- Nema je, ne lovi se, nestala... Uvatin dvi, tri, četiri... nijednu, za cilu večer na moru. Ono što su nekad bile kile sad su komadi, i to mali, 15-20 deka...
Tim riječima svoju ribarsku sreću opisuje gotovo svaki lignjolovac s kojim smo razgovarali, bilo u Zadru, bilo na obližnjim otocima. Čini se da je tako na cijelom Jadranu.
S istom su sjetom, sjećajući se nekadašnjih sjajnih ulova, pričali i mali otočni ribari i sportski ribolovci, ali i profesionalci, posade plivarica i koćarica, ribari obrtnici koji love različitim vrstama mreža. Dakle, svi oni koji odlično poznaju "pošte", staništa liganja.
- Nama prigovaraju da smo je polovili mrižom migavicom - kaže nam poznati zadarski ribar Nikica Ramov, s bratom Denisom vlasnik ribarskog obrta, koji veći dio godine provodi u ribolovu jer od njega isključivo i žive - ali to nije istina. Ne lovimo je ni mi. Nema je. Slično smo čuli i od kapetana s plivarica kojima je lignja bila usputni i zahvalni ulov u moru srdela i druge plave ribe.
Jadranska lignja je i vrhunska delicija koju gotovo podjednako vole i na moru i na kontinentu, gdje mnogi i dalje žive u uvjerenju da je prirodni oblik lignje – kolutić.
Ispod radara
Lignja je tražena roba pa su se "obični" kupci, a najviše ugostitelji, zadnjih mjeseci suočili s enormnim povećanjem cijene jadranske lignje koja je, primjerice, na zadarskoj ribarnici došla do iznosa od 150 kuna za kilogram. Pred sam Badnjak, jer lignja je uz bakalar mnogima po tradiciji toga dana nužno na stolu (valjda je po nekom pravilu prejedanje lignjom i bakalarom jednako pravom postu), cijene su bile i više.
Zanimljivo, na najvećem hrvatskom tržištu ribe u zimskom periodu, zagrebačkom, cijena lignje, i to one najkvalitetnije, ulovljene "peškafondom" i kosavicom, nije prelazila 120 kuna za kilogram, ali je u isto vrijeme kilogram hobotnice dostizao cijenu i višu od 100 kn.
Što se dogodilo s lignjom?
Pravog stručnog odgovora na to pitanje nema, potvrdio nam je i prof. dr. Ivan Katavić sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, nekada i pomoćnik ministra poljoprivrede, jer je, čini se, ne samo pobjegla s panula i mreža, nego je već dugo i "ispod radara" i zakonodavcu i znanstvenicima.
Prvi nije predvidio čak niti minimalnu dozvoljenu veličinu ulovljene lignje, a tek je od lani obavezno evidentiranje ulova tog glavonošca. On se i dalje tretira kao usputni ulov u ribolovu mnogim ribarskim alatima. Zanimljivo, donja veličina ulovljene lignje nije propisana ni u Europskoj uniji.
S tim se, naravno, ne bi složili mnogi mali ribari na otocima i priobalju, koji bi već u ovo doba još do prije pet-šest godina imali u škrinjama po nekoliko desetaka, ako ne i stotina kilograma lignje kojoj cijena, s razvojem turizma, raste iz godine u godinu. Te su zalihe značajno pridonosile skromnim obiteljskim proračunima.
Znanstvenici pak, pa ni u Institutu u Splitu, nisu provodili monitoring lignje, njezino kretanje, straništa, pelagička zbivanja.
- Uzroci drastičnog opadanja populacija komercijalne (odrasle) lignje nisu znanstveno dovoljno elaborirani, premda su vektori pritiska na ovaj resurs prilično jasni - kaže prof. Katavić.
Težak pritisak
- Jedna od hipoteza uzroka je u korištenju nedopuštenih metoda i tehnika ribolova, napose tijekom turističke sezone kada je cijena najviša, pa i najmanje lignje imaju tržište. Naime, iako je od 1. ožujka do 30. rujna zabranjena uporaba svjetla za grupiranje lignji, ono je u nesmiljenoj uporabi. Svjetlom okupljene populacije se potom neselektivno izlovljavaju, naročito mrežama potegačama, uključivo i migavicama. Samim plivaričarskim ribolovom "pod sviću", čiji pritisak je višestruko povećan u posljednjem desetljeću, zahvaća se znatan dio juvenilne populacije, ovisno o godišnjem dobu.
