Svaki Hrvat baci 75 kg hrane godišnje

Prosječna hrvatska obitelj tjedno baci 3,64 kilograma hrane po članu kućanstva. Na godišnjoj razini ta brojka popne se na nimalo zanemarivih 75 kilograma. Od toga gotovo se polovina odnosi na voće i povrće, čak 45,7 posto. I to bez krumpira, koji sam čini 8,6 posto otpada od hrane.

U otpadu završi i 8,8 posto kruha i peciva i sedam posto mesa, dok nejestivi dijelovi poput kore od krumpira ili naranče čine 11,5 posto otpada od hrane. Hrvati najmanje bacaju prerađevine od voća i povrća (dva posto), kolače i kekse (2,2 posto), ribu (2,9 posto), gotova jela (3,2 posto), tjesteninu i rižu (3,7 posto) te mlijeko i mliječne proizvode (4,4 posto). Dijelom zbog toga što su neke od tih namirnica skuplje, pa se pazi da se pojedu, a ne bace, a dijelom što je riječ o trajnijoj hrani koja u hladnjacima ili ostavama može preživjeti dulje negoli to pođe za rukom voću i povrću.

Istraživanje kućanstava

Do ovih je rezultata došla predsjednica Centra za prevenciju otpada od hrane dr. sc. Branka Ilakovac, koja je analizirala sadržaj i količinu hrane koja u Hrvatskoj završi na otpadu. Za potrebe doktorata na temu „Ponašanje kućanstava u RH u postupanju s otpadom od hrane“, na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, ona je provela istraživanje u kojemu je sudjelovalo 115 kućanstava s ukupno 350 članova, u kojemu je prvi put detektirana struktura i masa hrane koju bacimo bilo u smeće ili na kućno kompostište. Iako 75 kilograma hrane bačene po članu kućanstva godišnje nipošto nije malo, istraživanje pokazuje da smo u ovome segmentu ipak bolji od EU prosjeka.

- Kućanstva u Hrvatskoj bacaju manje nego u Europskoj uniji. Dok u EU-u kućanstva godišnje proizvodu 92 kilograma otpada od hrane po osobi, u mojem istraživanju ispitanici su proizveli prosječno 75 kilograma.
Istraživanja količina otpada od hrane iznimno su kompleksna i skupa i rijetko se provode u obliku dnevnika i točnog praćenja količina. Metodologija u studijama češće se oslanja na matematički izračun na osnovi statističkih podataka komunalnih poduzeća ili jedinica lokalne samouprave.

Kako su mene zanimale i količine i vrste bačene hrane, koristila sam metodu dnevnika praćenja bacanja hrane tijekom sedmodnevnog razdoblja, i to i jestive i nejestive dijelove – pojašnjava nam dr. Branka Ilakovac.
Ona procjenjuje da razlika između Hrvatske i EU-a najvjerojatnije postoji zbog slabije kupovne moći. To je, prema njezinim riječima, i razlog što je kod nas manja potrošnja hrane, pa je onda manje završi i u otpadu. Ipak, BDP ne igra uvijek ključnu ulogu u odluci o bacanju hrane.

Pripremite popis

- Općenito govoreći, mnogo više hrane je izgubljeno u razvijenom svijetu nego u zemljama u razvoju, pa je jasan pokazatelj stvaranja sve veće količine otpada i BDP. Razvijene zemlje više troše, proizvode više svih vrsta otpada, pa time i otpada od hrane.
Međutim, i u nekim siromašnim zemljama hrana se također baca. Nekim je kulturama, primjerice Brazilcima, iznimno važna prehrana i za hranu troše i 80 posto prihoda, a kako namirnice često nisu kvalitetne, brže se kvare i propadaju – upozorava ova stručnjakinja za prevenciju stvaranja otpada od hrane. Pritom otkriva nekoliko trikova kojima se može izbjeći bacanje hrane, a pritom i uštedjeti koja kuna.

- Pozitivno djeluju navike smišljanje jelovnika, provjera stanja namirnica prije odlaska u kupovinu i kao i unaprijed pripremljen popis kojega se treba pridržavati u nabavci. Također, važni su znanje i vještine kod pripreme obroka, pa osoba koja pripremi točnu količinu jela za sebe i svoje ukućane neće biti u situaciji baciti hranu.
Isto tako, ako dođe do ostataka obroka, vješti će ih kreativno iskoristiti za pripremu novoga jela ili iskombinirati u idućem obroku – ističe dr. Branka Ilakovac. Podaci iz ovog istraživanja, međutim, pokazuju i da određena sociodemografska obilježja utječu na povećanje otpada od hrane u kućanstvima: u prvom redu prisutnost malodobne djece u kućanstvu, dob i kupovna moć.

Važnost informiranja

- Obitelji s malom djecom koja se često nepredvidivo ponašaju za stolom najviše bacaju, kao i mlađi ljudi s visokim prihodima. Isto tako, želja da se ugodi ukućanima i gostima i pruži im se širok izbor i velika količina jela mogu proizvesti otpad.
Također, strah od debljanja ili strah za zdravlje ponekad može dovesti do bacanja hrane, kao i nerazlikovanje datumskih oznaka „upotrijebiti do“ i „najbolje prije“.

Stoga je nužno informirati građane kako bi mogli shvatiti u čemu griješe i promijeniti svoje svakodnevne navike i ponašanje, te pozitivno utjecati na okoliš, ali i svoj kućni budžet – zaključuje dr. Branka Ilakovac, koja sve zainteresirane upućuje na internetsku stranicu Centra za prevenciju otpada od hrane www.cepoh.hr na kojoj se mogu naći korisni savjeti kako to postići.
I pritom smanjiti količinu bačene hrane, a i - uštedjeti.