Smrt dvogodišnje djevojčice - jesmo li krivi svi, ili samo neki od nas? Ubili su je političari koji vladaju ovom državom

Tko ne poznaje Hrvatsku, mogao ju je upoznati iz znakovite kombinacije naslova koji su u nedjelju osvanuli na jednom našem portalu. Prvi, koji je glasio „Krivi smo svi”, odnosio se na tragičnu smrt djevojčice (2) iz Nove Gradiške. Drugi, koji je glasio „Novo istraživanje: HDZ i dalje prvi”, odnosio se na rezultate najnovijeg Crobarometra.

Ne znamo jesu li se ti naslovi našli jedan do drugoga namjerno ili slučajno, ali to što ih je čitatelj mogao oba obuhvatiti jednim pogledom iznimno zorno ilustrira razloge tragedije.

Istine radi, valja uvažiti da je u 31 godinu postojanja neovisne Hrvatske HDZ na vlasti „svega” 23 godine, dok je osam godina vladao SDP. Iz toga proizlazi da je HDZ „samo” tročetvrtinski krivac za curičinu smrt, dok preostala četvrtina otpada na najjaču opozicijsku stranku koja u svoja dva mandata nije napravila ništa da nakaradni HDZ-ov sustav – koji je u krajnjoj konzekvenci doveo do smrti djevojčice - barem donekle demontira.

U čemu se, dakle, sastoje krivnja i odgovornost HDZ-a za smrt djevojčice iz Nove Gradiške?

Dva su krupna razloga – neposredni i generalni.

Prvi, neposredni razlog leži u ličnosti prekasno smijenjenog ravnatelja novogradiškog Centra za socijalnu skrb Branka Medunića. Kao rasni HDZ-ovac, taj je čovjek iskazao čitav repertoar političkih vještina po kojima je ova stranka prepoznatljiva u hrvatskoj javnosti – od zataškavanja i prikrivanja ozbiljnosti situacije do otvorenog iznošenja laži i poluistina.

Stranačka iskaznica

Podsjetimo, Medunić je najprije tvrdio da je curica „možda sama to učinila”, jer je bila „sklona autoagresiji”. No kriminalistička istraga je jasno pokazala da je djevojčica bila premlaćena.

Tvrdio je da se tragedija nikako nije mogla naslutiti, odnosno da je Centar radio sve po propisima. Inspekcijski nadzor Ministarstva obitelji, međutim, u roku od 24 sata pokazao je da je bilo puno znakova koji su upućivali na moguću tragediju, odnosno da su službe Centra počinile niz propusta koji su doveli do tragedije.

Tvrdio je i da je otac djevojčice prijavljivan samo zbog nasilja prema svojoj majci, a ne zbog nasilja u nuklearnoj obitelji. No pokazalo se da je dotični ne samo prijavljivan i za nasilje prema supruzi, već i da se to događalo više puta godišnje, pa je njegova supruga još 2018. od Centra za socijalnu skrb tražila smještaj u sigurnu kuću zbog nasilnog partnera.

Svi su ti faktori doveli do pogrešne procjene Centra da se dijete vrati biološkim roditeljima, što je rezultiralo smrću djevojčice. S priličnim pouzdanjem možemo pretpostaviti da se tragedija ne bi dogodila da je ravnatelj Centra za socijalnu skrb u Novoj Gradiški biran po stručnoj liniji, a ne prema političkoj podobnosti.

Jer Medunić je ravnatelj postao zbog stranačke iskaznice. Početkom milenija postaje predsjednik novogradiškog ogranka i član Središnjeg odbora HDZ-a, 2004. je bio i pomoćnik ondašnje HDZ-ove ministrice za obitelj Jadranke Kosor, kasnije i HDZ-ov predsjednik Gradskog vijeća Nove Gradiške.

Konzervativna ideologija

Drugi, generalni razlog HDZ-ove krivnje za smrt djevojčice leži u konzervativnom svjetonazoru te partije, po kojem obitelj predstavlja najviši društveni ideal i nedodirljivu svetu kravu, čak i kad evidentno radi štetu djeci koja u njoj odrastaju.

