Kaštelanska brutalna epizoda u kojoj je skupina mladića pretukla svog vršnjaka s posebnim potrebama uznemirila je javnost do te mjere da je i na društvenim mrežama, na internetu, na portalima, ali i u svakodnevnom životu preko noći postala top-tema.
No, ovaj incident koji je još uvijek predmet kriminalističkog istraživanja mnogima je do te mjere izazvao gnjev da se ne libe osumnjičenicima, pa čak ni njihovim obiteljima, upućivati vrlo otvorene prijetnje. Atmosfera linča kotrlja se naveliko i u stvarnom i u virtualnom svijetu te potencijalno predstavlja možda i novu, još veću opasnost u kojoj su svi spremni uzeti pravdu u svoje ruke.
– Nažalost, nisam iznenađen – kaže sociolog dr. sc. Renato Matić.
– Svi ljudi koji ne spadaju u kategoriju psihopata ili sociopata, posjeduju i razvijaju empatiju, tj. suosjećanje, pa je moguće reći da prirodno imamo refleks na nepravdu i nasilje kojem je izložen netko slabiji. Zaštita slabijeg je naš prirodni refleks i prizor kakav smo vidjeli na snimci iz Kaštela kod svih nas izaziva ljutnju, gnjev, uznemirenost. Mi želimo vjerovati kako će nasilnike, sve nasilnike, sve prekršitelje zakona, stići zaslužena kazna, želimo vjerovati da će državni, profesionalni aparat sankcionirati takva zlodjela te da će pravda biti zadovoljena i vraćena društvena ravnoteža – kaže Matić.
SELEKTIVNA PRAVDA
Međutim, i sociolog uviđa da javna percepcija tog državnog aparata koji jedini, teoretski, ima legitimaciju provođenja opravdane sile, jednostavno nije zadovoljavajuća. Hrvatskim društvom, a to pokazuju sva relevantna istraživanja javnog mišljenja, dominira dojam da se pravda provodi selektivno, da ne djeluje u cilju zaštite javnog interesa, a to je društvo vladavine prava.
– U uređenim državama se može dogoditi da nasilnik jednom prođe "lišo", kaže Matić, ali ne može se dogoditi da isti nasilnik skupi na desetke kaznenih djela i bude izuzet od kazne. No mi u Hrvatskoj tome svjedočimo! Kod nas ekscesi postaju pravilo, što kod nas običnih ljudi izaziva osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u sve osim u sebe same te nam ostaje refleks za uzimanjem pravde u svoje ruke, a to je često put bez povratka. U tom nemoćnom bijesu, ljudi vjeruju da je Filip Zavadlav bio u pravu kad je izrešetao one mladiće na splitskim ulicama, ljudi vjeruju da taj mladić nije imao drugog izbora. Dakako, među "herojima društvenih mreža" i internet komentatorima koji upućuju prijetnje mladim kaštelanskim nasilnicima, među njima zacijelo ima ordinarnih nasilnika kojima i ne trebaju osobiti razlozi da bi se upustili u nasilje – kaže dr. Matić.
ZAČARANI KRUG
– Među njima ima, sigurno, i jedan broj ljudi koji su bili žrtve i koji nisu dobili sudsku zadovoljštinu! Oni su pravedno gnjevni, jer su nastojali živjeti mirno, i u trenutku izloženosti nepravdi, s povjerenjem su se obratili profesionalnim institucijama. Uskoro shvaćaju da nisu samo žrtve nanesene nepravde, već i selektivne pravde, koja u konačnici postaje nova nepravda. Zato me ta poplava prijetnji linčom ne iznenađuje... Ali trebamo strahovati od toga da ta atmosfera prevlada, jer tada društvo postaje ratište svih protiv sviju, i teško je, pa i nemoguće, izići iz začaranog kruga nepravde i nasilja – dodaje Renato Matić.
On kaže kako danas živimo u koruptivno strukturiranome društvu u kojem je davne 1997. teološkim rječnikom dijagnosticiran "grijeh struktura", o kojemu se potom počinje šutjeti i ono postaje uobičajeno, prihvaćeno pa i poželjno. Nasuprot tome, zastupanje legalističkih, humanih i solidarnih stavova postaje "sumnjivo" i nepopularno.
– Međutim onog trenutka kada država odustaje od izgradnje pravednog društva i kad čitav njezin skupi profesionalni aparat pravdu počinje provoditi selektivno ili presporo, tj. "po babi i po stričevima", tada najveću odgovornost za razvoj atmosfere linča, snosi upravo takva birokratizirana i nezainteresirana država – zaključuje Matić.