Sve više penzionera zbog potomaka na prosjačkom štapu: bake i djedovi unucima moraju plaćati alimentaciju, neki su ostali i bez krova nad glavom, neki plaćaju dišpete svojih snaha...

Sve veći broj hrvatskih penzionera suočen je s ovrhama ionako mizernih mirovina radi neplaćanja alimentacija djeci vlastitih potomaka.

Stara biblijska uzrečica po kojoj su očevi jeli kiselo grožđe da bi tek njihovoj djeci trnuli zubi u našem je slučaju doživjela paradoksalan obrat, a sve je počelo izmjenama Obiteljskoga zakona 2014. godine.

U vrijeme ministarskoga mandata Milanke Opačić u zakon je, naime, ugrađena obveza supsidijarnog uzdržavanja djece za bake i djedove: da rastereti sebe od eventualnih proračunskih troškova, naša harna socijalna država propisala je mogućnost da bake i djedovi po onom roditelju koji ne plaća uzdržavanje budu sudski prisiljeni financirati alimentaciju unucima.

To je s vremenom mnoge penzionere, ionako na egzistencijalnom rubu, doslovno bacilo na prosjački štap, a neki od njih zbog svega su izgubili i vlasništvo nad jedinom nekretninom u kojoj žive.

Bake i djedovi s ovim problemom već dulje vrijeme sve masovnije pohode Pravno savjetovalište Sindikata umirovljenika Hrvatske, tražeći pomoć i izlaz iz stanja koje nisu ničim skrivili.

U jednom slučaju bračni par iz Sesveta je nakon smrti sina u prometnoj nesreći dobio obvezu plaćanja alimentacije za unuke voljom vlastite snahe: iako djeca imaju obiteljsku mirovinu, baki se od 1500 kuna mirovine sudski za djecu oduzima 600 kuna, a djedu od 3500 još 900 kuna mirovine.

Drugoj baki se u ime unuka sudski ovršava pola mirovine od 2000 kuna zbog sina koji ne ispunjava svoje roditeljske obveze, s njome uopće ne komunicira i živi negdje u inozemstvu.

U trećem slučaju osamdesetogodišnjak plaća ceh kaprica bivše snahe koja, premda živi u relativnom obilju, nastoji utjerati svaku kunu alimentacije za dvoje unuka i time se osvetiti bivšem suprugu…

Premda se poslovično smatra da s punoljetstvom djeteta prestaje svaki prijenos zakonskih obveza s njega na roditelje, u hrvatskom slučaju ta se veza nikad ne gubi. Država u kojoj su najredovitija primanja mahom bijedne mirovine ne želi se odreći privilegije da najnezaštićenije ovrši kad god može.

Sindikat umirovljenika Hrvatske zbog svega traži hitnu intervenciju u postojeći Obiteljski zakon, te je svoju inicijativu i službeno uputio resornoj ministrici Nadi Murganić i saborskom Odboru za obitelj.

Pitajući se je li logično da baka do svoje smrti odgovara za obveze svojega neodgovornog ili nesposobnog sina, apeliraju na državni aparat da hitno prestane s proračuna prenositi teret na roditelje živog ili mrtvog roditelja koji ne plaća alimentaciju.

Ističu da to nije pravedno, a niti uobičajeno u Europskoj uniji.
U većini europskih zemalja dječju pomoć jamči ili sama država (Austrija, Estonija, Njemačka, Mađarska, Italija, Švedska) ili lokalna samouprava (Češka, Danska, Finska), a ponegdje se djecu uzdržava i preko posebno osiguranih sredstava ili specijaliziranih agencija (Litva, Luxemburg, Portugal, Nizozemska…)

Model koji je uvela bivša ministrica Opačić plagiran je iz nekih američkih saveznih država, upozoravaju u Sindikatu umirovljenika Hrvatske, te nije u duhu socijalnih standarda koje promiče Europska unija.

Osim što egzistencijalno ugrožava stare i siromašne, ovakvo zakonsko rješenje proizvodi i brojne emocionalne stresove u obiteljskim odnosima, budući da djecu dodatno traumatizira osjećajem da su baš ona razlog sve brojnijih familijarnih sukoba i svađa vezanih za njihovo uzdržavanje.

Zemlja koja izumire, gromko se zaklinjući u deklarativne demografske mjere, skrb o djeci ima najmanje pravo svaljivati na leđa staraca.