Ugledni hrvatski kirurg emotivnim govorom, ali ne bez gorčine, oprostio se od kolega: Otkako je na vlast došao najnesposobniji ministar doživio sam stravično šikaniranje...

Jutarnji sastanak Klinike za kirurgiju KB Dubrava kao i svakog jutra. Svi kirurzi na jednom mjestu, govori se o stanju pacijenata i mogućim ishodima liječenja.

I baš kad je većina mislila da je 'za danas gotovo', kolege je za trenutak pažnje zamolio donedavni šef Klinike, prof. dr. Leonard Patrlj, jedan od najboljih abdominalnih kirurga u Hrvatskoj, najpoznatiji po činjenici da je prvi presadio jetru u Hrvatskoj odlučio je karijeru nastaviti u Institutu za tumore. Naime, čelništvo KB Dubrave na zadnjem mu je natječaju 'uručilo košaricu' te izabralo drugog kandidata jer 'ima dobar kontakt s upravom'.

Patrlj se emotivnim riječima na jutarnjem kolegiju oprostio od kolega, a sve je to silom prilike slušao i njegov nasljednik doc. Marko Ajduk.

"Bio je to jedan prekrasan period u mom životu. Te 1995. sto posto nas mislilo je isto, ponašali smo se isto, bili smo ponosni što smo članovi Klinike za kirurgiju. To se primijetilo ne samo u ovoj bolnici nego u cijeloj Hrvatskoj, to naše zajedništvo koje nas je vodilo. Zahvalan sam na svemu što ste mi pružili. Od vas sam puno naučio. I od onih najmlađih i od onih najstarijih. Naučio sam kako biti odlučniji, odvažniji, hrabriji... I sigurno odlazeći iz ove bolnice moram priznati da ću zbog vašeg utjecaja otići kao bolji čovjek nego što sam došao.

S druge strane, u zadnjih nekoliko godina, otkako je došao na vlast najnesposobniji ministar zajedno s najnesposobnijom upravom bolnice koju sam ikad u životu vidio, došlo je do takvog stravičnog šikaniranja mene, potpomognuto s najvećim mogućim dodvoricama na našoj kirurgiji da sam ja u 60. godini primoran pronaći drugo zaposlenje. Zašto? Pitat ćete se 'pa što ti tu fali”..., rekao je svojim kolegama prof. dr. Patrlj.

Naravno, uslijedio je i odgovor: “Kakva se poruka šalje jedinom redovitom profesoru Medicinskog fakulteta koji je glavni mentor za specijalizante što hitne što abdominalne kirurgije što opće kirurgije kad ni na jednom natječaju, unatoč najboljim referencama, ne samo ovdje nego i šire u Hrvatskoj, ne može dobiti ni jednu poziciju osim one odjelnog liječnika kao da sam sad završio specijalizaciju. To je poruka 'mi te ne trebamo i ne trebaš nam ovdje'. Prema tome, ovo se ne odnosi na vas, ali se odnosi na one koji su to učinili. Takvu izdaju ja nikad nisam doživio, pogotovo od onih koji su mi bili najbliži. Kasnije sam se pitao i zaključio - ako je Isus Krist kao najveće dobro imao svoga Judu, ako je Gaj Julije Cezar imao svoga Bruta, onda nije ni čudo da sam ja takvog Bruta imao, a Brut se slučajno zvao Marko Junije Brut.

Dakle, draga gospodo, hvala vam na svemu, drago mi je da sam ovdje boravio, drago mi je da sam postao bolji čovjek... Svi oni koji će danas slaviti što ja odlazim neka slave i neka uživaju, ali neka znaju da se na tuđoj nesreći svoja vlastita sreća ne može graditi. Ja sam sretan što odlazim.

Neovisno što imam 60 godina još uvijek mogu nešto pripomoći. Svim specijalizantima mogu reći da ako im mogu nešto pomoći da ću im i dalje pomagati. Moj put je dakle trasiran. Ja slijedim ono što su signali Božji, idem onako kako me vodi. Vodi me na Zapad. Istina, meni je Zapad u ovim godinama Črnomerec. Želim vam sve najbolje. Uživajte, radite što bolje. I želim vam svaku sreću u životu, hvala vam lijepo!", rekao je prof.dr. Patrlj nakon čega je slijedio dugi pljesak kolega, a dr. Marijan Kolovrat i dr. Mislav Rakić zahvalili su na zajedničkom radu prof.dr. Patrlju.

Kirurzi Klinike za kirurgiju dali su i oproštajni poklon svom donedavnom šefu uz želju da mu na Zapadu (Črnomercu) bude bolje i da se prepoznaju njegove ljudske i liječničke vrijednosti a knjigu Ivana Supeka 'Priča o jednom stradanju na Golom otoku' , u ime svih, dala mu je dr. Antonija Đuzel.