Sudeći prema najavama globalnih poslovnih lidera, analitičara te šefova ključnih regulatornih agencija u drugoj polovini godine možemo očekivati skok cijene sirove nafte na 150-175 dolara, nestašice plina s racionalizacijom potrošnje kod velikih industrijskih potrošača i, naravno, recesiju. Mogli bi dakle imati zadnji kvartal 2022. iz ekonomske noćne more.
Zadnji je s alarmantnim upozorenjima javno izišao glavni izvršni direktor Trafigure, Jerremy Weir. Trafigura je jedan od vodećih svjetskih trgovaca sirovinama, a Weir se pribojava da bi, kako je rekao, tržište nafte moglo ući u „paraboličko stanje“ u drugom dijelu godine, što znači da će cijena nafte premašiti rekordnu te inicirati usporavanje globalnog gospodarskog rasta.
„Imamo kritičnu situaciju. Doista mislim kako imamo problem u sljedećih 6 mjeseci… jer jednom kad tržišta dođu u to paraboličko stanje (cijene, op. a.) mogu narasti zaista puno“.
Paraboličko kretanje tržišta definira situaciju kad cijena dosegne ranije neviđenu razinu, oponašajući lijevu stranu paraboličke krivulje. Prema Weirovim procjenama, vrlo je vjerojatno da bi barel nafte u mjesecima koji dolaze mogao premašiti cijenu od 150 dolara. Do sada je rekordna cijena nafte iznosila 147 dolara, a zabilježena je tijekom financijske krize 2008. godine. Trenutačno je nafta na razini oko 120 dolara. Ako se ostvari Weirova vizija energetske krize, to implicira vjerojatnu cijenu benzina i diesela na hrvatskim crpkama iznad 20 kuna za litru goriva.
Još prošli tjedan lider JPMorgana Jamie Dimon najavio je recesiju te predvidio cijenu nafte između 150 i 175 dolara. U drugoj velikoj investicijskoj kući – Goldman Sachsu – također se pribojavaju recesije, ali su nešto optimističniji po pitanju cijene nafte; očekuju da će rasti iznad 140 dolara za barel. Podsjetimo kako je vječno optimistični Elon Musk prošli tjedan također izjavio kako se pribojava stanja američke ekonomije u drugom dijelu godine, te je naložio zaustavljanje zapošljavanja u Tesli, kao i otpuštanje onih koji nakon pandemije odbijaju redovito dolaziti na posao.
Inače, Weir upozorava kako je proizvodnja ruske nafte već pala za 1,3 milijuna barela dnevno, što je više od 1 posto globalne potražnje. Pritom je prodaja ruskog dizela i benzina pala u sličnom omjeru, a tek se očekuju posljedice europskog embarga na uvoz ruske nafte.
Pri ovome se ne primjećuje usporavanje potražnje za sirovom naftom, benzinom i dizelom, bez obzira na cijene. Posebno je izraženi pritisak na rast cijena derivata jer je zatvoreno nekoliko starih rafinerija, nije investirano u nove, a transportne rute su produžene, što dramatično spušta učinkovitost.
Iako nema embarga na uvoz plina, izvršni direktor Međunarodne energetske agencije, Fatih Birol, tvrdi kako Europi prijeti opasnost racionaliziranja plinske potrošnje tijekom ove zime. Ne smije se zanemariti utjecaj rasta kineske potražnje, tvrdi Birol, a racionalizacija bi mogla biti usmjerena prema velikim industrijskim proizvođačima.
Sada, prema Birolovoj teoriji, ulazimo u kritičnu fazu jer su epidemiološke restrikcije u Kini usporile ekonomski rast, pa tako i potražnju za plinom. Međutim, sada se Kina ponovo otvara, njezina potražnja snažno raste, pa se europske države jedino mogu osloniti na dizanje učinkovitosti dobave i opskrbe. Pri ovome treba voditi računa kako je ruski plinski div, Gazprom, već prekinuo isporuke Poljskoj, Bugarskoj, Finskoj te od prošlog tjedna Nizozemskoj i Danskoj jer se nisu pokorile ruskom zahtjevu za plaćanje u rubljima.
Birol nije jedini visokopozicionirani dužnosnik u energetici koji je javno govorio o mogućnosti racionalizacije potrošnje plina. Takve najave stigle su i iz Njemačke te Austrije. Još u ožujku Nijemci su naglasili kako će u slučaju akutne nestašice iz plinske mreže isključivati dijelove industrije kao bi osigurali opskrbu kućanstava. Danski ministar klime Dan Jorgense također je spominjao hitne planove za racionalizaciju energetske potrošnje, a šefica EK za energetiku, Kadri Simson, izjavila je kako EU priprema planove za slučaj zaustavljanja ruske opskrbe plinom.
Ovome dodajmo kako su statističari u Sjedinjenim Državama zabilježili iznenadni pad rekordnog trgovinskog deficita u travnju na 87,1 milijardi dolara. Taj pad iznosio je 10,1 milijardi dolara, što je smanjivanje najveće zabilježeno u povijesti, te mnogi ekonomisti zaključuju kako upravo svjedočimo početku recesije u Americi. Jedna grupa analitičara smatra da je do uravnoteženja ogromnog deficita, što ukazuje na duboke strukturne probleme ekonomije, došlo zbog inflacije na potrošače i kompanije.
Službeno će se recesija statistički proglasiti nakon dva kvartala uzastopnog gospodarskog pada, ali već postoje ozbiljni indikatori usporavanja.
Svemu ovome dodajmo kako je Svjetska banka čak za trećinu srezala prognoze globalnog rasta, i to na samo 2,1 posto u 2022 te 1,5 u 2023. godini. Pri tome bi se rast BDP-a per capita globalno potpuno zaustavio. Prema tumačenjima Svjetske banke ovo usporavanje značit će recesiju za mnoga tržišta u razvoju. Predsjednik Svjetske banke David Malpass poručio je kako bi rat u Ukrajini, lockdown politika u Kini, kao i zastoji lancima opskrbe, mogli biti uvod u duži period stagflacije; razdoblja s niskim rastom i visokom inflacijom, što podsjeća na 1970-te. Prognoze rasta Svjetske banke za razdoblje 2021. – 2024. godine tako su sada nalik već viđenim stopama između 1976. i 1979. godine.
Uz sve to, u Svjetskoj banci eksperti očekuju niz nacionalnih dužničkih kriza poput onih iz 1980-ih zbog zaoštravanja uvjeta financijskog poslovanja.