Nema besplatnog ručka! - To je u ekonomiji svima dobro poznato pravilo, kojem, evo, još jednom svjedočimo i nakon uvođenja eura. Sve se to prije ili poslije plati! Ili, što bi naš narod rekao: "Vrati koko što si pozobala". Iz Hrvatske udruge poslodavaca, odnosno poduzetničkih redova sad su "uvređeni i iznenađeni" što ih ministar Filipović riba da je Vlada za vrijeme pandemije "osigurala plaće za 800 tisuća radnika u privatnom sektoru", da je u nezapamćenoj energetskoj krizi intervenirala u tržište i osigurala "razumne cijene i struje i goriva", a da trgovački lanci iz mjeseca u mjesec podižu cijene. To je ono što im neće proći, poručio je ministar. Isprsio se ko da je Dolores Ibaruri. Non Pasaran. Ili Zdravko Mamić, kad se ono parabočio pred Igorom Štimcem. Nećeš, razbojniče!
Struja vam je 60 posto jeftinija nego u Sloveniji, kod njih pojeftinjenja, a kod nas ništa! Dakle, onaj tko ne vrati cijene platit će skuplju struju i veći porez, kazali su iz Vlade. Htjeli ste tržište, dobit ćete ga! Pri tome im, dakako, na ruku ide i to što je većina trgovačkih lanaca u stranom vlasništvu, pa se u tom smislu i lakše na njih izvikati.
Tako je to. Onaj tko ti nešto da, očekuje i nešto zauzvrat. Jesmo li mi vama pomogli kad je vama bilo teško, kao da poručuju političari. Jesmo! E, zato smo mi sad očekivali da ćete vi pomoći nama. Da ćete bar malo pričekati s korištenjem prigode koje beru jagode i s dizanjem cijena. Bar jedno mjesec dana, mjesec i pol, ako već ne možete do 31. ožujka dok traje Vladin paket mjera, dok cijela ova frtutma s uvođenjem eura i konverzijom kune ne prođe. Ali, ne, vi ste odmah, prvog trena, prvog dana Nove godine, dok svi prate, računaju, kalkuliraju, gledaju u onaj svaki cent kao da je dukat, umjesto digitrona uzeli šestar. Pa umjesto računanja, ajmo, zaokružuj! E, kad ćete vi tako, onda ćemo mi ovako. Ko ne sluša Davora (Filipovića), slušat će Andriju (Mikulića)! Pa kad on, i njegovi inspektori, zagrabi u paragrafe, vrlo brzo će vam sve to šta ste zaradili vratit u državni proračun.
U odnosima (javne) vlasti, države i privatnog sektora ponavlja se uvijek ista priča. Priča koja me podsjetila na jednu iz devedesetih godina prošlog stoljeća, u kojoj su od jednog šibenskog ugostitelja tražili da im dade desetak tisuća maraka za nogometni klub. Pomozi, doniraj, posudi, sponzoriraj – molili su političari iz uprave. Nemam, odakle mi! - branio se gostioničar kojem nije na pamet padalo svoje teško zarađene kune davati raspikućama, u jamu bez dna. "Moš mislit što bi ih više vidio, nikada!" Naravno, sve dok mu nije upala inspekcija i našla... svašta!
- Našla bi i kod biskupa, u crkvi, a di neće kod mene! - govorio je on poslije. I nastavio kako je išao kod istog onog što mu je tražio novce da vidi može li se što napraviti, može li se kazna posušiti, smanjiti. - A ništa, reci in da nemaš, ka šta si reka i nama! - dobio je odgovor. I ostao u uvjerenju da su mu isti oni koji su mu tražili pomoć i poslali inspekciju. Jer, kazna je bila taman jednaka iznosu na koji je iznosila tražena pozajmica. "Da si nama da, mi bi ti bili zahvalni. Ovako, daj državi kad nisi tija dat svojima!" Dakle, ne samo da nema besplatnog ručka, nego i ko ne plati kurvu, platit će likara!