Ministar Vili Beroš “omašio” je za oko 40 godina u odnosu na razvijenu Europu. Njegov prijedlog je potpuno zastario. Davno su se zdravstveni sustavi prestali pratiti prema normi, važni su isključivo ishodi liječenja.
Ne samo što su “omašili šefa i stanicu”, nego “ceo fudbal” – ironično je prokomentirala dr. Ivana Šmit, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL), najnoviji prijedlog Ministarstva zdravstva prema kojemu bi liječnici zaposleni u javnim bolnicama mogli ubuduće raditi privatno samo ako ispune normu u bolnici u kojoj rade.
Podsjetimo, ministar zdravstva priprema okvirni plan kojim bi se učinkovitije riješio problem listi čekanja u bolnicama te miješanje javnog i privatnog zdravstva. Prema pisanju Jutarnjeg, jedna od novosti je ta da svi liječnici koji u javnim bolnicama u kojima su zaposleni ne ispune propisanu normu, ili su liste čekanja na njihovu odjelu duže od propisanog prosjeka, više neće smjeti raditi i privatno.
’Zastarjela metoda’
Princip “prvo javno, a onda privatno”, dodajmo i to, uveo je još 2015. godine tadašnji SDP-ov ministar zdravlja Siniša Varga. On je izmjenama pravilnika o dopunskom radu zdravstvenih radnika potpisao izmjene prema kojima je, primjerice, odobrenje za dodatni rad mogao dobiti liječnik koji je u svojoj ustanovi odradio više od svoje prosječne mjesečne bruto plaće, ali ne i liječnici u čijoj su djelatnosti liste čekanja bile dulje od 60 dana. Također, odobrenje za dopunski rad moglo je dobiti najviše 50 posto zdravstvenih radnika na jednom odjelu. Već iduće godine taj je pravilnik suspendirao Berošev tadašnji stranački kolega i ministar u Vladi Tihomira Oreškovića iz Karamarkove “kvote” Dario Nakić. Kao ministar zdravlja Nakić je, a u kuloarima se tada spominjalo upravo pod pritiskom HUBOL-a, brzo “prionuo” izmjenama Vargina pravilnika, smatrajući da pravilnik diskriminira dio liječnika te da ta odredba nema smisla u situaciji kada većina djelatnika uredno izvršava svoje obveze.
No najnovijim prijedlogom ministar Beroš ipak se vraća na uvođenje minimalne norme liječnicima, što je, ponovno upozoravaju iz HUBOL-a, potpuno zastarjela metoda.
– Mi smo u svakom slučaju za uvođenje reda, ali ne na ovaj način. Ako ćemo krenuti od norme i ako ministar ne zna drukčije, onda neka pogleda svoj vlastiti dokument od 1776 stranica “Plan i program mjera zdravstvene zaštite 2020. – 2022.”, izdan od strane Ministarstva zdravstva prije godinu dana, a u kojemu se navodi koliko koji pregled i pretraga trebaju trajati – poziva dr. Šmit te dodaje:
– Da radimo prema tim normama, liste čekanja bile bi još dvostruko duže. Navest ću primjer: UZV srca prema tom dokumentu trebao bi trajati 60 minuta. Većina nas UZV srca po ambulantama radi bez medicinskih sestara, a ministar nas sad naziva neradnicima. Ako je tako, onda ćemo inzistirati da se te smjernice striktno provode, pa ćemo vidjeti koliko će sve to trajati. Toliko o tome kad se traži nekakva norma, a ne kvaliteta rada – kaže šefica HUBOL-a. Poručuje i kako bi ministru bilo bolje da za one koji misle “u javnome zdravstvu zabušavati, a u privatnome briljirati” radije pronađe adekvatne sankcije. Dodaje i kako privatne ordinacije sigurno neće zapošljavati neradnike, nego “dokazane radnike”.
’Sve će ovisiti o šefu’
– Ljudi u javnozdravstvenom sustavu ionako su preopterećeni. Ne moram podsjećati koliko su liječnici i ostalo medicinsko osoblje u posljednje tri godine podnijeli tereta na svojim leđima u borbi s koronom. Sada ministar nekakvom komunističkom uravnilovkom želi uvoditi minimalne norme liječnicima. To ljude u sustavu može samo dodatno potaknuti da lakše daju otkaze i odlaze vani – poručuje Šmit.
Na najnoviji prijedlog ministra Beroša ne gledaju bezrezervno blagonaklono ni u Hrvatskoj udruzi za promicanje prava pacijenata. Predsjednica te udruge Jasna Karačić ističe kako je nekakva regulacija svakako potrebna, ali što je minimalna norma i kako je tko tumači, nije baš jasno.
– Ovo će opet biti subjektivno. Tko je koliko odradio i kakva je kvaliteta, ovisit će o prosudbi šefa, što nije objektivno – upozorava Karačić, dodajući kako rad u privatnom i javnom sektoru može biti sinergijski ako se sustavom zna dobro upravljati, kao što je slučaj u zapadnoeuropskim zemljama koje imaju najbolje zdravstvene sustave.
– Ovo je pitanje odavno trebalo riješiti jer imamo niz primjera pojedinaca koji iskorištavaju sustav. Na primjer, danas nije moguće na temelju identifikacijske kartice utvrditi vrijeme dolaska i odlaska s posla pa liječnici u bilo kojem trenutku mogu izaći iz bolnice i raditi privatno, dok medicinske sestre ostaju čak duže i preko svoje smjene. Nije nikakvo čudo vidjeti u hrvatskim bolnicama da su već oko ručka odjeli gotovo prazni – iznosi neke od problema Karačić.
Iz njezine udruge poručuju kako je potrebno najprije urediti nekoliko stvari u sustavu – uvesti kontrolu dolazaka i odlazaka na radno mjesto, omogućiti nagrađivanje najboljih liječnika koje izabiru sami pacijenti, ali i dogovoriti s HZZO-om refundaciju troškova pacijentima koji zdravstvene usluge obavljaju privatno, i to u onolikom iznosu koliko to košta u bolnici.
– Ta praksa iz zapadne Europe pokazala se vrlo korisnom jer su s jedne strane riješene liste čekanja, a s druge sukob interesa rada liječnika u javnom i u privatnom sektoru. Svakodnevno dobivamo pritužbe pacijenata kako ih liječnici iz bolnica upućuju kod sebe privatno, što je nedopustivo te potvrđuje da je nekim pojedincima novac važniji od brige za pacijenta – zaključuje Karačić.