Dok su gradske vlasti predvođene gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem nedavno otvorile oslikanu pješačku zonu u zagrebačkoj Masarykovoj ulici, dvadesetak metara dalje pješacima nad glavama stoji ogroman popucali zabatni zid koji pridržavaju tek gurtne i konstrukcija od dasaka, i to sve radi nesuglasica između gradskih konzervatora i ‘statičara‘.
Prizor raspucalih cigli koje pridržavaju gurtne opasane oko zida jednog od stanova na zadnjem katu zaista djeluje zastrašujuće, a tim više jer se radi o zgradi koja čini prolaz sestara Baković gdje svakodnevno prolaze brojni pješaci. Tim povodom stupili smo u kontakt s predstavnicom stanara iz predmetne zgrade (podaci poznati redakciji) koja nam je kazala da je ‘izrada dokumentacije za obnovu gotova te da se čekaju tek novi troškovnici‘.
U zgradi stanove, među ostalima, posjeduju moglo bi se reći dobrostojeći građani, pa je u njoj do potresa ured imala odvjetnica Vesna Škare Ožbolt, a neke od stanova posjeduje i jedna ugledna zagrebačka poduzetnica, vlasnica ljekarni, koja je željela ostati anonimna. Tempom obnove nije zadovoljan nitko, ni odvjetnica Škare Ožbolt, a ni spomenuta poduzetnica, kao ni ostali suvlasnici. Podsjetimo pritom da je potres pogodio Zagreb u ožujku 2020. godine, a da je popravak zabatnih zidova spadao pod takozvane hitne intervencije i za njihovu sanaciju novac se isplaćivao iz državnog proračuna, gotovo pa odmah po sanaciji. Predstavnica stanara kaže da su stručnjaci zaključili da je na njihovoj zgradi "neizvedivo i besmisleno popraviti samo zabatne zidove", a to je, dodaje, bio zaključak potvrđen elaboratom od strane stručnjaka.
- Utvrdili su da je zgrada nestabilna od podruma, a najnestabilnija u prizemlju, jer su se devedesetih lokali uređivali bez nadzora i dozvola, te uklanjali nosivi zidovi u svrhu dizajna - kaže predstavnica stanara.
Zabatni zid su, dodaje, privremeno sanirali, i to ‘prema projektu i uz suglasnost Zavoda za zaštitu spomenika‘.
- Od države smo za to dobili potporu, ali su troškovi bili veći od same potpore - priča predstavnica stanara. Nadalje, kaže kako su kompletnu projektnu dokumentaciju do sada sami financirali.
- Zavod za zaštitu spomenika se pojavio tek u ožujku 2021. Ranije nisu reagirali na moje mailove i fotke od prvog dana potresa. Od tada su promijenili tri osobe koje su vodile našu zgradu, a i Zakon o obnovi se tri puta mijenjao, o ministrima da ne govorimo, pa je tu bio Fond koji je ukinut, te još neki sudionici u lancu koji su prolazili našom zgradom, a sada ih više nema. Ukinuti su zadnjim izmjenama zakona - kaže predstavnica stanara. Dodaje da je sad konačno mapa svih projekata gotova, ali da su zbog divljanja cijena bili primorani raditi novi troškovnik, koji potom mora proći verifikaciju u Ministarstvu te Zavod treba dati suglasnost.
- Odluku o tome da će Ministarstvo financirati obnovu zgrade imamo od prosinca 2021. ali zbog mijenjanja zakona i mijenjanja osoba koje vode našu zgradu u Zavodu, došlo je do usporavanja. Treba naglasiti također da smo 4. rujna imali sastanaka svih dionika u obnovi na koji jedino nije došao predstavnik gradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture - dodaje.
