Predsjedničke ovlasti u Hrvatskoj su male, ali dovoljne da bi nas predsjednici – blamirali po svijetu. Kako za vrijeme trajanja mandata, tako i poslije! Uostalom, ovlasti aktualnog predsjednika su male, ali dovoljne da bi nas blamirao, dok bivšem i ne trebaju da bi postigao isti učinak.
Prvi je "zaigrao" na kartu euroskepticizma, drugi se našao "u kolu" s putinofilima... Ali krenimo redom.
Evo, sadašnji predsjednik, Zoran Milanović. On je ovih dana s međunarodne konferencije održane u Sjevernoj Makedoniji u retoričkoj maniri najsvojstvenijoj euroskepticima poručio kako Europski parlament i Europska komisija "nisu demokratske institucije".
Naš je predsjednik za boravka u Strugi održao pravu bukvicu Europskoj uniji po pitanju demokratičnosti, "ljudskih prava i vrijednosti" (to je, inače, omiljena tema krajnje desnice, a nije mrska niti krajnjoj ljevici u EU, što naravno, ne znači da o toj temi ne treba argumentirano diskutirati ili da je u pitanju neki tabu, ali naravno da je kontekst pritom itekako bitan!).
Usput se založio i za proširenje EU-a na zapadni Balkan, posebno apostrofirajući – primjer Albanije!
"Oni su članica NATO-a već 14 godina. Dakle, kao članica čuvaju sve tajne NATO-a za sebe, te sudjeluju u zajedničkom stvaranju sigurnosti. Pa kako to da je Albanija tako neuspješna što se tiče EU?", zapitao se predsjednik Milanović i dodao kako "možda nije problem u Albaniji već u Europskoj uniji", sve uz napomenu da su "dugotrajni procesi pristupanja ponižavajući i da nisu prihvatljivi".
Nećemo sada inzistirati na činjenici da je predsjednik Milanović, u vrijeme dok se, nakon premijerskog mandata, bavio konzultantskim poslovima, od kraja 2017. godine neko vrijeme bio na platnom popisu službene Tirane, odnosno premijera Edija Rame.
Ali, zanimljivo je povući paralelu Milanovićevih izjava na temu proširenja kad je u pitanju Albanija, koja ima za ispuniti još "domaćih zadataka" do ulaska u EU, te kad se govori o, primjerice, Ukrajini, žrtvi ruske agresije koja bi iz svima razumljivih razloga što je prije moguće htjela pod okrilje europske obitelji.
"Ukrajina nije saveznik. Silom je se pokušava napraviti. Cinično joj se daje status kandidata. To je današnja EU – jad, nula", komentirao je Milanović krajem prošle godine, odgovarajući pritom pozitivno na pitanje "je li Hrvatska trebala ostati među pet zemalja EU-a koje ne žele sudjelovati u misiji EUMAM (za vojnu pomoć Ukrajini), za razliku od 22 koje su na to pristale".
Obučavanju ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj usprotivio se ovim riječima: "Ne podržavam tu ideju zato što ne podržavam upetljavanje Hrvatske u ovaj rat više nego što treba".
Kada su početkom ožujka prošle godine predsjednici osam država članica EU-a iz istočne i srednje Europe založili otvorenim pismom da Ukrajina što prije dobije status kandidata za članstvo u EU, Milanović nije odmah stavio svoj potpis uz svoje kolege iz Bugarske, Češke, Estonije, Latvije, Litve, Poljske, Slovačke i Slovenije.
Naknadno je pojasnio kako ipak podržava ideju da se Ukrajini "što prije osigura status kandidata", ali je istom prigodom predložio i status kandidata i za BiH i Republiku Kosovo te da EU, "odmah započne pregovore o članstvu s Republikom Sjevernom Makedonijom i Republikom Albanijom, koje već imaju status kandidata"...
Sve je to neizbežno podsjetilo na njegovo žestoko protivljenje proširenju NATO-a na Švedsku i Finsku, koje je tada uvjetovao – izbornom reformom u BiH, ignorirajući činjenicu da se i Ukrajina "gura" prema EU i da se NATO ubrzano širi – iz istog urgentnog i zabrinjavajućeg razloga. Naravno, zbog ruske invazije na Ukrajinu, odnosno zbog grubog narušavanja teritorijalnog suvereniteta međunarodno priznate europske države, čime se najednom dovodi u pitanje i mukotrpno usvajane postulate međunarodnog prava.
Kao što je poznato, Ukrajina i Moldavija su krajem lipnja prošle godine po ubrzanom postupku dobile status kandidata, čime je EU i formalno iskazala svoju iskrenu podršku žrtvi ruske invazije, a ujedno je time poslala i poruku Vladimiru Putinu, za slučaj da ima i neke posebne apetite prema Moldaviji...
No, Milanović očito ne vidi neke posebne hitnosti u rješavanju sudbine Ukrajine. Važnija mu je, po svemu sudeći, Albanija, kojoj ovog trenutka, bogu hvala, ne prijeti nikakva invazija niti ratna tragedija... Samo, problem je što Milanović više nije konzultant, nego predstavlja i Hrvatsku. Nije tajna da se njegovim stavovima od početka ruske invazije na Ukrajinu čude u diplomatskim krugovima članica EU-a i NATO-a, pri čemu se mnogi u diplomatskim kuloarima pitaju: "Što se to dogodilo s nekadašnjim šefom socijaldemokrata?".
Još jedan predsjednik, u ovom slučaju bivši, ovih nas je dana, blago rečeno, izblamirao. Riječ je o dr. Ivi Josipoviću.
On je prošlog tjedna dobio počasni doktorat na privatnom Alfa BK univerzitetu kontroverznog srpskog tajkuna i političara Bogoljuba Karića, inače čovjeka s europske liste sankcioniranih zbog rata u Ukrajini. Karić je, naime, poslovni partner bjeloruskog lidera i Putinovog "junior partnera" u napadu na Ukrajinu - Aleksandra Lukašenka, što mu osigurava poslovne probitke u Bjelorusiji. No, to našeg bivšeg predsjednika nije smetalo da prihvati počasni doktorat.
Tako se dr. Josipović našao u biranom društvu ruskog i bjeloruskog veleposlanika u Srbiji, ali i jednog "celebrityja", američkog glumca Stevena Seagala, poznatog po podržavanju ruskog vođe, s kojim se često i sastaje.
Mala je to cijena za počasni doktorat, vjerojatno sada negdje zadovoljno rezonira dr. Josipović. Četvrti počasni doktorat u životu nije mala stvar, je li...
A kontekst? Koga briga za kontekst! Moglo bi se reći da to vrijedi i za Josipovića i za Milanovića u opisanim slučajevima...
Ako parafraziramo naslov poznatog filma Gorana Paskaljevića iz 1976., moglo bi se kazati da su oni zapravo nešto kao "čuvari blamaže u ljetnom razdoblju".