnoga vrata načelnika, gradonačelnika, državnih dužnosnika...
- Vezano za vaš upit, obavještavamo vas da je gospodin Miroslav Škoro manjinski član društva Omega software te nema utjecaja na operativno poslovanje Društva – poručili su za Jutarnji list iz kompanije.
Osim u Omegu, turizam i diskografiju Škoro je uložio i u nekretninski biznis. S prijateljem Brankom Žibratom suvlasnik je tvrtke MB kvadrat koja se bavi najmom skladišnih prostora. Poslovanje varira iz godine u godinu, ali unazad pet godina tvrtka je zabilježila ukupno više od milijun kuna dobiti.
- Gradimo pa kasnije iznajmljujemo skladišne prostore. Svi naši prostori trenutačno su na zagrebačkom području, sada imamo oko 2200 kvadrata skladišnog kapaciteta. Stalno investiramo, zasad velike dobiti nema, ali dugoročno to je dobar projekt. Naša djeca imat će od toga koristi – kaže Žibrat.
Komentirao je i posao od prije desetak godina kada je MB kvadrat na natječaju od općine Poličnik kupio zemljište za 101 tisuću eura, a poslije nekretninu prodao za više od 300 tisuća eura. Zanimljivo, i tada su lokalni mediji kupnju zemljišta povezivali sa Škorinim za građane besplatnim koncertom koji je kasnije održao u toj općini.
- To su takve smijurije. Oni su pisali da smo mi kupili zemljište za 100 tisuća eura u poslovnoj zoni na javnom natječaju i da smo ga poslije prodali za 340 tisuća. Ali mi smo na tom zemljištu sagradili objekt, istrošili se za sve dozvole i papire, platili sve moguće priključke i kada samo sve to sagradili, mi smo taj prostor unajmili jednoj austrijskoj tvrtki koja se bavi plinskim instalacijama. Tada je naime bila u igri ideja plinofikacije Dalmacije. Pošto od toga nije bilo ništa, ta je tvrtka nakon samo 17 mjeseci izašla iz najma, a mi smo ostali bez klijenta. Kad zbrojimo sva ulaganja – od kupnje zemljišta do gradnje i uređenja skladišta, mogu reći da smo mi na tom poslu čak i nakon prodaje skladišta izgubili par desetaka tisuća eura – tvrdi Žibrat.
Žibratova supruga firmana je kuma Škorinoj kćeri, a te dvije obitelji povezane su još jednim poslom. Žibratova kći Ivana i Škorina supruga Kim Ann suvlasnice su tvrtke Hotel Zrinski, koja je osnovana još 2007. godine s ambicijom izgradnje hotela na parceli površine 1268 kvadrata, točno preko puta zagrebačke bolnice Merkur u Zajčevoj ulici. Lokacijsku dozvolu su već bili ishodovali kada su se protiv gradnje hotela pobunili i lokalni stanovnici i uprava bolnice. No, i Škoro i Žibrat danas tvrde da od gradnje hotela nisu odustali zbog toga nego zato što im je to jednostavno bio “prevelik zalogaj”.
- U Hrvatskoj se svi bune protiv gradnje. Ali nismo zbog toga odustali, jednostavno nam je to bila prevelika investicija. Možda ćemo hotel graditi u neka bolja vremena. Sada je tamo parkiralište, a tvrtka prihod ostvaruje od najma zemljišta – kaže Žibrat. Dok čekaju bolja vremena, Škorina supruga i Žibratova kći od te parcele preko puta bolnice godišnje uprihode između 100 i 150 tisuća kuna.
Iako ima manje ili veće vlasničke udjele u nekoliko tvrtki, Škoro tvrdi da je glazba i dalje njegov “core business”, a sve drugo dugoročno ulaganje.
Iako nije otkrio koliko je stvarno “težak”, indirektno nam je dao do znanja da on godišnje samo od svoje glazbe, nastupa i autorskih naknada zaradi oko dva milijuna kuna.
Predsjednički kandidat tvrdi da se ni na koji način ne petlja u operativno poslovanje tvrtke Omega software u kojoj ima petpostotni udio, a insinuacije da on gradonačelnicima i načelnicima mjesta u kojima Omega dobije posao uslugu vraća besplatnim koncertima smatra bedastim i potpuno neosnovanim.
- Ja sam hrvatski izvođač koji ne može nastupati na puno mjesta, ja ne nastupam u Srbiji. Ne zovu me. Vrlo rijetko u BiH. Nikad u Sloveniji. Nastupam samo u nekim dijelovima Hrvatske jer ima krajeva gdje me iz nekog razloga ne zovu. Kolika je vjerojatnost da ću ja u 30 godina karijere nastupiti i u Oroslavlju i drugdje gdje je Omega odradila neki posao? Vrlo velika jer je moje tržište jako malo. Ja nikad nisam napravio koncert, pa čak ni taj u Oroslavlju, a da mi to nisu platili – kaže. Štoviše, tvrdi kako tvrtka Omega software trpi štetu zbog njegova političkog angažmana.
- Zahvaljujući mojoj kandidaturi – u državi koja je kao demokratska – HDZ-ovi načelnici mi otkazuju već ranije dogovorene koncerte. Isto tako, već dogovorene poslove otkazuju i Omegi. To nije dobro – tvrdi Škoro, ne želeći imenovati te “HDZ-ove načelnike”.
Svoj nekadašnji angažman u HDZ-u, stranci na koju između ostalih cilja kada danas govori o bahatoj i arogantnoj političkoj eliti koja se odnarodila i sama sebi postala dovoljnom, kao i svoju bliskost s tadašnjim HDZ-ovim predsjednikom Vlade Ivom Sanaderom, Škoro objašnjava – plemenitim motivima.