Poznato je, naime, da konstruktivni postupci obnove, pa i najmanje obiteljske kuće, podrazumijevaju izuzetno puno vremena, strpljenja, potom prikupljanje opsežne dokumentacije, pregovore s brojnim dionicima u tom procesu, a tim više jer se radi o zgradi koja je pod zaštitom kao pojedinačno kulturno dobro. I upravo u slučajevima kad je riječ o takvim reprezentativnim objektima u strogom centru grada njihova što brža obnova trebala bi biti u interesu svih dionika od države koja je i suvlasnik u nekretnini, pa do Zavoda za zaštitu spomenika kulture, Grada Zagreba, pa ponajviše i samih suvlasnika. Predstavnica suvlasnika kaže kako su ‘manji problemi nastali na relaciji između Zavoda za zaštitu spomenika i ‘statičara‘, jer ‘Zavod za zaštitu spomenika ne odustaje od svojih zahtjeva koji su u suprotnosti sa statikom‘.
U zgradi su, tvrdi, suvlasnici prilično složni, osim jednog od njih s kojim su u stalnom sukobu. Naša druga sugovornica koja podržava rad predstavnice stanara također se pita zašto obnova još nije krenula. Kaže i da su osigurana sredstva te da ih na računu ‘jede inflacija‘, a i da je sama kao suvlasnica na jednom od tih sastanaka postavila pitanje odgovornosti u slučaju da se nešto dogodi. Tvrde da su među prvima imali riješenu potrebnu dokumentaciju te da im zaista nije jasno zašto to toliko traje. Zanimljivo, ali pretragom interneta naišli smo na članak iz 2017. godine kad je ta zgrada obnavljala pročelje koje i danas izgleda prilično. I tada je su suvlasnice zgrade objašnjavale kako pročelje izgleda dobro, ali je iznutra u potpunom rasulu.
Naime, Grad im tada nije želio dati dozvolu za zauzimanje javne površine s koje bi radnici mogli dizati materijal.
Masarykova 10 svojedobno je, također, punila novinske stupce jer je taj stan koji je danas opasan gurtnama nekad pripadao državi, u međuvremenu su ga prodali za 2,8 milijuna kuna jednoj zagrebačkoj poduzetnici. Ali u vrijeme dok je bio državni u njemu su živjeli brojni državni dužnosnici poput bivšeg ministra Božidara Kalmete te navodno Vesne Girardi Jurkić, Stjepana Mesića, Marijana Petrovića, nekadašnjeg ministra iseljeništva i drugih. Stan je posljednje trebao, 2016. godine, biti dodijeljen na korištenje, kako je tada pisao Tportal, Boži Petrovu iz Mosta. No, Petrov ga je tada odbio jer je ostao tada živjeti u službenom stanu od 65 četvornih metara u Ilici. Petrovu se, kako je tada ispričao za Tportal, taj stan učinio prevelikim za potrebe njegove obitelji.
"Ne znam kad je taj stan obnovljen, ali je u dobrom stanju... ", rekao je Petrov tada u izjavi za Tportal. Inače, ta zgrada zajedno s prolazom te zgradom kina Europa je kulturno dobro te je pod zaštitom. Kompleks je izgrađen 1924./25. godine prema osnovi arhitekta Srećka Florshutza, atelijer S. Florshutz i braća Hintermeier, kao integralni dio većeg urbanog ansambla - ulične trgovačko-stambene četverokatnice u Masarykovoj 10, gradskog pasaža s trgovačko-stambenom galerijskom četverokatnicom u Miškecovom prolazu 1-3 i nasuprot njoj postiranom zgradom kino-kazališta te trgovačko-stambene četverokatnice u Varšavskoj 3-5. Izgradila su je braća Alfred i Leo Muller, nasljednici najveće gradske ciglane "Muller" u Kustošiji. Filmofil Leo Muller je, pak, 1924./‘25. podigao i elitnu kinodvoranu u Varšavskoj, na mjestu gdje je od druge polovine 19. stoljeća stajala poznata restauracija Lobe-Krizmanić s pivnicom i plesnom dvoranom. Zgrada u Masarykovoj 10 prodana je krajem 30-tih godina Anti i Olgi Topić, a država danas u toj zgradi posjeduje još neke poslovne prostore u prizemlju. Renoviranje pročelja te zgrade trajalo je skoro tri godine.