Trebamo li strahovati za blagdanske kolače? Na policama brojnih trgovina više ni traga domaćem šećeru

Tragom informacije da je u jednom od najvećih domaćih trgovačkih lanaca posljednjih dana česta nestašica šećera, a ako bi s polica nestao taj artikal uoči blagdana za mnoge domaćice bila bi to katastrofa, obišli smo nekoliko dućana te kontaktirali i jedinu preostalu hrvatsku sladoranu, onu u Županji.

Podsjetimo, najprije se lani ugasila virovitička šećerana “Viro”, a zatim ove godine i osječka, zbog čega je bez posla ostalo oko 380 zaposlenih, no županjska je nastavila s radom i čini se da se, unatoč velikom uvozu i krizi, neće ugasiti.

U većini splitskih samoposluga pronašli smo uvozni šećer.

- Ma je li ovo cukar – pita starija žena u jednoj samoposluzi “Ribole” pred policom na kojoj u pakiranju od kila piše “Just sugar” White Crystal Sugar.

- Je. To van je iz Španjolske, a ovi ovde iz Slovenije – tumači joj prodavačica i pokazuje na pakiranje s dvojezičnim natpisom “sladkor” i “šećer” proizvođača “Agragold”. Radi se o međunarodnoj korporaciji sa sjedištem u Beču, koja cukrom opskrbljuje tržišta Europske unije, Sloveniju i Hrvatsku, te Zapadnog Balkana, i to iz tvornica u Austriji, Mađarskoj i Studen-Agrana rafinerije šećera u Brčkom, Bosni i Hercegovini.

- Pa koji je bolji od ova dva? - pita gospođa.

- A ne znan, ovi slovenski mi pari malo manje sladak nego oni naš, al’ nemojte mene obadavat – nasmije se prodavačica.

Ta dva uvezena šećera prevladavaju u ponudi splitskih trgovina. Kad u “Tommyja” police nisu prazne, tada stigne šećer iz “Agragolda” i vrlo brzo ponovno nestane. U ponudi ostaje smeđi i šećer u kockama. U “Studencu” već odavno nude samo španjolski, u “Spara” taj nazovi slovenski. Samo u “Victe” i u “Konzumu” može se pronaći dobri stari Viro, dakle domaći.

Nakon Vladine odluke o zamrzavanju cijena devet prehrambenih proizvoda, među ostalim i šećera na 7,99 kuna, i u županjskoj sladorani bili su najavili veliku krizu ako ih država financijski ne pomogne. Također su se bile spominjale i moguće ozbiljne nestašice, primjetne naročito u doba jematve i nakon stopiranja rasta cijene.

U nekim trgovinama kupnja je bila ograničena. Neki trgovci žalili su se da im se zbog zamrznute cijene ne isplati niti uvoz jer da gube po dvije, tri kune po kilogramu. Pojašnjavali su da je cijena šećera na europskoj burzi bila u tom trenutku nešto viša od eura, a dok na nju plate PDV, prodajna cijena nosi gubitak od dvije kune.

Negdje u to doba, sredinom rujna ove godine, ministrica poljoprivrede Marija Vučković izjavila je da Vlada želi podržati proizvodnju šećerne repe u Hrvatskoj i jedinu preostalu hrvatsku šećeranu te obećala potporu u financiranju troškova energije. Tom prilikom je Željko Zadro, predsjednik Uprave Hrvatske industrije šećera, rekao da je šećerana u Županji već četiri godine u problemima koji su se zbog visokih cijena energije dodatno povećali.

Inače, lani je proizvela 120.000 tona šećera, a Hrvatska je uvezla više od 58.000 tona šećera. Ove godine, pak, u prvih osam mjeseci uvezli smo 94.035 tona, u što ulaze šećer od repe i trske, ostali šećeri u krutom stanju, melase i proizvodi od šećera bez kakaa, informirali su nas iz Hrvatske gospodarske komore.

Plan je u Županji bio ove godine preraditi oko 700.000 tona šećerne repe, ali je Zadro ujesen najavio 20 posto manje, što je trebalo rezultirati i s 25 posto manjom proizvodnjom šećera nego prošle godine, no i to je dovoljno za domaće tržište i nisu se očekivale nestašice.

Zadro je pojasnio da je šećerana u Županji među najvećim potrošačima plina u Hrvatskoj pa su zato ministrici predložili nekoliko mjera kako bi zadržali proizvodnju šećerne repe u Hrvatskoj na 12.000 hektara. To bi, kazao je direktor, trebalo značiti sigurnost za opstanak županjske šećerane.

Budući da smo po gotovo svim trgovinama, osim u “Konzumu” i “Victi”, primijetili većinom šećer iz uvoza, pitali smo direktora Hrvatske industrije šećera što je sa količinama i hoće li biti nestašice.

- Vezano za zalihe hrvatskog šećera, kao što sam već ranije odgovorio, imamo ga sasvim dovoljno za ukupne potrebe Republike Hrvatske, tako da tu ne vidim nikakvih problema! Ukupna potrošnja šećera kroz maloprodaju u RH je cca 35.000 tona ili 25 posto ukupne potrošnje. Ostatak kupuje uglavnom industrija, na koju je Hrvatska industrija šećera uglavnom i fokusirana.

S obzirom na vlasničku strukturu maloprodaje i činjenicu da većina stranih lanaca ima svoje trgovine i u drugim europskim zemljama, vjerojatno ugovaraju šećer na razini EU-a s uglavnom njemačkim ili austrijskim proizvođačima šećera. Mi uglavnom surađujemo s dijelom domaćih lanaca maloprodaje, nadam se na obostrano zadovoljstvo – odgovorio je Zadro.

Za razliku od običnog sitnog kristal šećera, čija cijena je ograničena na 7,99 kuna, onome u kockama po splitskim dućanima varira od 16,49 u “Studencu” do 19,99 u “Spara”. Sa smeđim cukrom su gotovo jednake razlike u cijeni, a ima ih i različitih proizvođača. Šećer u prahu u pakiranju od 250 grama košta isto koliko i kilogram kristala, 7,99 kuna, i ima ga domaćeg, marke Franck.

Svakako, kako se čini, za božićne slatkarije šećera će biti dovoljno i ne treba stvarati zalihe. Čak i ako ga želite isključivo iz domaće sladorane. Tko zna, možda je stvarno slađi od uvoznog.