- Na HDZ-ovoj listi pristao sam biti iz jednostavnog razloga: Sabor držim svetim mjestom hrvatske parlamentarne demokracije. Meni se 2007. nije sviđalo što je jedna politička opcija govorila da će ukinuti pravo glasanja dijaspore, nije mi se sviđalo da je jedna politička opcija govorila da će ukinuti vjeronauk. Meni se generalno nije sviđalo zadiranje u nešto što po meni predstavlja srž hrvatske države. Ja sam odlučio da ću podržati onu opciju koja se zalaže za nešto kontra toga. Ušao sam u Sabor jer sam očekivao da ću sudjelovati u parlamentarnom životu RH, u parlamentarnoj demokraciji. Ali varaju se svi koji misle da žive u parlamentarnoj demokraciji, jer šef vladajuće stranke odlučuje o svemu sa svojim trgovačkim partnerima. Oni se zatvore u jednu sobu i od tamo vladaju… Glazbenu karijeru sam tada žrtvovao da bih sudjelovao u parlamentarnoj demokraciji, u izradi zakona... Čekao sam par mjeseci, a kako se ništa nije promijenilo, nakon osam mjeseci rekao sam “hvala lijepa”. Mandat sam vratio HDZ-u – rekao nam je Škoro.
Tjednik Novosti prekjučer je objavio tekst u kojemu se poziva na izvješće Državne revizije iz svibnja 2000. godine u kojemu stoji da Škoro nije smio od HRT-a dobiti otpremninu u iznosu od 350.854 kuna jer je razriješen na vlastiti zahtjev. U tom tekstu spominje se i činjenica da su mnogi zaposlenici HRT-a 90-ih od svoje tvrtke dobivali povlaštene stambene kredite po stopama duplo nižim od tržišnih te da je i Škoro dobio takav kredit u iznosu od 120 tisuća njemačkih maraka.
- Točno je da sam dobio kredit od HRT-a koji sam isto tako u cijelosti vratio 1999. godine, prije nego što sam otišao s HRT-a, odnosno iz Orfeja. Što se otpremnine tiče, točno je samo da sam je dobio sukladno važećim odredbama i sporazumnog raskida ugovora o radu. Nije točno da nisam imao pravo na otpremninu i nije točno da sam ja jednostrano raskinuo ugovor o radu. HRT mi je isplatio 135 tisuća kuna neto. Ne znam otkud Državnoj reviziji taj podatak prema kojemu nisam trebao dobiti otpremninu. Ovo mi je prvi glas o tome – kaže predsjednički kandidat.
M.Š.
Ima kuću i četiri stana u podsljemenskoj zoni. Suvlasnik je u više hrvatskih kompanija. Poduzetnički uzlet počeo je nakon odlaska s mjesta konzula u Pečuhu, godinama je stajao uz HDZ i polako širio biznis i ulaganja. Kako je izgledao put predsjedničkog kandidata od nastupa po hrvatskim klubovima u SAD-u preko sviranja za HDZ u kampanjama do poslovnog uzleta
Sredina 80-ih
Živi na relaciji Hrvatska- SAD, svira po hrvatskim klubovima u Americi i studira
1989.
U Pittsburghu snima album “Ne dirajte mi ravnicu” posvećen majci
1992.
U Hrvatskoj objavljuje singl “Ne dirajte mi ravnicu” i postaje poznat široj javnosti
1995.
Predsjednik Franjo Tuđman imenuje ga za konzula u Pečuhu. Tamo ostaje dvije godine. Ministar vanjskih poslova je Mate Granić
1997.
Miroslav Lilić predlaže Ivici Mudriniću, šefu HTV-a da Orfej vodi Škoro. Škoro dolazi na HRT
2000.
Pjeva Mati Graniću u predsjedničkoj kampanji, odlazi s HRT-a. S drugim autorima kupuje dionice Croatia recordsa
2001.
Postaje direktor Croatia Recordsa i tamo ostaje do 2006. godine
2003.
Osniva vlastitu diskografsku kuću Campus
2004.
Pjeva za Sanaderov HDZ u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore
2006.
Zajedno s Brankom Žibratom osniva tvrtku MB kvadrat. Danas imaju oko 2200 četvornih metara skladišnih prostora
2007.
Pjeva za Sanaderov HDZ u izbornoj kampanji za parlamentarne izbore
2007.
Osniva se tvrtka Hotel Zrnjski čije su suvlasnice Kim Ann Škoro i Ivana Žibrat, kćer Branka Žibrata
2008.
Ulazi u Hrvatski sabor koji napušta nakon 8 mjeseci jer, kako tvrdi, “ne može ništa promijeniti”
2011.
Pjeva na izbornim kampanjama za HDSSB i HSP
2011.
Ulazi u tvrtku Omega software u kojoj ima 5 posto udjela. Tvrtka je prije pet godina imala 17, a lani 55 milijuna kuna prihoda
2011. -2014.
Sudjeluje u televizijskim emisijama, ima i vlastiti show na HRT-u
2015.
U sklopu Campusa izbacuje Vina Škoro
2017.
Obranio doktorsku disertaciju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku
2019.
Postao suradnik na kolegiju “Uvod u ekonomiju” na diplomskom studiju ekonomije na Sveučilištu Sjever
2019.
Kao neovisni kandidat ističe kandidaturu za nadolazeće predsjedničke izbore