Pazite, u periodu od 2001. do danas izlov sitne plave ribe u Hrvtaskoj porastao je sedam puta, a lignja je redovito bila u mrežama kao dodatni, sivi ulov. Nadalje, male plivarice koje ciljano love gavune su daljnji istrebljivač lignji iz priobalnog mora.
Prof. Katavić dopušta i hipotetsku, dakle, i neistraženu mogućnost da klimatske promjene i neka dubinska, pučinska zbivanja utječu na broj liganja, poput one da mlađ lignje uništavaju meduze, ali i jednu zanimljivu do koje su došli talijanski znanstvenici kad su istraživali razloga opadanje ulova sipe.
Naime, sipa se rado mrijesti u vršama, a posljedica je da se njezina jajašca, logično, unište nakon što se vrše izvade iz mora. Je li se nešto slično događa i s lignjom, naravno, nije poznato.
Love novac
- Sreća je da je lignja lako obnovljiv i brzorastući morski resurs pa možda već za koju godinu možemo očekivati i njezin veliki povratak. Samo joj treba dati malo odmora - kaže prof. Katavić i dodaje da ćemo možda u budućnosti uzgajati lignju u kavezima ili nečem sličnom.
Španjolci, naime, već ozbiljno rade na prvim projektima uzgoja hobotnice, drugog vrlo traženog i ukusnog glavonošca. Ali do tada...
- Inspekcijski nadzor nad korištenjem jačine svjetla u plivaričarskom ribolovu je potrebno intenzivirati, i postrožiti mjere kontrole nad ilegalnim korištenjem svjetla i povlačnih ribolovnih alata tijekom povećane tržišne potražnje u ljetnom vremenu. Ovo je, dakako, bilo lakše propisati nego provesti u djelo jer je poznato da ribar u osnovi "lovi novac", a njega je najlakše loviti u vrijeme velike tržišne potražnje. Povećani turistički priljev, uz značajne učinke na BDP i njegov suficit će uzimati svoje "žrtve", a tu ni lignje nisu pošteđene – završio je prof. Katavić.
Kvintal crnike i litra ulja
Cijena jadranske lignje raste iz godine u godinu već više od desetljeća. Hrvatsko tržište zbog turizma naraste ljeti, a liganja je u moru sve manje, pa je porast cijene sasvim logičan.
Zadnjih godina cijena u maloprodaji "držala se", barem u Dalmaciji, na oko 120 kn po kilogramu, a veće su se količine kod otočana mogle nabaviti i po 30 posto nižoj cijeni.
Nekada se cijena lignje definirala u ekvivalentu cijena druga dva otočna tradicionalna proizvoda: kvintalu crnike, vrhunskog ogrjevnog drva, i litri maslinova ulja. Dok je njemačka marka bila "živa", cijena tih mjernih jedinica sva tri proizvoda bila je jednaka - deset maraka. Danas je u eurima znatno viša od deset.
Lignja je ne samo po mnogima najukusniji glavonožac već i, kao i drugi njezini srodnici, zahvalna za pripremu na niz kulinarskih načina, te praktična zbog lakog čišćenja i pripreme, a pogotovo stoga što odlično podnosi zamrzavanje i, za razliku od ribe, duže skladištenje u takvom stanju.
Jadranska lignja je zbog svog specifičnog slatkastog okusa i deblje, bogate stijenke tijela izuzetno tražena, ali definitivno nije nekakav jadranski ekskluziv.
Lignja je tražena u cijelom svijetu, lovi se i konzumira na mnoge načine praktički na svim kontinentima, a Hrvatska uvozi znatne količine lignje iz drugih mora i oceana, koje su na našem tržištu jeftinije od jadranske. Doduše, samo u trgovinama i ribarnicama.
Ugostitelji jeftiniju uvoznu lignju najčešće prodaju kao domaću i, naravno, po cijeni domaće.