To što smo se prije dvije godine odlijepili s dna i lani i preklani ostvarili gospodarski rast, nije se odrazilo na standard i plaće. Standardom smo sa 16.700 eura po stanovniku na 58 posto europskog prosjeka, a ni s plaćama se nismo proslavili.
Nije toliki problem što nam je satnica 10 eura i što od 28 članica Europske unije njih samo šest lošije od nas, nego je problem što većina tih zemalja koje su ispod nas, u proteklih 12 godina ostvarila znatno veći rast satnica od nas. Nastavimo li ovakvim tempom rasti, uskoro će nas neke od njih prestići.
Odoše Slovenci
Prema novim podacima Eurostata, europskoga statističkog ureda, iz njegova izvještaja o satnicama u koje računa plaće i troškove vezane uz plaću, kao što su socijalni doprinosi poslodavaca, davanja za gorivo, hranu, bonuse..., Slovačka je prestigla Hrvatsku prije tri godine, a satnica u toj zemlji iznosi 10,4 eura, dok je 2004. satnica u toj zemlji bila 4,1 euro, a u Hrvatskoj 6,9 eura. Slovačka je satnica u proteklih 12 godina porasla 153 posto, a hrvatska 44,9 posto.
Estonska je satnica u istom razdoblju porasla 511 posto na 10,9 eura, a Estonija nas je prestigla prije pet godina, češka satnica je rasla 365 posto na 10,2 eura. Latvijska satnica u tom je razdoblju porasla za 177 posto na 7,5 eura, bugarska satnica za 175 posto na trenutačnih 4,4 eura, rumunjska za 189 posto na 5,5 eura...
Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže da nije ni čudno da toliko zaostajemo.
Veli da se Hrvatska još uvijek oslanja, uz časne izuzetke, na to da na niskim troškovima rada gradi konkurentnost. Objašnjava da zato imamo malu minimalnu i ostale plaće, pa iz toga proizilaze male mirovine, pa ne treba čuditi da smo na dnu ljestvica.
- Hrvatska je u krugu zemalja u kojima se radnika gleda kao trošak, nije se u stanju konkurentnost dići na druge načine.
Čak i zemlje koje su donedavno konkurentnost gradile na jeftinijoj radnoj snazi, krenule su u snažnu modernizaciju proizvodnje. Jedan čovjek može raditi onoliko koliko može, ne možete očekivati da ćete iz njega iscijediti više rada nego što on može raditi.
Novi procesi i tehnologije stvaraju mogućnosti za povećanje proizvodnosti. Kod nas se to ne događa. Žalosna je činjenica da smo podlegli neoliberalnom pogledu na čovjeka kojeg se vrednuje troškom od rođenja pa do smrti. Rad nije roba i ne može biti na tržištu, niti je radnik roba – konstatira Sever.
Eto i Bugara
Hrvatska je u tranzicijski proces krenula iz jedne relativno komotne pozicije što se tiče gospodarskog razvoja, bez obzira na ratna zbivanja. No, kako navodi Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, mnogo je dinamičniji rast ostvaren u drugim zemljama, pogotovo u baltičkim zemljama, koje su se brže restrukturirale unatoč problemima zbog globalne financijske krize.
– Hrvatski skromniji rast satnice odgovara kretanju BDP-a i gospodarskoj aktivnosti. Moramo biti svjesni da i dalje u Hrvatskoj, iz perspektive stranih investitora, imamo nepovoljan odnos cijene rada i produktivnosti, pri čemu se ne misli na neto plaću nego doprinose. Zemlje koje su zabilježile znatan rast troška rada imat će sve veći stupanj gospodarskog razvoja i produktivnosti – ističe Šantić.
Prosječna europska satnica, po Eurostatovim podacima, iznosi 25,4 eura. Porasla je za 28 posto u proteklih 12 godina.
Najveće satnice
Danska 42 eura
Belgija 39,2 eura
Švedska 38 eura
Luksemburg 36,6 eura
Francuska 35,6 eura
Najniže satnice
Bugarska 4,4 eura
Rumunjska 5,5 eura
Litva 7,3 eura
Latvija 7,5 eura
Mađarska 8,3 eura
Poljska 8,6 eura
Hrvatska 10 eura