To se lijepo vidjelo ovih dana. S jedne strane imali smo HDZ-ovca Medunića i HDZ-ova ministra obitelji Josipa Aladrovića – obojica su, braneći odluku da se djevojčica vrati biološkim roditeljima, isticali neprikosnovenost obitelji – dok smo s druge strane imali eksperte koji su redom isticali da biološka obitelj nije uvijek najbolje rješenje za djecu.

Podsjetimo, dijete iz Nove Gradiške je dvije godine provelo u udomiteljskoj obitelji, gdje se, čitamo u inspekcijskom nalazu, „dobro adaptiralo te je razvilo snažnu emocionalnu povezanost s udomiteljima, čemu u prilog ide činjenica da je pri povratku djeteta u obitelj uočena regresija u ponašanju i razvoju”.

Zaključak nadzora je bio da bi za djevojčicu bilo bolje da je ostala u udomiteljskoj obitelji.

Međutim, Medunić je odluku da se djevojčica vrati u biološku obitelj branio činjenicom da su se roditelji djevojčice u međuvremenu vjenčali, čime su, eto, dokazali da su zreli i odgovorni roditelji, pa im je dijete vraćeno.

„Vjenčali su se, došlo je do pomaka (...) u obiteljskim odnosima, pa smo odlučili vratiti je u prirodnu obitelj. Nema boljeg za dijete od normalne, prirodne obitelji ako je sve u redu”, rekao je Medunić.

„Želimo osnaživati obitelj, to je naša svjetonazorska pozicija”, dodao je ministar Aladrović.

Tu smo, dakle: povratak djevojčice u biološku obitelj bila je svjetonazorska, a ne stručna odluka. Ta odluka nije donesena u najboljem interesu djeteta, već u najboljem interesu konzervativne ideologije koju zastupa vladajuća stranka.

Pogledajmo sada što o tome kažu eksperti.

Obitelj nije sveta krava

„Nije problem samo u tome je li se dijete vratilo u biološku obitelj i pod kojim uvjetima, je li uvjet bio što su se vjenčali. Problem je što ministar kaže da je podrška obitelji svjetonazorsko pitanje, što nije. Po meni, to je stručno pitanje”, ocijenila je stručnjakinja na području socijalnih politika Diana Topčić Rosenberg, uz dodatak:

„Brine me ovaj dio što se uz ovakve vrste odluka veže svjetonazor, to je nedopustivo. Biološka obitelj nije pod svaku cijenu u najboljem interesu djeteta, on mora biti iznad prava bioloških roditelja.”

Psihologinja Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece, također je poručila da interes djeteta mora biti iznad obitelji:

„Ne znam zašto se uopće roditeljima među kojima postoji nasilje, koji su ostavljali djecu, zašto se tako olako vraćaju djeca u te obitelji, jer mi se čini da često smatramo da je obitelj bolja ikakva neko nikakva. Već 40 godina radim s obiteljima i znam koliko opasne mogu biti za djecu. U Hrvatskoj je preko 20% djece fizički zlostavljano, preko 20% emocionalno, a 20% seksualno. Ne možemo reći da su za tu djecu obitelji bolje od udomiteljskih.”

I Antonija Skender iz inicijative "Moramo vam nešto reći" ukazala je na pogubnost narativa o nedodirljivosti obitelji:

„Apsolutno trebamo iz svojih glava ukloniti postulat da je biološka obitelj najbolja obitelj i najprirodnija obitelj za razvoj djeteta. U zakonu jasno stoji da je fokus na djetetovoj dobrobiti, no u praksi to nije tako. I suci i socijalni radnici često se vode premisom da je biološka obitelj ono najprirodnije za razvoj djeteta, čak i kad ta obitelj dijete zlostavlja, siluje i na kraju ubije.”

To je taj kobni razdor između stručnog pogleda na svijet i HDZ-ove ideologije. Ta ideologija dramatično kasni za stvarnim svijetom.

Da zaključimo: nismo krivi svi. Krivi su oni koji su stvorili ovakav sustav, odnosno oni koji glasaju za njegove kreatore, kao i oni koji svojom izbornom apstinencijom omogućuju da HDZ-ov sustav i dalje ubire svoje žrtve. To je solidan broj građana Hrvatske, ali to definitivno nisu svi građani Hrvatske.

I ono najvažnije: što se prije odmaknemo od ideje da je obitelj „sveta krava”, prije ćemo zaštititi svu sadašnju i buduću djecu koja su izložena obiteljskom nasilju.